Populizam: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 3:
[[Datoteka:Bryan, Judge magazine, 1896.jpg|mini|Crtani film iz 1896. u kojem je William Jennings Bryan, odlučni pobornik populizma, progutao simbol Demokratske stranke Amerike.]]
'''Populizam''' (iz [[Latinski jezik|latinskog]]: ''populus'' = [[narod]]) označava način [[politika|politike]] koji prikazuje "istaknutu bliskost narodu" i instrumentalizira nezadovoljstvo, strahove i aktualne sukobe za vlastite potrebe. Apelira na [[instinkt|instinkte]] i nudi jednostavna rješenja pri čemu se aspekti praktične izvedivosti uveliko zanemaruju. [[Blaćenje]] političkih protivnika, stanja u državi i kritike bez konstruktivnih elemenata su također neki od elemenata klasičnog populizma.
== Pojam ==
[[Politologija]] i [[sociologija]] iznjedrile su dva središnja istraživačka pristupa fenomenu populizma.<ref name=Balabanić>[https://www.glas-koncila.hr/dr-ivan-balabanic-o-populizmu-kao-retorickom-stilu-ili-tankoj-ideologiji-populisticki-pokreti-mogu-korigirati-anomalije-predstavnicke-demokracije/ Glas Koncila] Ivan Tašev ''DR. IVAN BALABANIĆ O POPULIZMU KAO RETORIČKOM STILU ILI »TANKOJ« IDEOLOGIJI Populistički pokreti mogu korigirati anomalije predstavničke demokracije'' 12. prosinca 2019. (pristupljeno 22. srpnja 2020.)</ref>
Po prvome, populizam je stil političke komunikacije ili [[retorika|retorički]] stil [[političar]]a. U političkoj retorici je prisutan u onoj njenoj vrsti koja ustraje na jednostavnosti i izravnosti, često nabijenoj emocijama. Osnovna je odrednica pozivanje na narod ili u nekim inim inačicama na građane, birače. Ova vrsta komunikacijskog stila uvijek je negativno usmjeren prema [[elita|eliti]], na koju se gleda kao na kompaktnu skupinu građana koja stoji nasuprot poštenu narodu.<ref name=Balabanić/>
Po drugome, populizam je "tanka" [[ideologija]] svoje vrste, koja u središtu ima pogled na društvo u kojem postoje dvije antagonističke grupe, pošten narod i [[korupcija|korumpirana]] elita te na temelju te ideje razrađuje sve društvene fenomene. Narod je u tom gledištu skupina poštenih malih običnih ljudi, dobronamjernih, poštenih, radišnih i naivnih, koja je izgubila mogućnost sudjelovanja u procesima političkoga odlučivanja, koja više nije suverena i u potpunosti je ovisna o odlukama elite. Elita je u ovom gledištu kompaktna i umrežena skupinu pojedinaca, koju predstavljaju istaknuti pojedinci iz područja politike, financija, kulture i medija; moralno je izopačena, korumpirana i vodi se jedino vlastitim interesima na štetu poštena i neiskvarena naroda. U ovoj se ideologiji na jezgru - odnos naroda i elita, nadovezuje mnoštvo inih elemenata poput specifične političke retorike, [[ekonomska politika|ekonomskih politika]], [[vrijednosni sustav|vrijednosnih sustava]] ili [[svjetonazor]]a, političkih uvjerenja koja u konačnici daju obrise nekomu populističkomu pokretu. <ref name=Balabanić/>
Pojam je neispravno dobio negativno i pejorativno značenje u političkoj borbi, zbog neodgovornog pojmovnog optuživanja i javnog razbacivanja pojmovima. Kad se u javnom prostoru netkog proglasi populistom, namjera je reći da je riječ o demagogu koji daje lažna obećanja, osobi koja širi iluzorne ideje, koja nudi jednostavna rješenja koje u političkoj praksi nije moguće provesti i koja često širi mržnju i obmanjuje javnost. Kad netko političke aktere optužuje za populizam, prije svega žele reći da im je protivnik [[demagogija|demagog]] ili [[oportunizam|oportunist]], što je pogrešno, jer demagozi i oportunisti nisu time automatski i populisti.<ref name=Balabanić/>
Važna odrednica populističke ideologije čini stigmatiziranje tzv. "opasnih drugih". Populizam tu "opasnu skupinu" smatra za osobe koje su doživljava suradnicima ili oružjem vladajuće elite u elitinoj manipulaciji narodom. Danas se u Europi pod te "opasne druge" smatra islamističke invazore, eufemistički nazvane imigrantima ili lažno okvalificiranih kao izbjeglice. "Opasni drugi" također mogu biti nacionalne manjine, vjerske zajednice. "Opasni drugi" su u naravi "zajednički neprijatelj" neiskvarenih dobronamjernih običnih ljudi. U političkim ideologijama zajednički neprijatelj vrlo je bitan čimbenik homogenizacije mase i poticanja narodnih masa na aktivnost, zbog inertnosti masa, koje se teško aktiviraju i politički angažiraju ako nemaju zajedničkoga neprijatelja i ako se ne stvori odnos "mi" nasuprot "njima".<ref name=Balabanić/>
Populistički pokreti nastaju u fazama brzih [[društvo|društvenih]] promjena, a ponekad su vezani uz [[karizma|karizmatične]] osobe.
| |||