Inačica od 31. srpnja 2020. u 14:29 uredi Koora (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 1.659 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 1. kolovoza 2020. u 10:13 uredi ukloni ovu izmjenu RadioElectrico (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 6.429 edits Nema sažetka uređivanja Oznaka: VisualEditor Novija izmjena →
Redak 15: \| napomena = \| napomena = od 1941. godine djeluje ilegalno na subverziji talijanske vlasti u Istri }} '''Ljubo Drndić''' ([[Pazin]], [[27. srpnja]] [[1919.]] - [[Zagreb]], [[20. veljače]] [[2013.]], hrvatski [[antifašist]] iz [[Istra\|Istre]], [[Komunizam\|komunist]] član [[Komunistička partija Hrvatske\|KPH]], novinar i diplomat. Jedan od vođa istarskog ustanka protiv Italije 1943. godine, pisac proglasa ''Istarski narode'' iz 1943. godine i pisac teksta [[Pazinske odluke\|Pazinskih odluka]]. Otac književnice [[Daša Drndić\|Daše Drndić]]. ~~Rođen je 27. srpnja 1919. u [[Karojba\|Karojbi]] kod Pazina u Istri.~~ Uz brata [[Ante Drndić\|Antu]] osnivač je i utemeljitelj [[Glas Istre\|Glasa Istre]] 1943. te njegov drugi urednik (prvi je bio Ante).<ref>[http://www.glasistre.hr/vijesti/pula_istra/umro-ljubo-drndic-drugi-urednik-glasa-istre-384959 Glas Istre] Umro Ljubo Drndić, drugi urednik Glasa Istre, 21. veljače 2013. (pristupljeno 3. studenoga 2015.)</ref> Obitelj Ljube Drndića [[Emigracija istarskih Hrvata u Hrvatsku 1918.-1943.\|emigrirala]] je 1921. godine iz Istre pod talijanskom vlašću u Jugoslaviju. Obitelj se nastanjuje u Dalmaciji, te Ljubo Drndić odrasta u [[Orebić\|Orebiću]] i [[Makarska\|Makarskoj]]. Gimnaziju završava u [[Split\|Splitu]], te upisuje studij elektrotehnike u [[Beograd\|Beogradu]]. Ondje se približava komunistima. U vrijeme kada priprema završne ispite na Tehničkom fakultetu, Drndićeve studije prekida [[Travanjski rat]] 1941. godine, nakon kojega se sveučilišni studiji u Beogradu zatvaraju. Vraća se u Split, da bi sa svojim ocem [[Edo Drndić\|Edom]] mogao u grču gledati kako talijanska vojska 15. travnja 1941. godine slavodobno ulazi u taj hrvatski grad i potom čitati prvi broj časopisa "San Marco", u kojem se objavljuje odluka da se u tom gradu - nominalno dijelu [[Nezavisna Država Hrvatska\|NDH]] - smiju isticati jedino talijanske zastave, te da se u svim javnim prostorima moraju postaviti slike Mussolinija i talijanskog kralja. Svjedoči dolasku oko tisuću službenika iz Italije u Split, da organiziraju civilnu upravu u etnički hrvatskoj Dalmaciji. Postaje članom Komunističke partije Hrvatske, kojoj je idejno blizak i u kojoj vidi jedinog odlučnog borca protiv Talijana.▼ Rođen je 27. srpnja 1919. u [[Karojba\|Karojbi]] kod Pazina u Istri. Obitelj Ljube Drndića [[Emigracija istarskih Hrvata u Hrvatsku 1918.-1943.\|emigrirala]] je 1921. godine iz Istre pod talijanskom vlašću u Jugoslaviju. Obitelj se nastanjuje u Dalmaciji, te Ljubo Drndić odrasta u [[Orebić\|Orebiću]] i [[Makarska\|Makarskoj]]. Gimnaziju završava u [[Split\|Splitu]], te upisuje studij elektrotehnike u [[Beograd\|Beogradu]]. Ondje se približava komunistima. U vrijeme kada priprema završne ispite na Tehničkom fakultetu, Drndićeve studije prekida [[Travanjski rat]] 1941. godine, nakon kojega se sveučilišni studiji u Beogradu zatvaraju. ▲Obitelj Ljube Drndića [[Emigracija istarskih Hrvata u Hrvatsku 1918.-1943.