Bizant: razlika između inačica

|stat_godina1 = 4. stoljeće³

|stat_površina1 =

|stat_godina2 = 8. stoljeće

|stat_površina2 =

|stat_godina3 = 11. stoljeće³

|stat_površina3 =

|stat_godina4 = 12. stoljeće³

|stat_površina4 =

|stat_godina5 = 13. stoljeće

|stat_površina5 =

|valuta = [[Solid]], [[hiperpiron]]

|vremenska_zona =

|fusnote = ¹ Konsantinopol je glavni grad bio od [[330.]] pa do [[1204.]] i opet od [[1261.]] do [[1453.]] Nakon 4. križarskog rata glavni grad (do 1261.) bio je [[Niceja]].<br>² Osnivanjem se tradicionalno smatra osnivanje Konstantinopola.<br>³ Prema [http://www.tulane.edu/~august/H303/handouts/Population.htm ovoj tablici] koju je izradilo Sveučilište Tulane.

}}

 

 

Osnovni problem Bizanta je da se niti danas svi povjesničari ne mogu složiti kada je ovo Carstvo nastalo i nestalo. Godine njegovog nastanka se pomiču ovisno o izvoru između [[283]]. godine kada umire car [[Kar]] i kada se Carstvo prvi put dijeli (što će potvrditi [[Dioklecijan]]) i [[640]]. godine kada [[Mediteran]] prestaje biti Rimskim jezerom. Iako je [[323]]. godine samo 10 – 15 posto stanovnika Carstva bilo kršćanske religije, to će se tijekom sljedećih 100 godina promijeniti u potpuno obratnu situaciju. Tijekom 5. stoljeća, dok zapadne prefekture ([[Zapadno Rimsko Carstvo]]) propadaju pod navalom barbara, Istok se osjetio pozvanim sudjelovati u pokušaju spasa. Sve od [[410]]. godine ti će pokušaji bez uspješnih rezultata Bizant praktički dovesti do bankrota, nakon čega on – financijski iscrpljen – prepušta ostatak Carstva svojoj sudbini. Koristeći gotovo potpuni mir koji traje 40 godina tijekom vladavine [[Anastazije I., bizantski car|Anastazija]] i [[Justin I.|Justin]]a, Carstvo je bilo financijski spremno za povratak izgubljenih provincija. Tijekom vladavine [[Justinijan I. Veliki|Justinijana I.]] doći će do oslobađanja [[Rimska Afrika|Afrike]], [[Italija|Italije]], [[Dalmacija|Dalmacije]], južne obale [[Hispanija|Hispanije]] i svih sredozemnih otoka. Je li njegov san o obnovi cjelokupnog Carstva bio moguć ili ne, nikada nećemo doznati jer je njegovo Carstvo (ali i [[Sasanidsko Carstvo|Perzijsko Carstvo]]) bilo potreseno velikom epidemijom takozvane [[Justinijanova kuga|Justinijanove kuge]] od koje će u Europi (bez Rusije) između 540. i 614. godine umrijeti 50 posto stanovnika (22 od 44 milijuna).<ref>[http://books.google.com/books?id=NiVWqSTea8oC&pg=PA1&dq=Byzantine+Empire+millions&as_brr=3&hl=hr#v=onepage&q=&f=false Smrt milijuna Bizantinaca (''google.com/books'')]</ref> Ostatak ovog razdoblja Bizant je u defanzivi pod napadima [[Avari|Avara]] i [[Slaveni|Slavena]] na [[Balkan]]u te [[Langobardi|Langobarda]] u Italiji, Perzije na Bliskom Istoku i [[Vizigoti|Vizigota]] koji početkom 7. stoljeća uspjevaju osvojiti [[Hispanija|Hispaniju]]. Veliki – četvrt stoljeća dugi – rat s [[Sasanidsko Carstvo|Perzijskim Carstvom]] napokon će završiti [[627]]. godine pobjedom cara [[Heraklije|Heraklija]]. Ta pobjeda na kraju postaje pirova kada [[Arapi]] – ujedinjeni islamskom religijom, čiji nastanak je Carstvo potpomoglo (točnije [[Muhamed]]a) – pobjeđuju bizanstku vojsku, osvajaju [[Bliski Istok]], a ubrzo potom – [[640]]. godine – i [[Egipat]]. Gubitkom žitnih polja ove provincije kao i [[Sirija|Sirije]], koja se specijalizirala za proizvodnju ulja, dolazimo do granice koja zbog općih životnih promjena stanovništva označava kraj [[Antika|antike]].

