Razlika između inačica stranice »Konferencija u Kanlidži 1862.«

m
Srpnja 1862. godine konferencija je počela. Rješavalo se pitanje položaja Turaka u Beogradu i ostalim utvrđenim gradovima u Kneževini Srbiji.<ref name=vreme>(srp.) [https://www.vreme.com/cms/view.php?id=495482 Vreme] Zorica Janković: ''"Deligrad" niz Dunavo'' 15. travnja 2007. (pristupljeno 31. srpnja 2020.)</ref> Godine 1862. zbog toga je sazvana međunarodna konferencija u carigradskom predgrađu Kanlidži, koja je trebala riješiti problem dvojnosti pravnog sustava i sukoba koji se mogu pojaviti. Prema unutarnjem uređenju Kneževine Srbije, za srpske podanike odnosno građane bile su nadležne srpske, a za osmanske podanike, odnosno građane osmanske vlasti. U nazivlju konferencije "varoš" su bila civilna naselja u Beogradu gdje su uz ostale živjeli muslimani u muslimanske četri mahale, a "grad" je bila beogradska tvrđava u kojoj se nalazio osmanski garnizon.<ref name=BIR/>
 
Francuska i ruska vlada tu su napravile Sporazum o zajedničkom istupanju u korist Srbije. Rezultat Sporazuma je da su se muslimani iz Srbije morali iseliti što je moguće brže, što je značilo da se Srbija vjerski očisti od muslimana. Srbija je odštetu za pokretnu i nepokretnu imovinu odseljenih muslimana trebala isplatiti Turskoj. Iseljeni muslimani tražili su godinama poslije isplatu od srpske vlade ali ju nikad nisu dobili. Muslimani su smjeli ostati, ali su uvjeti bili ponižavajući. Prvi je bio da se vrate pradjedovskoj, pravoslavnoj vjeri. Ako odbiju prvu, imali su drugu mogućnost, a ta je bila da budu Srbi islamske vjere. Ako odbiju i tu, treća je bila da moraju se pisati i voditi kao Cigani. Odbijanjem i ove opcije značilo je da se moraju iseliti iz Srbije.<ref name=Postanak>[https://zupanjac.net/postanak-orasja-donje-azizije Županjac.net - Prvi nezavisni portal Grada Županje] Dominković, Mato: Postanak Orašja - Donje Azizije. 15. prosinca 2019. (pristupljeno 14. srpnja 2020.)</ref> O statusu Užica pregovarali su turski i srpski izaslanik Ali-beg i [[Ilija Garašanin]]. Potpisali su ugovor da se "užički grad bez odlaganja raskopa, a delije isele u Bosnu".<ref name="XVI. konferencija"/> Konferencija je završila [[4. rujna]], no već [[25. kolovoza]] izbili su [[nemiri u Užicu 1862.|nemiri u Užicu]]. .<ref name=BIR/>
 
Konferencija je u 12 točaka riješila stvari. Uredila da "Turska izlazi iz Srbije od svuda pa i varoši Beograda", te o rušenju Sokola i Užica<ref name="XVI. konferencija"/> , odnosno Srbiji su predane užička i sokolska tvrđava.<ref name=vreme/> Muslimani su time dobili jasne poruke - što je moguće prije Smederevski sandžak odnosno Beogradski pašaluk. Osmansko Carstvo je zadržalo zadržalo garnizone u Beogradu, Smederevu, Kladovu, Šapcu<ref name="XVI. konferencija"/> i Adakaleu. Brzo po završetku konferencije Srbi su podmetnuli požar i optužili za nj muslimane. Požar je bio izgovor za požuriti iseljavanje muslimana. No, već 1867. godine sultan je potpisao ferman da i te posade napuste Srbiju.<ref name="XVI. konferencija"/>
1.564

uređivanja