Brest Pokupski: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 19:
Najstariji povijesni dokument u kojem se mjesto spominje je pozivnica na staleški sabor (zagrebački) "sakrivena" na poleđini pisma literata Ambrozija (Ambrosius litteratus), u obliku sastavka, upućenog banu Petru II. Erdődyju [[25. travnja]] [[1558.]] iz Bresta, u kojem Ambrozije Gregorijanec izvješćuje bana, koji je tu dužnost u to doba obnašao već godinu i pol (od prosinca [[1556.]]), da je po njegovoj zapovijedi, sastavio primjer kako treba ispuniti dekret kojim se proglašuje [[Slavonija|slavonski]] staleški sabor (u izvorniku congregatio), a radi se zapravo o pozivnici za stalešku skupštinu. Premda se za sazivanje sabora nakon staleškoga "zborovanja" održanog prethodne godine, zbog umnoženih problema oko krajina – slično također pripremanom zadnjem samostalnom Hrvatskom saboru – pokazuje sve veća potreba, prije odašiljanja pozivnica Gregorijanec predlaže banu još jedno usklađivanje, naime u nazočnosti svojega gospodara, njega samog i Luke, zagrebačkoga kanonika lektora. Priopćuje također da će sljedećega dana skupa s kanonikom doputovati u tvrđavu [[Sveti Ivan Zelina|Zelina]] kod Erdődyja, te da će se ondje ubrzo prionuti usklađivanju. Tada, naravno, ni sam Gregorijanec nije slutio da će pozivno pismo za slavonsku stalešku skupštinu, koje je sastavio kasnije, postati izvorna varijanta pozivnice za prvi pravi zajednički Hrvatsko-slavonski sabor. Na zajedničku skupštinu, međutim, zbog drugih pripremnih radnji i usklađivanja te zbog zauzetosti bana Erdődyja, na žalost je trebalo još dugo čekati.
 
Zbog sve jačih prodora turske vojske na čelu s Hasan pašom, hrvatski ban [[Toma_Erd%C3%B6dy|Tomo Erdődy]], Petrov sin, je [[14. travnja]] [[1592.]] u [[Mala Gorica|Maloj Gorici]] kod Bresta utvrdio tabor sastavljen od hrvatskih velikaša i njihovih kmetova, kojima su se potom pridružili karlovački i koprivnički zapovjednici sa svojim ratnicima. Oni su pokušali spriječiti izgradnju nove tvrđave u Petrinji i protjerati Turke, ali zbog slabe organiziranosti nisu uspjeli. U srpnju [[1592.]] Hasan paša je ipak osvojio i Brest, odnosno prešao rijeku Kupu [[Bitka kod Bresta 1592.|porazivši banovu vojsku]], nakon čega je više puta pokušao osvojiti i Sisak. Međutim, nakon oslobađanja ovog područja, u srpnju [[1594.]] u hrvatskom taboru kod Bresta okupilo se oko 16000 ljudi, pristigao je i nadvojvoda Maksimilijan s tisuću konjanika i hrvatske snage su krenule preko Kupe u protunapad. Turci su [[10. kolovoza]] [[1594.]] napustili i zapalili petrinjsku tvrđavu. U rujnu Turci vraćaju izgubljene položaje, ali ponovno dolaze samo do Kupe, odnosno Bresta, a Hrustan beg obnavlja petrinjsku tvrđavu. Naposlijetku, kršćanska vojska konačno zauzima Petrinju [[24. rujna]] [[1595.]] godine i petrinjski kraj, zajedno s Brestom ostaju trajno pod hrvatskom vlašću.
 
Najstarije pisano djelo o povijesti i nastanku imena sela Bresta je izvorna [[pripovijest]] iz [[16. stoljeće|16. stoljeća]] (opisuje upravo presudnu bitku s Turcima) koju je pod nazivom "Cvijeta Brestovskova ili Krv za krv" napisao [[Zvonimir Pužar]] (Tisak i naklada Maksa Brucka, [[Đakovo|Đakovo]], [[1905.]] godine).