 

Gubitak više od pola teritorija Carstva u samo jednom desetljeću rezultirao je borbom na život i smrt protiv fanatično nastrojenih Arapa. Tijekom tih bitaka bivše multietničko Carstvo će padom [[Kartaga|Kartage]] [[695.]] godine postati gotovo jednonacionalna, grčka država. U bitkama tijekom kojih će doći čak i do dvije opsade [[Carigrad]]a Bizant će preživjeti samo zbog otkrića [[Grčka vatra|grčke vatre]] koja će spaliti protivničku flotu. Do stabiliziranja ostataka države koja je spala s ''carstva gradova'' na ''carstvo tvrđava'' dolazi stupanjem na vlast [[Leon III. Izaurijski|Leona III. Izaurijskog]] u 8. stoljeću. To vrijeme mira neće trajati dugo: bez vanjskih neprijatelja, stanovništvo se sada počinje međusobno sporiti oko pitanja hoće li biti dopušteno štovanje [[ikona]]. Ova polemika će trajati gotovo do polovice 9. stoljeća kada će regentica carica [[Teodora, bizantska carica|Teodora]] donijeti odluku u korist ikona.

 

[[Datoteka:ByzantineEmpire717AD.png|mini|left|250px|Bizant u doba stupanja na vlast [[Leon III. Izaurijac|Leona III. Izurijanca]] [[717]]. godine]]

[[Datoteka:Map_of_the_Byzantine_Empire,_1025_AD.PNG|mini|left|250px|Bizant u doba smrti [[Bazilije II.|Bazilija II.]] [[1025]]. godine]]

Kraj tih nemira donosi državi religijsko jedinstvo, kao što je ranije dobila nacionalno jedinstvo. Takav će razvoj situacije dati snagu Carstvu za ponovno vođenje aktivne vanjske politike čemu će malo poslužiti i sreća. Pobjede i porazi u ratu cara [[Bazilije I. Makedonac|Bazilija I.]] sa susjedima nastavit će se sve do [[961]]. godine kada vlast preuzimaju najprije vojni zapovjednici, a potom sposobni [[Bazilije II.]] Bugaroubojica. Tijekom njegove vladavine bit će anektirano [[Bugarsko Carstvo]], a nakon toga careva riječ će se slušati od rijeke [[Kupa|Kupe]] pa sve do [[Kaspijsko more|Kaspijskog mora]]. Njegovom smrću vlast iz glavnog zapovjedništva vojske ponovno prelazi na dekadentni dvor čijim vladarima je sve teško raditi (čak i imati djecu), osim pojavljivati se na svakodnevnim zabavama. To je dovelo do smanjivanja stajaće vojske kako bi car više novca mogao trošiti na zabave. Rezultat te politike bit će poraz cara [[Roman IV. Diogen|Romana IV.]] od [[Turci|Turaka]] [[1071]]. godine i gubitak 50 posto stanovništva u ratu.

 

{{glavni|Dinastija Komnen}}

Koristeći praktički raspad države na prijestolje će se popeti plemić [[Aleksije I. Komnen]], koji, ne vidjevši druge mogućnosti, traži od pape pomoć za oslobađanje kršćanskih zemalja, što će dovesti do [[Križarski ratovi|križarskih ratova]]. U doba dolaska križara 1097. godine u europskom dijelu Carstva živjelo je između 4 i 5 milijuna stanovnika, dok su Turci Seldžuci na bizantskom teritoriju kojeg su osvojili nakon 1071. godine vladali nad 4 milijuna stanovnika.<ref>[http://books.google.com/books?id=tgfMNfBIgSwC&pg=PA303&dq=Byzantine+Empire+7+millions&as_brr=3&hl=hr#v=onepage&q=Byzantine%20Empire%207%20millions&f=false Bizant (''google.com/books'')]</ref> Carstvo će tijekom vladavine Aleksija Komnena vratiti dio izgubljenog teritorija, ali unutarnjepolitički gledano to više neće biti država kao prije. Sada se ona pretvara u feudalno društvo, što je točno ono protiv čega se veliki [[Bazilije II.]] borio. Pored toga, nova negativnost ovog uređenja postaje ukidanje stalne vojske i sve veća ovisnost o plaćenicima ili feudalnim gospodarima koji trebaju dati vojsku za potrebu države. Sljedeći Komneni će nastaviti ovu politiku koja će rezultirati klasičnom feudalnom borbom za vlast i padom [[Carigrad]]a u ruke križara [[1204]]. godine.

