Razlika između inačica stranice »Jugonostalgija«

m
bez sažetka
m (zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci)
m
 
Jugonostalgijom se ne može zvati sjećanje na kulturna ostvarenja (filmove i glazbu) nastale u bivšoj državi, jer takva suradnja postoji i danas (TV emisije, TV ''sapunice'', koncerti) između današnjih samostalnih država nastalih raspadom SFRJ.
 
Slovenski sociolog [[Mitja Velikonja]] u svojim istraživanjima fenomena ''jugostalgijejugonostalgije'' u svom zborniku „''Zid je mrtav, živeli zidovi! Pad Berlinskog zida i raspad Jugoslavije''“, pokazuje da osim t.zvtzv. „pasivne jugonostalgije“ postoji i „aktivna jugonostalgija“.
 
Već od njezinog nastanka 1919., a još više poslije 1945., diktatura je uvijek bila životno načelo jugoslavenske države. Dok se 1948. nije odvojila od Moskve, jugoslavenska komunistička partija, četvrt je stoljeća pohađala školu sovjetskog staljinizma. Ta komunistička, boljševička intelektualna i mentalna srodnost se održala, i titoistička vlast je upravo staljinističkim postupcima, čak i preventivno, eliminirala (na bilo koji način) sve opozicije i neistomišljenike.