Suradnik:Aradic-es/zabern/: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Stvorena nova stranica sa sadržajem: »mini|250px|Vojna ophodnja u Zabernu '''Afera Zabern''' bila je kriza unutarnjopolitička koja se dogodila u...«.
(Nema razlike inačica)

Inačica od 26. srpnja 2020. u 15:12

Vojna ophodnja u Zabernu

Afera Zabern bila je kriza unutarnjopolitička koja se dogodila u Njemačkom carstvu krajem 1913. Uzrokovana je političkim nemirima u Zabernu (sada Saverne), Elzas-Lotaringija, gdje su bila dva bataljona pruske 99. (2. gornjorajnske) pješačke pukovnije u garnizonu, nakon što je mladi poručnik uvrijedio elzaško stanovništvo. Vojska je na prosvjede reagirala proizvoljnim nezakonitim radnjama. Ta kršenja dovela su do rasprave u njemačkom Reichstagu o militarističkim strukturama njemačkog društva, kao i položaju vodstva Carstva u odnosu na kaisera Wilhelma II. Afera je ne samo ozbiljno naprezala odnos carsko teritorija Elzas-Lotaringija i ostatka Njemačkog carstva, već je dovela i do značajnog gubitka ugleda samog cara.

Uzroci

Forstnerovo vrijeđanje domaćeg stanovništva

Dvadesetdvogodišnji drugi poručnik Günter Freiherr von Forstner (rođen 15. travnja 1893 .; umro 29. kolovoza 1915. ubijen u Kobrynu) govorio je omalovažavajuće o stanovnicima Zaberna 28. listopada tijekom smotre trupa. Rekao je svojim vojnicima: "Ako ste napadnuti, upotrijebite oružje; ako ubodete neke wackes u procesu, tada ćete dobiti deset maraka od mene." (Napomena: Wackes je njemački pogrdni izraz za Elzašane i smatrao se dovoljno uvredljivim zapaljivim da su njemački vojni propisi zabranjivali njegovu upotrebu.)

Pored toga, upozoravao je svoje ljude očigledno agresivnim jezikom protiv francuskih agenata, koji su ih htjeli unovačiti Legiju stranaca. [1]

Odjek u javnosti i reakcija lokalnih ljudi

6. studenoga dvije su lokalne novine, Elsässer i Zaberner Anzeiger, obavijestili javnost o tim događajima. Stanovništvo je snažno prosvjedovalo protiv takvog postupanja pruske vojske u sljedećih nekoliko dana. Statthalter (guverner) Elzas-Lotaringije, Karl von Wedel, pozvao je zapovjednika pukovnije Adolfa von Reutera, kao i zapovjednog generala Bertholda von Deimlinga da premjeste drugog poručnika. S gledišta vojske, međutim, to nije bilo u skladu s časnošću i ugledom njemačke carske vojske. Poručnik von Forstner osuđen je na samo šest dana kućnog pritvora (a javnost nije bila obaviještena ni o ovoj mjeri, što je stvorilo dojam da je Forstner prošao potpuno nekažnjeno).[2]Službena izjava vlasti u Strasburgu 11. studenoga umanjila je incident i protumačila je "Wackes" kao općeniti opis svađalački raspoložene osobe. [3] Jedanaest dana kasnije, deset članova Pete čete pješačke pukovnije 99 uhićeno je i optuženo za odavanje podataka novinarima. Dvorac Rohan u Zabernu korišten je kao vojarna za 99. prusku pješačku pukovniju

Neimpresionirana tim akcijama, elzaška javnost nastavila je protestirati. Kao dodatnu provokaciju, poručnik Forstner pokazao se javnosti ponovo nakon kućnog pritvora, u pratnji četvero naoružanih vojnika, po naredbi garnizonske komande. Poručnika Forstnera nekoliko su puta zlostavljali, prije svega mladenački demonstranti, za vrijeme svog nastupa ispred vojarne, a da ih lokalne policijske vlasti nisu uspjele spriječiti. [4]Pukovnik von Reuter tražio je od vođe lokalne civilne uprave, direktora Mahla, da obnovi red uz pomoć policije, ili će u protivnom morati sam poduzeti mjere. Kao Elzašanin, Mahl se suosjećao sa stanovništvom i odbio njegov zahtjev, budući da su se prosvjednici ponašali mirno i nisu počinili kršili nikakav zakon. [5][6]


Eskalacija sukoba

28. studenoga pred vojarnom se ponovo okupila ogromna gomila ljudi, što je ovaj put dovelo do neprimjerene protu-reakcije trupa. Von Reuter je naložio drugom poručniku Schadtu, koji je u to vrijeme zapovijedao stražarima, da rasprše gomilu. Schadt je pozvao stražare na oružje i naredio im tri puta da se raziđu. Vojnici su izgurali gomilu po dvorištu vojarne u sporednu ulicu, pod prijetnjom oružja, i uhitili velik broj ljudi bez ikakvr zakonske osnova. Među zatvorenicima su bili predsjednik, dva suca i odvjetnik suda u Zabernu, koji su se slučajno uvukli u masu prilikom izlaska iz zgrade suda. Dvadeset i šest uhićenih osoba bilo je preko noći zatvoreno u spremištu ugljena. Redakcije jedne od lokalnih novina koje su objavljivile vijest o Forstneru, vojnici su također nezakonito pretražili, nakon nagovještaja doušnika. Nad gradom je visila opsada, a na ulicama su bile izloženi mitraljezi. [7]

Izvori

  1. James W. Gerard: My four years in Germany, Grosset & Dunlap, New York, 1917, str. 63
  2. Jack Beatty: The Lost History of 1914: Reconsidering the Year the Great War Began, Bloomsburry, New York, 2012, str. 24
  3. Lamar Cecil, Wilhelm II: Emperor and Exile, 1900-1941, vol. 2, Chapel Hill and London, UNC Press Books, 1996, str. 189.
  4. Wolfgang J. Mommsen: War der Kaiser an allem schuld?, str. 203.
  5. James W. Gerard: My four years in Germany, Grosset & Dunlap, New York, 1917. str. 64
  6. William Anderson, William Stearns Davis, Mason W. Tyler, The Roots of the War : A Non-Technical History of Europe, 1870-1914, New York, The Century Co., 1918, str. 219
  7. James W. Gerard: My four years in Germany, Grosset & Dunlap, New York, 1917. str. 64