Razlika između inačica stranice »O upravljanju carstvom«

bez sažetka
'''''O upravljanju carstvom''''' ({{lat.|De administrando imperio}}, skraćeno DAI) djelo je [[Bizant|bizantskog]] [[car]]a [[Konstantin VII. Porfirogenet|Konstantina VII. Porfirogeneta]] iz [[10. stoljeće|10. stoljeća]] pisano na grčkom jeziku. Latinski naziv dao mu je [[1611]]. godine [[Nizozemska|nizozemski]] učenjak [[Johannes Meursius]] koji ga je prvi objavio. Konstantin djelu nije dao precizan naziv, već na početku stoji posveta sinu Romanu. Stoga se smatra da je djelo nastalo kao priručnik za budućeg cara.
 
To je najznačajniji spis za [[Podrijetlo Hrvata|Hrvate i povijest]] [[Južni Slaveni|južnih Slavena]]. U 29., 30., 31. poglavlju (o [[Hrvati]]ma), u 32. – 36. (o Srbima, Zahumljanima, Travunjanima, Dukljanima i Paganima) te u 13., 40. i 41. poglavlju daje vrlo važne obavijesti o [[Podrijetlo Hrvata|najranijoj povijesti]] Hrvata; bilježi narodnu [[Bijela Hrvatska|predaju o pradomovini]] i [[Dolazak Hrvata|doseobi Hrvata]] (legenda o petero braće i dvjema sestrama), o propasti bizantske vlasti u Dalmaciji, o borbama Hrvata sa susjednim [[narod]]ima, i dao je podatke o [[Starohrvatske županije|hrvatskim županijama]] i gradovima. Djelo je nastalo oko 950., iako jesu u mnogočemuznanstvenoj netočnoliteraturi otvorene rasprave o (ne)točnosti i proturječno(ne)proturječnosti njegovog sadržaja, jedan je od ključnih izvora za [[Srednjovjekovna hrvatska država|hrvatsku ranosrednjovjekovnu povijest]].<ref>Proleksis enciklopedija [http://proleksis.lzmk.hr/32217/ - Konstantin VII. Porfirogenet (K. Grimiznorođeni)]</ref>
 
{{citat|Kao izvor za proučavanje povijesti južnih Slavena osobito je vrijedan spis "O upravljanju Carstvom" ([[latinski]] "De administrando imperio"), zamišljen kao priručnik o vladanju državom, a namijenio ga je sinu Romanu. U njemu je donio niz praktičnih uputa o vođenju vanjske politike te velik broj podataka o povijesti, običajima i državnom poretku naroda koji su živjeli kao susjedi ili podanici Bizantskoga Carstva. Djelo je jedan od temeljnih izvora za proučavanje najstarije hrvatske povijesti (i izvor stare toponimije), a znanstvena kritika i danas istražuje vjerodostojnost podataka. U poglavljima 29–36 donose se podatci o seobama Hrvata i Srba, o njihovoj povijesti do polovine X. st., o povijesti gradova u Dalmaciji i povijesnoj geografiji južnoslavenskih zemalja, a u poglavljima 49–50 podatci o Slavenima na Peloponezu. Za ranosrednjovjekovnu hrvatsku povijest osobito je značajno poglavlje 30, "Rasprava o tematu Dalmaciji", u kojem se iznose ključni podatci o doseljenju Hrvata na prostore gdje danas žive. Jednako je značajno i poglavlje 31, "O Hrvatima i pokrajini u kojoj sada stanuju", u kojem se razmatra podrijetlo Hrvata i donose se podatci o njihovim običajima i društvenom uređenju. O odnosu Hrvata i Avara te o sukobima sa starosjedilačkim romanskim stanovništvom kratke se bilješke donose u poglavlju 29, "O Dalmaciji i narodima koji u njoj stanuju". Poglavlja 29–31 također su značajna zbog podataka o pokrštavanju Hrvata pa je tako Konstantinovo djelo glavni izvor za proučavanje problematike doseljenja i pokrštenja Hrvata. Ujedno je važno za proučavanje pojedinih tema iz hrvatske ranosrednjovjekovne političke i vojne povijesti, jer autor donosi podatke o odnosu dalmatinskih gradova i hrvatskih vladara u unutrašnjosti u drugoj polovini IX. st. te o sukobu Bugara i Hrvata u doba Tomislava.|[[LZMK]] / [[Hrvatska enciklopedija]]: Konstantin VII. Porfirogenet <ref>[http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32883 Hrvatska enciklopedija - Konstantin VII. Porfirogenet], pristupljeno 9. svibnja 2016.</ref>}}
 
Naime, danas je nakon svestrane analize djela jasno da je osim službenih arhiva i starijih historiografskih djela caru služila i narodna [[tradicija]]. Ona je naročito došla do izražaja [[O upravljanju carstvom#Poglavlja 29-31|u carevu i anonimovu poglavlju o Hrvatima]], u kojem se djelomično oslanjao i na priče iz Balkana odnosno iz Dalmacije. No, car se nije ustručavao bitno izmijeniti narodnu tradiciju i umjesto priče o [[dolazak Hrvata|doseljenju Hrvata]] pod vodstvom petero braće umetnuti cara [[Heraklije|Heraklija]] po čijoj su se tobože zapovijedi naselili [[Hrvati]]. Pored svih nedostataka, ne može se poreći da je ''De administrando imperio'' jedan od najvrijednijih historiografskih bizantskih izvora za [[povijest Hrvata]] do 10. stoljeća, a osobito za bizantsku Dalmaciju do toga vremena. Bez podataka o dolasku Hrvata, ostala bi ta stranica [[hrvatska povijest|hrvatske povijesti]] nepoznata.<ref name="Klaićka" />
 
Teuta Serreqi Jurić nalazi da - makar su razna poglavlja u DAI očito pisana različitim stilom, takva različitotost stilova može biti pripisana odluci jednog te istog autora da piše u šest stilskih razina; koje međutim imaju dovoljno stilskih poveznica da se sve mogu pripisati jednom jedinom autoru.<ref>{{Citiranje weba|url=https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=335529|title=Stilske razine u djelima Konstantina Porfirogeneta|author=Teuta Serreqi Jurić|date=|work=|language=|publisher=Hum : časopis Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, Vol. 14 No. 21, 2019.|accessdate=3. kolovoza 2020.}}</ref>
 
==Sadržaj==