Razlika između inačica stranice »Nezavisna Država Hrvatska«

bez sažetka
(Sit.)
=== Rimski ugovori i odnos s Italijom ===
{{Glavni|Rimski ugovori (1941.)}}
[[Datoteka:GovernateOfDalmatiaLocatorMap.png|mini|250px|Granice NDH i Italije na Jadranu po Rimskim ugovorima. Na karti [http://people.mail2me.com.au/sljeme/zemljopis_files/image009.jpg ovojna kartiovom linku] prikazana je podjela talijanskog okupacijskog područja na zone - DruguPrvu, (žuto)Drugu i Treću. U drugoj, demilitariziranoj zoni, Italija je vršila vojnu i civilnu upravu.|alt=]]
[[Datoteka:Rimski ugovori 1941.jpg|mini|desno|250px|Izaslanstvo NDH pri sklapanju Rimskih ugovora]]
Očekivanje fašističke Italije je bilo da će Hrvatska biti područje pod potpunom i trajnom talijanskom dominacijom, te je nesklonost ustaša i Hrvata općenito da prihvate takav ponižavajući položaj doživjela kao izraz krajnje nezahvalnosti i razlog da se radi na dezintegraciji tek stvorene NDH i traži “povoljnija rješenja“ u aranžmanu s četnicima. Glavni zapovjednik talijanskih snaga na istočnoj obali jadrana [[Mario Roatta]] je talijanski stav jezgrovito izrazio rakavši da je bilo "pogrešno da se stvara država koja je u osnovi neprijateljska prema Italiji".<ref>"NDH i Italija, Političke veze i diplomatski odnosi", Nada Kisić Kolanović, Naklada Ljevak, Zagreb 2001., str. 218</ref> Pregovori o odnosu Italije i NDH, vođeni između izaslanstva NDH na čelu s Pavelićem i predstavnika Kraljevine Italije na čelu s ministrom vanjskim poslova [[Galeazzo Ciano|Galeazzom Cianom]], započeli su u Ljubljani 25. travnja 1941. Italija je zatražila pripajanje pojasa širine nekoliko desetina kilometara duž čitave obale Jadrana, na što čak ni talijanski štićenik Pavelić nije nikako mogao pristati - objasnio je da bi nakon potpisivanja takvog ugovora zbog nezadovoljstva hrvatskog naroda "uskoro ostao bez posla",<ref>[http://www.znaci.net/00003/524.pdf "Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941. - 1945"], Europapress Holding 2010., str. 267-268 </ref> te su Talijani smanjili zahtjeve kako bi se Pavelić kao njihov eksponent ipak održao na vlasti.
 