[[Datoteka:Byzantine Empire animated.gif|left|250px|mini|Animacija – povijest Bizantskog Carstva]]

 

Tijekom svoje tisućugodišnje povijesti Bizant je vodio velik broj ratova koji su trajali 50 ili više godina. Prvi od te grupe ratova su [[Rimsko-perzijski ratovi|rimsko-perzijski ratovi]] koji s prekidima traju od 3. pa sve do 7. stoljeća. Velika pobjeda Bizanta 628. godine samo će označiti početak novih ratova protiv [[Bizantsko-arapski ratovi|Arapa]] koji će s prekidima trajati do križarskih ratova. Kada ta azijska prijetnja nestane, doći će vrijeme [[Bizantsko-osmanski ratovi|Turaka]] koji 1460. godine osvajaju Bizantsko Carstvo. Na Balkanu jedini ''vjekovni'' neprijatelj Carstva postaje [[Bizantsko-bugarski ratovi|Bugarska]]. Oružano neprijateljstvo ovih dviju država počet će u 7. stoljeću i trajati s mirnim razdobljima – od po čak 80 godina – do 1018. godine, kada je Bugarska anektirana. Nakon uspješne bugarske pobune krajem 11. stoljeća, razdoblja mira i rata trajat će sve do uništenja ovog neprijatelja od strane Turaka u 14. stoljeću.

[[Datoteka:ByzantineEmpire1265.svg|mini|230px|right|Stanje na jugoistoku Europe i u Maloj Aziji [[1265]]. godine. Narančasta boja prikazuje Bizant, žuta Turke pod vrhovnom vlašću Mongola, crvena [[Mletačka Republika|Mletke]] koji vladaju [[Dubrovačka Republika|Dubrovnikom]], a sivkasta na sjeveru [[Kraljevina Srbija|Srbiju]], dok je [[Kraljevina Bugarska|Bugarska]] predstavljena zelenom bojom]]

 

Pad Carigrada će rezultirati stvaranjem [[Latinsko Carstvo|Latinskog Carstva]], dok će lojalna grčka područja proglasiti svoje nezavisne države: [[Trapezuntsko Carstvo]] koje su stvorili [[Dinastija Komnen|Komneni]] još u ožujku [[1204.]], [[Nicejsko Carstvo]] osnovano u travnju [[1204.]] (u trenutku pada [[Carigrad]]a), ali službeno proglašeno tek [[1206.|1206]], te posljednje osnovano [[Solunsko Carstvo]] koje će veći dio postojanja provesti pod imenom [[Epirska Despotovina]]. U bitkama za obnovu Carstva koje će trajati sve do [[1261]]. godine pobjednik će postati [[Nicejsko Carstvo]] sa svojim carem uzurpatorom [[Mihajlo VIII. Paleolog|Mihajlom Paleologom]] koji će osnovati posljednju bizantsku vladajuću dinastiju. Nakon njegove smrti [[1282]]. godine državom će vladati s kratkim prekidima nesposobni neaktivni carevi koji ništa ne poduzimaju protiv turskih i srpskih osvajanja. Rezultat toga je [[pad Carigrada]] [[1453]]. godine, a ubrzo potom i [[Moreja|Moreje]] 1460./61. godine. Posljednje carstvo koje preuzima direktno nasljedstvo od starog [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] umrijet će kada vladar [[Trapezuntsko Carstvo|Trapezunta]] – [[David, car Trapezunta|David]] – potpisuje bezuvjetnu kapitulaciju svoje države [[1461]]. godine [[Osmansko Carstvo|osmanskom sultanu]] [[Mehmed II.|Mehmedu II.]]

 

*[[Obrazovanje u Bizantu]]

 

 

{{Rimski imperij}}