Prvo izdanje Blue Beata bio je ''Boogie Rock'' [[Laurel Aitken|Laurela Aitkena]], koji je bio licenciran s etikete [[DownbeatDown Beat]]a<ref>https://www.reggaecollector.com/en/feature/label.php?label_id=489 </ref> [[Dada Tewari|Dade Tewarija]]<ref>https://www.discogs.com/artist/2617249-Dada-Tewari</ref> Prepoznatljivi omot Blue Beata sa srebrnim logotipom pojavio se na trećem izdanju Blue Beata, ''Manny Oh'' [[Joe Higgs|Joea Higgsa]] i [[Delroy Wilson|Delroya Wilsona]].<ref name="Larkin" /> Blue Beat je napravila dogovore o licenciranju s većinom velikih jamajčanskih producenata i također je objavila mnoge snimke u kućnom produkciji Siggyja Jacksona, na kojima su bili glazbenici s bazom u Engleskoj kao [[Marvels]]. Čak i neki hitovi [[Prince Buster|Princea Bustera]] uključujući ''Wash-Wash'' bili su snimljeni u Londonu, i uključeni su bili dobro poznati glazbenici iz UK kao [[Georgie Fame]]. Kuća Blue Beat objavila je oko 400 singlova i mnoštvo albuma između 1960. i 1967.<ref name="Larkin" /><ref name="Adams">Adams, Owen (2008) "[https://www.theguardian.com/music/2008/dec/15/label-of-love-blue-beat?INTCMP=ILCNETTXT3487 Label of Love: Blue Beat Records]", ''[[The Guardian]]'', 15. prosinca 2008, preuzeto 25. lipnja 2011.</ref> Prince Buster postao je najveća zvijezda Blue Beata, skladbama kao ''[[Al Capone (skladba)|Al Capone]]''.
Siggy Jackson je organizirao "noć Blue Beata" u klubu [[Marquee Club|Marqueeu]] u Londonu, a [[modni dodatak|modni dodatci]] s Blue Beatovim logotipom postali su popularni.<ref name="Larkin" /> Mnoge ploče iz Blue Beata svirane su uz [[soul]] u plesnim klubovima poput [[Twisted Wheel]]a u [[Manchester]]u. Uz sjajan odaziv na zahtjeve [[Britanski afrokaribljani|crnačke karibljanske]] zajednice u Uk, glazba je postala asocirana s britanskom supkulturom [[mods]]a od ranih do sredine 1960-ih. Kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih, nosači zvuka pod etiketom Blue Beata postali su traženi u zbirkama kod onih koji su ploče poput Prince Busterovog ''Al Caponea'' smatrali klasicima.