==== Talijansko podupiranje srpskih pobuna ====
{{Glavni|Dobrovoljačka antikomunistička milicija}}Suočena s hrvatskim nezadovoljstvom i nesuradnjom u pretvaranju Hrvatske u zemlju pod talijanskom dominacijom, Talijani u zoni svojega utjecaja ohrabruju na ustanak Srbe nezadovoljne uspostavom NDH; taj se ustanak i događa za manje od mjesec i pol dana, najprije posve četnički [[Vidovdanski ustanak]] 24. lipnja 1941. u Istočnoj Hercegovini,{{nedostaje izvor}} a kratko zatim i četničko-komunistički [[Dan ustanka naroda Hrvatske|ustanak na tromeđi]] Like, Bosanske Krajine i Dalmacije 27. srpnja iste godine.<ref>Jareb, Mario.[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=114003 "Prilog raspravi o karakteru ustanka od 27. srpnja 1941. godine"], ČSP, br. 3., str. 751.-771. (2011){{citat|Ostavljam po strani naše subjektivne greške i slabosti (…) ali prosto je izmišljena tvrdnja da su ‘četnički elementi’ tobože izazvali negativne pojave: pljačku, paljenje i slično, bar što se tiče Boričevca. Četnici to nisu mogli učiniti iz prostog razloga što ih nije bilo. Pored naroda koji je pod komandom nas komunista stupio u ustanak, u to vrijeme postojali su još samo plaćeni talijanski agenti, npr. Stevo Rađenović, Pajica Omčikus i Torbica iz Srba, Đuro Vugonja iz Gračaca, Savica Guteša iz Bruvna i slični, koji su tek kasnije po nalogu svojih poslodavaca stvorili organizacije i proglasili ih četnicima (…)|Gojko Polovina, 1988.}}</ref> Predstavnici vlasti NDH se ubrzo uvjeravaju u dobre odnose Talijana s ustanicima, koje im potvrđuju sami talijanski vojni zapovjednici na terenu.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.znaci.net/00001/41.htm|title=ČETNICI U HRVATSKOJ 1941-1945, pogl. Reagiranje ustaškog režima i sporazumi s Talijanima|author=Fikreta Jelić Butić|date=1986.|work=|language=|publisher=Globus|accessdate=28. srpnja 2020.}}</ref>
Kako komunisti - koji vjerno rade prema direktivama iz Moskve, koje nalažu da valja organizirati oružani otpor Nijemcima i Talijanima - ubrzo predvode [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizane]] u borbu protiv stranih fašista, Talijani se u krajevima NDH u kojima onemogućuju djelovanje domobrana i ustaša oslanjaju na [[Četnici u NDH|četnike]] i pružaju im punu pomoć,<ref name="osovina">[http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2011/slomljena-osovina-2/ Dinko Odak:Slomljena Osovina (2) – Travanjski rat, Hrvatski povijesni portal, ISSN 1846-4432]</ref> <ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=108596 "PRILOG ISTRAŽIVANJU ZLOČINA ČETNIČKOG POKRETA U LICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU"], Mihael Sobolevski, Senj, zb. 21, str. 271.-290. (1994.), v. str. 278 i 286</ref>priznajući ih kao [[Dobrovoljačka antikomunistička milicija|dobrovoljačku antikomunističku miliciju]].<ref>[http://povijest.net/sadrzaj/hrvatska/hr-ww2/840-odnos-dinarske-cetnicke-divizije-i-talijanskog-okupatora.html Zovak, Domagoj, Odnos dinarske četničke divizije i talijanskog okupatora, Hrvatski povijesni portal, ISSN 1846-4432, 13.04.2010. (pristupano 23. kolovoza 2010.)]</ref>
Istodobno s potiskivanjem vojne prisutnosti NDH u svojoj okupacijskoj zoni, Talijani naoružavaju i na svaki drugi način podržavaju četnike, u kojima vide faktor koji će trajno udaljiti Hrvatske "pretenzije" od Jadrana. Na sastanku 10. siječnja 1942. godine - pred [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]] i njemačkim generalom [[Edmund Glaise von Horstenau|E. Gleise von Horstenauom]] - zapovjednik II.a talijanske armije general Mario Roatta izvješćuje njemačke saveznike da drži pod svojim zapovjedništvom 3.000 četnika kod Plaškog i Vrhovina, 8.000 kod Knina (među kojima 3.000 iz Hercegovine) i u Hercegovini 8.000, tj. ukupno 19.000 četnika. Sve je te četnike Roatta organizirao i premještao bez da išta pita vlasti NDH - čijim je dužnosnicima nekoliko dana ranije govorio da pod svojom kontrolom navodno ima svega 1.500 četnika. Roatta je na sastanku najavio da će "morati" na teritoriju NDH upotrijebiti i dio od 20.000 četnika kojima zapovijeda na području Crne Gore, i čiji broj namjerava povećati za daljnjih 10.000.<ref>[http://www.znaci.net/00003/528.pdf "NDH između Hitlera i Mussolinija"], Bogdan Krizman, Globus, Zagreb 1983., str. 489</ref> Čak i pred Nijemcima, Roatta je propustio napomenuti da među četnicima koje on raspoređuje po NDH već djeluje Zlatiborski četnički odred, doveden iz same Srbije.<ref>"Vojno politička organizacija četnika u Lici od kapitulacije Italije do povlačenja iz Like", Krešimir Matijević, Filozofski fakultet u Zagrebu, 2006</ref>
 
