Aleksije II. Trapezuntski: razlika između inačica

'''Aleksije II. Megas KomnenosKomnen''' <ref>Lampsidis Odysseus has published a note written in 1332 where the writer calls Alexios "Alexios Grand Komnenos Palaiologos". ([http://www.persee.fr/web/revues/home/prescript/article/rebyz_0766-5598_1984_num_42_1_2157 "Grand Comnène Paléologue"], ''Revue des études byzantines'', '''42''' (1984), pp. 225–228) It is uncertain if this was the proper style of his name.</ref> ili Aleksije II. ([[Grčka]], [[1282.]] - [[3. svibnja]] [[1330.]]), bio je car [[Trapezuntsko Carstvo|TrapezundaTrapezunta]] od 1297. do 1330. Bio je stariji sin [[Ivan II. Trapezuntski|Ivana II.]] I [[Eudokija Palaiologina|Eudokije Palaiologina]].

AleksiosAleksije se pokazao kao vješt i energičan vladar, pod čijom je vlašću TrapezundskoTrapezuntsko carstvo doseglo vrhunac svog napretka. Odbio je napade [[TurciOsmanlije|Turaka]] i na odgovarajući način odradio napade [[Republika Genova|Genove]] i [[Mletačka Republika|Venecije]]. Kultivirao je i umjetnost i znanost na svom dvoru <ref>Zehiroğlu, A.M. [https://www.academia.edu/29570856/Astronomy_in_the_Trebizond_Empire "Astronomy in the Trebizond Empire"], (2016), ppstr. 2–5</ref> posluživši kao zaštitnik bizantskog astronoma Gregorija Choniadesa i učenjaka Konstantina Loukitesa . <ref>Jan Olof Rosenquvist, "Byzantine Trebizond, A Provincial Literary Landscape," [https://www.google.com/search?tbo=p&tbm=bks&q=isbn:9949112664 ''Byzantino-Nordica 2004: Papers Presented at the International Symposium of Byzantine Studies Held on 7–11 May 2004 in Tartu, Estonia''], ed. Ivo Volt, Janika Päll (Tartu: University Press, 2005), ppstr. 39–41</ref>

[[Datoteka:Trebizond1300.png|desno|mini|300x300px|Trapezuntsko Carstvo (ružičasta) i okolne države 1300. godine ]]

Na prijestolje je stupio u dobi od 14 godina nakon smrti svog oca. Došao je pod skrb svog ujaka, [[Dodatak:Popis bizantskih careva|bizantskog cara]] [[Andronik II. Paleolog|AndronikosaAndronika II. PalaiologosaPaleologa]] . Potonji ga je želio oženiti kćeri visokog dvorskog dužnosnika [[Nikephoros Choumnos|Nikephorosa Choumnosa]], ali jjeje Aleksije je bez traženja dopuštenja oženio [[Kraljevina Gruzija|iberijskugruzijsku]] princezu [[Djiadjak Jaqeli|Djiadjaka Jaqeli]], kćer Beka I Jaqeli, [[atabeg]]a iz Samtskhea, oko 1300. Andronikos je apelirao na Crkvu da poništi brak, ali patrijarh seje odbioto obvezatiodbio, s obrazloženjem da je mladićeva supruga prijavljenaveć izvijestila da je već trudna. Aleksijeva majka Eudokia, koja se sada vratila u Trapezunt pod izgovorom da je natjerala sina da raskine brak, savjetovala ga je da zadrži svoju Iberijsku ženu. <ref name="William Miller">[[William Miller (povjesničar)|William Miller]], ''izondTrabizont: The last Greek Empire of the Byzantine Era: 1204–1461'', 1926 (Chicago: Argonaut, 1969), pp. 32f</ref>{{is|str. 32}}

Godine [[1301.]] ili [[1302.]] pobijedio je [[Oguzi|turkomansku]] invaziju, koja je nakon osvajanja provincije [[ Chalybia Halibija|Halibije]] prodrla duboko u teritorij Trapezunta da bi srušila Kerasous (današnji [[Giresun ]]), drugi najvažniji grad Carstva. iosAlekaije je zarobio njihovog generala i sagradio utvrdu s pogledom na more kako bi osigurao svoj posjed grada. <ref>Miller, ''Trebizond'',name="William pMiller"/>{{is|str. 33</ref> .}}

