Razlika između inačica stranice »Podrijetlo Hrvata«

Dodana 2.074 bajta ,  prije 1 mjesec
bez sažetka
(pretpostavljeni vadanlizam)
Oznaka: uklanjanje
 
Nova živost i dvojbe o podrijetlu [[Hrvati|Hrvata]], izazvane ostvarenjem [[Hrvatska|samostalne hrvatske države]] sredinom 1991., samo su povod razmatranju njegove naravi kao znanstvenoga problema, a on je sam po sebi višestruko zanimljiv jer je izrazito interdisciplinaran i metodološki vrlo zahtjevan: kad se valjano razmotri, u njemu se očituje spoznajna podloga [[hrvatska historiografija|historiografske sinteze]]. To je osobito zanimljiv primjer metodskih pretpostavki interdisciplinarnoga [[Povijest|povijesnoga]] [[Istraživanje|istraživanja]]. Vrijedno je stoga svakomu tko se načelno zanima za znanost da se malo pozabavi njime.<ref name="Radoslav">Ivan Supičić (ured.): ''Hrvatska i Europa: Rano doba hrvatske kulture'', AGM, Zagreb, 1997.; Radoslav Katičić - O podrijetlu Hrvata</ref>
 
Prema istraživanjima osobina lubanja sa starih grobišta koja se provode od 1970.-ih godina, te potom antropogenetičkih istraživanja, proizlazi da je od antičkog doba do danas ostao na području koje napučavaju Hrvati prevladavajući isti genotip, a da su se nositelji slavenskih genetskih markera postupno doseljavali s područja euroazijskih stepa, pa u Hrvata ima oko jednu trećinu nositelja "slavenske" [[Haplogrupa R1a|haplogrupe R1a]] a. Daljnja trećina otpada na “dinarsku” [[Haplogrupa I1b|haplogrupu I1b]], a preostalo otpada na haplogrube koje su karakteristične za područje zapada Europe, ili samo za područje Balkana. Oko 1 posto ima nositelja haplogrupe K (M 9), za koju se smatra da je na područje koje obitavaju Hrvati došla iz jugoistočne Azije, u kasnoantičko doba. [[Ivan Mužić|I. Mužić]] ukazuje da, makar Hrvati u cjelini uzev u genetskom smislu ne nose mnogo slavenskih osobina, izvor državnosti Hrvata s dobrim dokazima možemo naći na području [[Liburnija|Liburnije]], tj. na širem području Like, te obližnjim primorskim područjima na sjevernom Jadranu - koja su najviše bila naseljena "Sklavinima", čija se vlast potom postepeno širila na područja pretežno nastanjena starosjediocima "Dalmat(in)ima", starosjedilačkim stanovništvom koje pretežno nije bilo romanizirano. S vremenom su se pripadnici obje ove grupe stopili u jedan narod. Takva rekonstrukcija odgovara starom znanju o pitanju etnogeneze Hrvata koje u 13. stoljeću iznosi [[Toma Arhiđakon]], koji navodi da se vodeće pleme (lat. ''tribus nobilum'') koje je sebi potčinilo područje Hrvatske doselilo s područja Poljske, a starosjedilačko stanovništvo koje je došlo pod vlast tih došljaka je s njima s vremenom postalo jedan narod s jednim jezikom.<ref>{{Citiranje weba|url=https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=120958|title=Nastajanje hrvatskog naroda na Balkanu|author=Ivan Mužić|date=|work=|language=|publisher=Starohrvatska prosvjeta, Vol. III No. 35, 2008.|accessdate=3. kolovoza 2020.}}</ref>
 
== Uvod ==
{{Quote box|width=100%|align=center|quote=Ime Hrvat bilo je u X. st. rašireno samo na ograničenom prostoru: u Lici, u Bosni do Plive i u kraju oko Zadra; od XV. st. počelo se širiti prema Kupi i Savi, a poslije i sjeverno od Save (na područje koje se ranije zvalo Slovinje). No povijesni izvori pokazuju da su se, s jedne strane, hrvatskim imenom nazivale i skupine slavenskog stanovništva na drugim prostorima (Bijeli Hrvati, Bijela Hrvatska u sjevernoj Češkoj i južnoj Poljskoj, do XI. st.), a mjesna i druga imena izvedena od Hrvat upućuju na to da su skupine Hrvata živjele pomiješane s drugim narodima (u Štajerskoj i Koruškoj na području današnje Slovenije i Austrije, u Slovačkoj, Srbiji, Makedoniji i Zeti). Više naselja u Grčkoj izvodi se od imena Hrvat, a jedno albansko selo blizu Atene zove se Harváti; Turci su Crnogorce nazivali Hrvatima (usp. Crvena Hrvatska kod Konstantina Porfirogeneta). U doba Tridesetogodišnjega rata (1618–48) ime Hrvat proširilo se u njemački (''Krabat/e/'', ''Krobot'': neposlušno dijete) i odatle u švedski; u XVII. st. u francuskome ''cravatte'' znači »konj pasmine iz Hrvatske«, »hrvatski plaćenik u kraljevskoj vojsci«, a odatle i naziv za »kravatu« (franc. ''cravatte''). U današnjem značenju ime Hrvat (i pridjev hrvatski) ustalilo se od hrvatskoga narodnoga preporoda u XIX. st.<ref name="Hrvatska">[http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=26386 Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Hrvati].</ref>|source=[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]]}}
 
=== Nastanak nacionalnog imena ===
 
Ne zna se odakle dolazi naziv ''Hrvat'' ([[praslavenski jezik|prasl.]] ''*Hъrvatъ'', {{stsl|Hъrvatinъ}}<ref name="Etimol">Gluhak 2003.</ref>). Iznesene su razne teorije, od povezivanja s egipatskim božanstvima<ref>[[Ivan Cvitanušić]]: ''Hrvati su došli iz Egipta i Mezopotamije'', [[Večernji list]], 21. 05. 2006.</ref>, [[Karpati|Karpata]], do igre riječima [[Konstantin VII. Porfirogenet|Konstantina VII. Porfirogeneta]]<ref name="DAI">[[Konstantin VII. Porfirogenet]]: ''[[De administrando imperio]]'', dostupno na [http://montenegrina.net/pages/pages1/istorija/duklja/de_administrando_imperio.htm montenegrina.net]</ref>. Najvjerojatnijom se čini veza s nekim [[iran]]skim terminima, kao što su ''[[Sarmati]]''<ref name="Etimol"/>.