U izvještaju [[Oberkommando der Wehrmacht|Vrhovnoj komandi Njemačkih oružanih snaga]] od 13. rujna 1941. godine general [[Edmund Glaise von Horstenau]] izvješćuje: "...ustanak je prešao i iz Srbije preko srednje Drine ovamo...Ozren planina jedno je od središta ustaničkog pokreta. Drugo ustaničko područje: Bosanski Petrovac-Drvar nalazi se najvećim dijelom u talijanskom okupacionom prostoru, ali se pruža, ipak, u pravcu Vrbasa i u njemačku zonu.... Čitavo ustaničko žarište proteže se na sjeverozapad do Bihaća, a na jugoistok preko Glamoča. Manja četnička gnijezda nalaze se još i u planinama jugozapadno od Kostajnice... Položaj u tzv. demilitariziranoj zoni, koju su Talij aniTalijani nedavno uzeli čvršće u svoje ruke, nije sasvim pregledan, kao ni onaj u Crnoj Gori. Dio četnika u Dinarskim Alpama neprijateljski se odnosi prema Talijanima. Na ostalim mjestima, pogotovo u gornjoj Hrvatskoj, četnici surađuju složno s talijanskim jedinicama. Talijanski oficiri dopuštaju da četnici kod Gračaca djeluju kao neka vrsta cestovnog redarstva...Tako se dvolično provodi i akcija razoružavanja. Međutim, treba, na žalost, reći da se stanovništvo u talijanskom prostoru osjeća mnogo sigurnijim nego u područjima zauzetim od Nijemaca. Posebno je djelatnost ustaša tamo zauzdana... U hrvatskim vladinim krugovima bilježe se sa zabrinutošću brojni dokazi uskih srpsko-talijanskih odnosa... Položaj je u Hrvatskoj prema tome trenutačno u prilično kritičnoj fazi. Dvije trećine zemlje nalaze se u rukama Talijana i ustanika, a samo trećina u rukama vlade NDH. Iznad svega osvećuju se prirodno teške pogreške pri porodu i razdvojen položaj, u koji je zemlja od rođenja zapala, uslijed vanjskopolitičkih uvjetovanosti. I jedno bolje utemeljeno državno vodstvo teško da bi moglo naći izlaz iz takvog guštika."<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.znaci.net/00003/528.pdf|title="Pavelić između Hitlera i Mussolinija", str. 192-194|author=Bogdan Krizman|date=1980.|work=|language=|publisher=Globus, Zagreb|accessdate={{subst:TRENUTAČNIDAN}}. {{subst:TRENUTAČNIMJESECIME}} {{subst:TRENUTAČNAGODINA}}.}}</ref>
 
Makar četnici kod Talijana harangiraju protiv komunista već od rujna i listopada 1941. godine, postrojbe pod kontrolom četnika u prve oružane borbe protiv partizana stupaju tek u proljeće 1942. godine, u suradnji s Talijanima kojima su partizani - koje predvode komunisti koji se spremno bore protiv svih neprijatelja SSSR-a, i u čije redove je pristupilo dosta Hrvata s područja pripojenoga Italiji, koji su visokomotivirani za borbu protiv Talijana - počeli stvarati ozbiljne probleme.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.znaci.net/00001/11_20.htm|title=DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PIONI OKUPATORSKE POLITIKE|author=Nikola Milovanović|date=1985.|work=|language=|publisher=Centar za informacije i publicitet, Zagreb|accessdate=28. srpnja 2020.}}</ref>
 
U travnju 1942. godine izvješćuje izaslanik njemačkog ministra vanjskih poslova u Zagrebu dr. Edmund Veesenmayer, kako Italija očito nije zainteresirana za sređenu i nezavisnu Hrvatsku, te da ona svim sredstvima pokušava što brže stvoriti stanje koje će NDH trajno onemogućiti život.<ref>[http://www.znaci.net/00003/528.pdf "NDH između Hitlera i Mussolinija"], Bogdan Krizman, Globus, Zagreb 1983., str. 11 i 310</ref>