Drugi problem bili su [[Republika Genova|Đenovljani]], koji su uspostavili virtualni gospodarski monopol na području [[Crno more|Crnog mora]] nakon Nimfejevog ugovora s [[Mihael VIII. Paleolog|Mihaelom VIII. PalaiolosomPaleologom]] 1261. godine. Njihovo je naselje preraslo [[Daphnous]], obalno predgrađe istočno od Trapezunta su zahtijevali više prostora; genovskiđenovski trgovci odbili su dozvoliti carskim carinskim službenicima da pregledaju njihovu robu. Nakon što je AleksiosAleksije 1306. odbio zahtjeve Đenovaca za daljnjim ustupcima, zaprijetili su da će u potpunosti napustiti Trapezunt. Kad su odbili njegov zahtjev za carinu na bilo koju robu koju su uzeli sa sobom iz Trapezunta, Aleksije je naredio svojim gruzijskim plaćenicima da ih napadnu. Iako su careve trupe bile uspješne, Đenovljani su zapalili predgrađe Trapezunta i oštetili velik dio vlastite imovine i imovine građana. Na kraju su dvije strane sklopile mir, potvrđen preživjelim sporazumom iz 1314. i drugim iz 1316. godine. <ref>Miller, ''Trebizond'',name="William pp. 33–35<Miller"/ref>{{is|str. 33.-35.}}

To nije potpuno okončalo napetosti između Đenovljana i trapezuntskog cara. On je 1319. godine sklopio ugovor s [[Mletačka Republika|Mlečanima]], glavnim suparnicima Genove, dodijelivši im iste privilegije kao Đenovljani sve dok su plaćali pristojbu. <ref>Miller, ''Trebizond'', pp. 38f</ref> BikojiizkojiizakojiizankojiizantkojiizantikojiizantiskojiizantisziBizantolog Donald Nicol primijetio je da su AleksiosAleksije, kao i njegovi nasljednici, "bolje od stranca nego njihovi kolege u Carigradu, jer talijanski trgovci nisu smjeli trgovati bez poreza". <ref>Nicols, ''The last centuries of Byzantium, 1261–1453'', second edition (Cambridge: University Press, 1993), p. 402</ref>

Problemi za Carstvo je došao i iz gusara Emirata Sinopa, čiji ciljevi su bili kršćanski trgovci, uključujući Genovežani. Gusari su čak zapalili i sam Trapezunt (1319.); kako bi zaštitio svoj narod od ovih pljačkaša, Akeksije je 1324. godine izgradio morske zidove za gradsku luku. Već je bio organizirao policijske snage koje su noću čuvale grad, desetljeće ranije. <ref>Miller, ''Trebizond'',name="William pMiller"/>{{is|str. 39</ref> .}}

Kao i njegov otac prije njega, AleksiosAleksije II ..je također bio meta papinih nastojanja da pređe u katolicizam. <ref>Miller, ''Trebizond'', pp.name="William 39f<Miller"/ref>{{is|str. 39.}} Pismo je poslao [[Ivan XXII.|Ivan XXII]] 1329., ali pet mjeseci kasnije; 3. svibnja 1330. car je umro od [[bubonska kuga|bubonske kuge]], <ref>Zehiroglu, Ahmet M. ; "Trabzon Imparatorlugu 2" 2016, Trabzon, ({{ISBN|978-605-4567-52-2}}) ; p.148</ref> nakon vladavine od 33 godine, a prijestolje je prešlo na najstarijeg sina [[Andronik III. Trapezuntski|Andronikosa]] . Dva djela preživjeti napisano na temu careve smrti: pogrebnog govoru napisao njegovih ''[[Protonotar|protonotarios]]'' i ''protovestiarios'', Konstantin Loukites ; i kasniju eulogiju Josipa, mitropolita Trapezunta (rođen John Lazaropoulos ). <ref>Miller, ''Trebizond'',name="William pMiller"/>{{is|str. 41</ref> .}}

{{S-hou|dinastija [[Komnenos|KomnenidKomnen]] dynasty||1282.||1330.}}

[[Kategorija:Stranice s nepregledanim prijevodimaKomneni]]