\|emigrirala]] je 1921. godine iz Istre pod talijanskom vlašću u Jugoslaviju. Obitelj se nastanjuje u Dalmaciji, te Ljubo Drndić odrasta u [[Orebić\|Orebiću]] i [[Makarska\|Makarskoj]]. Gimnaziju završava u [[Split\|Splitu]], te upisuje studij elektrotehnike u [[Beograd\|Beogradu]]. Ondje se približava komunistima. U vrijeme kada priprema završne ispite na Tehničkom fakultetu, Drndićeve studije prekida [[Travanjski rat]] 1941. godine, nakon kojega se sveučilišni studiji u Beogradu zatvaraju. Vraća se u Split, da bi sa svojim ocem [[Edo Drndić\|Edom]] mogao u grču gledati kako talijanska vojska 15. travnja 1941. godine ~~slavodobno~~slavodobitno ulazi u taj hrvatski grad i potom čitati prvi broj časopisa "San Marco", u kojem se objavljuje odluka da se u tom gradu ~~- nominalno dijelu [[Nezavisna Država Hrvatska\|NDH]] -~~ smiju isticati jedino talijanske zastave, te da se u svim javnim prostorima moraju postaviti slike Mussolinija i talijanskog kralja. Svjedoči dolasku oko tisuću službenika iz Italije u Split, da organiziraju civilnu upravu u etnički hrvatskoj Dalmaciji. Postaje članom Komunističke partije Hrvatske, kojoj je idejno blizak i u kojoj vidi jedinog odlučnog borca protiv Talijana. Odvažuje se u prosincu 1941. godine ilegalno prijeći u rodnu Istru, preko [[Trst\|Trsta]]. Nastanjuje se u rodnom selu [[Karojba\|Karojbi]] u središnjoj Istri, gdje na obiteljskoj starini već živi njegova majka, u kući svojega oca Petra Ujčića; lokalnim karabinjerima objašnjava Ljubo da je pri kraju studija, te da kod rodbine usavršava talijanski i uči. Line 24 ⟶ 28: Preko obitelji u okolini Karojbe i rodbine u [[Pazinu\|Pazinu]] stvara kontakte s hrvatskim domoljubima te s talijanskim ljevičarima. Uspostavlja vezu između [[Glavni štab NOV i PO Hrvatske\|partizana u Hrvatskoj]] i hrvatskih domoljuba u Istri, te sudjeluje u širenju mreže ''Narodnih odbora'' u Istri. U političkom radu naglasak stavlja na nacionalno pitanje, jer istarski seljaci pokazuju vrlo slab interes za komunističke ideje. U situaciji kada u Istri zapravo nema nikakve druge hrvatske organizacije, uspješno širi mrežu svojih suradnika. [[Datoteka:Istarski narode.jpg\|thumb\|left\|Proglas "Istarski narode!" o priključenju Hrvatskoj iz rujna 1943., kojega je napisao Ljubo Drndić. Može se opaziti da se govori o priključenju Hrvatskoj, a ne o priključenju Jugoslaviji.]] U ~~Pazinu okuplja u~~ prosincu 1941. ~~godine~~okuplja u [[Pazin\|Pazinu]] prvu grupu komunističkih gimnazijalaca koje je već ranije animirao talijanski komunist Giorgio Sestan (koji u to vrijeme nije bio povezan s ilegalnom Komunističkom partijom Italije), a u selu [[Marečići]] osniva 29. travnja 1942. god. prvu ćeliju [[Komunistička partija Hrvatske\|KPH]] u Istri. Potom širi mrežu hrvatskih komunista na tom tada talijanskom državnom teritoriju, gdje odranije postoji i ilegalna mreža Komunističke partije Italije. SPribližno u isto vrijeme, stupa Drndić u kontakst i s talijanskim komunistima iz rudarskog grada [[Labin\|Labina]] ~~stupa u kontakt približno u isto vrijeme~~: među čak 180 labinskih komunista - članova KP Italije - ima mnogo etničkih Hrvata, koje Drndić postepeno animira da prijeđu u KPH. Mreža čiji je dio i Drndić - a u kojoj od srpnja 1942. god. važan dio postaje i njegov brat [[Ante Drndić\|Ante Drndić Stipe]], kojega splitski komunisti šalju na ''rad'' u Istru, te djeluje iz ''baze'' u Karojbi - brzo se širi, te prikuplja u Istri hranu, odjeću, obuću, novac, lijekove i oružje za partizane u Hrvatskoj, kojima se uskoro organizirano pridružuju i prve grupe istarskih dragovoljaca. Braća Drndić uspijevaju izbjeći uhićenja što ih u drugoj polovini 1942. godine pokreću talijanske vlasti, koje su prepoznale ilegalnu aktivnost koju su potaknuli hrvatski komunisti. U složenoj situaciji, oni lokalnim uvjetima prilagođavaju "Uputstva za ilegalni rad" koja su donijeli iz Splita, te ih u Karojbi šapirografiraju u 150 - 200 primjeraka; ta se uputstva dijele kao osnova za konspirativnu djelatnost Narodnooslobodilačkih odbora: Drndića je dirnula žudnja s kojom su istarski Hrvati primili takav materijal - napisan na njihovom narodnom jeziku.

Ljubo Drndić: razlika između inačica