Razlika između inačica stranice »Thomas More«

Dodano 5.286 bajtova ,  prije 5 mjeseci
bez sažetka
m (RadioElectrico je premjestio stranicu Toma Morus na Thomas More preko preusmjeravanja: U hrvatskom jeziku je uobičajeno za Thomasa Morea koristiti njegovo englesko ime, a ne latinski prijevod istoga. )
[[Datoteka:Hans Holbein d. J. 065.jpg|mini|'''Thomas More''']]
Sv. '''Thomas More''' (lat. '''Toma Morus''',<ref>[http://www.bijakova.com/index.php/22-crkvasvivanakateg/katolickikalendarkateg/439-katolicki-kalendar-za-2016-godinu ''Katolički kalendar za 2016. godinu''], Bijakova.com. Pristupljeno 12. siječnja 2017.</ref> '''Toma More''' (eng. ''Thomas More'') ([[London]], [[7. veljače]] [[1477]]. - [[London]], [[6. srpnja]] [[1535]].),
[[Engleska|engleski]] pravnik, humanist i državnik. [[Svetac]] je i [[mučenik]] [[Katolička crkva|Katoličke Crkve]].
 
Nakon školovanja u Oxfordu, u dobi od 16 godina je po želji oca, koji je bio sudac, stupio u pripravništvo kod ''New Inn'', jedna od četiri tradicionalne [[Odvjetnička komora|odvjetničke komore]] ("''bar''") u [[Engleska|Engleskoj]]. U dobi od 24 godine je, zodovoljivši kriterije za samostalno obavljanje odvjetništva, postao ovlašteni odvjetnik ("''barister''").
Bio je izložen raznim psihološkim pritiscima i usprkos tome , odbacio je svaki kompromis i ne napuštajući ustrajnu vjernost vlasti i zakonitim institucijama, svojim životom i svojom smrću potvrdio je da se čovjek ne može odvojiti od Boga, niti politika od morala.<ref name="frama">(): [http://www.frama-posusje.com/1308-za-kakvoga-politicara-katolik-ne-smije-glasovati ''Za kakvoga političara katolik ne smije glasovati?''], Frama Posušje, Objavio: Glas Koncila, 5. rujna 2012. Pristupljeno 12. siječnja 2017.</ref>
 
Pragmatični zahtjevi obrazovanja za potrebe bavljenja pravom nisu ga odvratili od stjecanja najšireg znanja, te je kao iznimni erudit postao intelektualcem europskog glasa. 1516. godine je u [[Leuven|Leuvenu]] u Belgiji objavljena njegova knjiga ''[[Utopija (djelo Tome Morusa)|Utopia]]'' (urednik tog izdanja je bio [[Erazmo Roterdamski]], najugledniji znanstvenik toga doba)'','' gdje je u formi romana raspravio pitanja političke teorije i ideala savršenog društva, polazeći od najboljih europskih tradicija, ali i od kritike svih promašaja tada aktualnih poredaka u kršćanskoj Europi. Kao jedan od ideala je postavio načelo [[Vjerska tolerancija|vjerske tolerancije]], koje u tadašnjoj Europi nije postojalo. To je njegovo djelo postalo [[Klasik|klasikom]] političke misli.
Sukobio se s [[Henrik VIII., kralj Engleske|kraljem]] i protivio se zakonu kojim kralj dobiva vlast nad Crkvom u [[Engleska |Engleskoj]] te mu odbio položiti zakletvu kao vrhovnom poglavaru Crkve, pa je optužen zbog izdaje i smaknut. Pisao je djela na [[Engleski jezik|engleskom]] i [[Latinski jezik|latinskom jeziku]], a najpoznatije mu je djelo [[Utopija (knjiga)|Utopija]], u kojem kritizira društvene prilike u Engleskoj i suprotstavlja im viziju o [[idealna zajednica|idealnoj zajednici]] na zamišljenu otoku Utopiji.
 
Kao intelektualac u vrijeme rasprave u [[Reformacija|kršćanskoj reformaciji]] - tj. u vrijeme nastanka protestantizma - objavljuje 1523. godine ''Responsio ad Lutherum'', u kojoj brani proglas engleskog kralja [[Henrik VIII., kralj Engleske|Henrika VIII.]] "''Defence of the Seven Sacraments''" ("Obrana sedam [[Sakrament|sakramenata]]") iz 1521. godine, od kritika iznijetih od [[Martin Luther|Martina Luthera]] u traktatu ''Contra Henricum Regem Anglie'' ("Protiv Henrika kralja Engleske") iz 1522. godine
Papa [[Lav XIII.]] ga je kanonizirao zajedno s kardinalom [[Ivan Fisher|Ivanom Fisherom]] [[1886.]]. Proglašen zaštitnikom ljudi iz vlasti i političara, jer je svoje "neotuđivo dostojanstvo savjesti" znao posvjedočiti sve do mučeništva.<ref name="frama"/>
 
Nakon više drugih visokih dužnosti u državnoj vlasti, postaje u listopadu 1529. godine Lord Kancelar (efektivno: premijer) Engleske. Kao izrazito gorljivi katolik, nastojao je onemogućiti razvoj događaja kakav se tih godina dogodio u Švedskoj, gdje je parlament proglasio [[Gustav I. Vasa|Gustava I. Vasu]] poglavarom [[Švedska Crkva|Švedske crkve]], te u [[Prusko Vojvodstvo|Pruskoj]], gdje je parlament slično odlučio za korist [[Albert I. , pruski vojvoda|vojvode Alberta I]]. Niz je protestanata završio u zatvorima (neki su tvrdili da je neke od njih T. More dao fizički kažnjavati, što izgleda nije bilo točno - u svakom slučaju, More je to energično nijekao), a šestorica protestanata je kažnjeno smrću.
 
Kada je kralj Henrik VIII. tražio od Morea podršku u njegovom nastojanju da ishodi poništenje braka s [[Katarina Aragonska|kraljicom Katarinom]], More nije pružio podršku toj namjeri, a kada je u travnju 1532. kralj zatražio da mu katoličko svećenstvo prisegne na odanost kao poglavaru [[Anglikanska zajednica|Engleske Crkve]], More je u svibnju iste godine podnio ostavku na dužnost kancelara.
 
U vrijeme kada europske sile uglavnom stale na stranu [[Papa|Pape]], a protiv Henrika VIII. u njegovom nastojanju da podčini crkvene poslove svojoj volji (u to doba, Crkva je obavljala poslove socijalne skrbi, obrazovanja i zdravstva, te je za financiranje tih svrha raspolagala možda trećinom svih zemljišnih posjeda u kraljevstvu: Henrikovi dvorani će kasnije pretvoriti brojne samostane u svoje dvorce, a crkvene posjede u osnove novoproizvedenih [[Grof|grofovskih]] i [[Barun|barunskih]] loza), kralju je bilo izrazito važno da Thomas More prisegne odanost kralju kao poglavaru Engleske crkve, te odanost njegovoj novoj supruzi [[Ana Boleyn|Ani Boleyn]] kao kraljici i djeci A. Boleyn kao legitimnoj nasljednici ispred [[Marija Tudor|princeze Marije]], Henrikovoj kćerci iz braka s Katarinom Aragonskom.
 
More se o tim zahtjevima - prisegu su pod prijetnjom smrtne kazne (koja se imala izvršiti uz kastriranje, prosipanje crijeva iz utrobe i raščetvoravanje osuđenika) - morali polagati svi ljudi znatnijeg socijalnog statusa u Englesku nije htio očitovati, zajedno s [[Ivan Fisher|biskupom sv. Ivanom Fisherom;]] uputio je međutim svoju djecu da polože prisegu, zacijelo imajući u vidu da prema katoličkom nauku prisega dana pod prisilom nije važeća. Nakon što nije htio nazočiti na krunidbi Anne Boleyn u svibnju 1533., optužen je zbog korupcije; od tih se optužbi uspješno obranio. Potom je 1534. godine parlament donio propis kojim je proglašeno izdajom (i kažnjivo smrću) bilo što govoriti protiv doktrine o kraljevoj vlasti nad Crkvom, More je optužen da je baš to učinio. Na sudu se pokazalo da nema dokaza da je on ikada išta rekao (More je, naime, šutio - što je međutim čitava Engleska i Europa mogla iščitati kao njegovo protivljenje doktrini da Kralj ima zadnju riječ u vjerskim pitanjima i u svemu nadređen Crkvi), kao svjedok se javio glavni državni odvjetnik [[Richard Rich]], koji je pred porotom sastavljenom od najuglednijeg plemstva prisegao da je baš njemu - nakon što je pred svim drugim tužiteljima, sucima i zapravo pred svakom živom dušom More uporno šutio - More izrekao da je šef Crkve [[Papa]], a ne [[Kralj]] (R. Riche je na posve jednaki način svjedočio i protiv sv. Ivana Fishera, koji je također, navodno, jedino Richardu Richu objavio svoje protivljenje Kralju). Temeljeći presudu na tom jedinom dokazu, porota je proglasila Thomasa Morea krivim, a on je pred sudom iznudio engleskim zakonom zajamčeno pravo da se očituje o presudi: kao pravnik, ukazao je da je presuda ništetna, jer je utemeljena na nevaljanom (danas bismo rekli: protuustavnom) zakonu, koji je protivan ''[[Magna charta libertatum|Magna Chartai]]'' (efektifni Ustav Engleske), međunarodnim i Božjim zakonima. Time je, prema prosudbi sudaca, potvrdio da je kriv: naime je osporavati te konkretnee ("protuustavne") zakone bilo proglašeno izdajom.
 
Kralj je odredio da se Morea ne mora pogubiti na način predviđen na izdajice, nego da je dovoljno da mu se odsiječe glavu. Smrta kazna je izvršena 6. srpnja 1535. godine.
 
Tijekom procesa koji je vođen protiv njega napisao je ''A Dialogue of Comfort against Tribulation'' (Dijalog o utjehi u nevolji, 1553.) i nekoliko drugih djela koja su zapažena kao dobro duhovno štivo.
 
BioPapa je[[Lav izloženXIII.]] raznimga psihološkimje pritiscimakanonizirao izajedno usprkoss tomekardinalom ,[[Ivan odbacioFisher|Ivanom jeFisherom]] svaki[[1886.]] kompromisgodine. iProglašen nezaštitnikom napuštajućiljudi ustrajnu vjernostiz vlasti i zakonitim institucijamapolitičara, svojim životom i svojom smrću potvrdiojer je dasvoje se"neotuđivo čovjekdostojanstvo nesavjesti" može odvojiti od Boga,znao nitiposvjedočiti politikasve oddo moralamučeništva.<ref name="frama">(): [http://www.frama-posusje.com/1308-za-kakvoga-politicara-katolik-ne-smije-glasovati ''Za kakvoga političara katolik ne smije glasovati?''], Frama Posušje, Objavio: Glas Koncila, 5. rujna 2012. Pristupljeno 12. siječnja 2017.</ref>
 
== Izvori ==