Antikonvulzivi: razlika između inačica

Obrisana 2.072 bajta ,  prije 15 godina
No edit summary
{{wp+}}
 
[[Epilepsija]] je neurološka bolest koju karakteriziraju epizodni napadaji gubljenja svijeti i poremećaja motorike i ostalih funkcija SŽS. Pojavljuje se u 1% populacije.
== Epilepsija ==
{{izdvoji}}
Epilepsija je neurološka bolest koju karakteriziraju epizodni napadaji gubljenja svijeti i poremećaja motorike i ostalih funkcija SŽS. Pojavljuje se u 1% populacije.
Razlikujemo dva najčesća tipa epilepsije:
 
Epilepsija se liječi lijekovima koji izazivaju hiperpolarizaciju živaca mozga. Hiperpolarizacijom neurona snižen je potencijal mirovanja (s -70 mV na - 80 mV) pa je povišen prag nastanka akcijskog potencijala i smanjena je vjerojatnost nastanka nekontrolitranih izbijanja neurona i epileptičkog napadaja. To možemose može postići lijekovima koji potiču djelovanje inhibicijskog neurotransmitora GABA ili pak blokiraju natrijeve ili kalcijeve kanale na površini neurona što uzrokuje sporije provođenje impulsa. Antiepileptici se još nazivaju i antikonvulzivi. To su:
Toničko-klonički (Grand mal): ovo je najčešći oblik epilepsije, a karakterizira ga iznenadni gubitak svijesti, grčenje po cijelom tijelu (ti grčevi se nazivaju konvulzije), izbacijanje sline, inkontinencija mokraće, poremećaj respiracije i rada srca. Obično traje nekoloiko minuta a onda prestaje.
Apsans (Petit mal): javlja se u djece, a kakakterističan je po tome da u tijeku napadaja dijete gubi svijest i bulji u jednu točku. Ponekad se javljaju trzaju pojedinih mišića, a sve skupa traje oko nekoliko sekundi.
Razlozi zašto se javlja epilepsija mogu biti različiti - nekad je to tumor, oštećenje mozga, metaboliči poremećaji i dr. Važno je za napomenuti da epileptički napadaj, i to, Grand Mal, može izazvati oštečenje moždanog tkiva zbog uzimanja sredstva ovisnosti (kokain, heroin, a pogotovo metamfetamin i ecstasy).
Napadaj nastaje u mozgu u određenom žarištu (fokusu - koje jest zapravo oštećeno tkivo mozga). Prag za izbijanje u toj točki je iznimno snižen pa nekakvi intenzivni senzorički podražaji (primjerice bljeskalica foto aparata ili konstantno blicanje svijetla kao kod stroboskopa) mogu u toj točki izazvati nekontrolirane salve impulsa. Osoba tada gubi svijest. Ti impulsi se počinju širiti središnjim živčanim sustavnom uzrokujući nekontrolirano izbijanje neurona. Motoričkim neuronima se potom iz mozga prema mišićima počinju odašiljati nekontrolirani impulsi što uzrokuje grčenja koja mogu biti iznimno jaka i uzrokovati čak i lomove manjih kostiju. Disanje je umnogome otežano, a osoba često sama sebe ugrize za jezik. Takvo stanje traje par minuta da bi samo od sebe prestalo. Za svo to vrijeme osoba je u opasnosti od samopovrijeđivanja i gubitka zraka.
Nelječena epilepsija vremenom vodi u pogoršanje. Napadaju postaju sve češći i sve opasniji, mozak se sve više oštećuje i polagano, epilepsija se pretvara u tzv. status epilepticus, očitovan neprekidnim napadajim koje mogu uzrokovati teška oštećenja mozga.
 
Epilepsija se liječi lijekovima koji izazivaju hiperpolarizaciju živaca mozga. Hiperpolarizacijom neurona snižen je potencijal mirovanja (s -70 mV na - 80 mV) pa je povišen prag nastanka akcijskog potencijala i smanjena je vjerojatnost nastanka nekontrolitranih izbijanja neurona i epileptičkog napadaja. To možemo postići lijekovima koji potiču djelovanje inhibicijskog neurotransmitora GABA ili pak blokiraju natrijeve ili kalcijeve kanale na površini neurona što uzrokuje sporije provođenje impulsa. Antiepileptici se još nazivaju i antikonvulzivi. To su:
* barbiturati (fenobarbiton i metilfenobarbiton)
* hidantoini (fenitoin)
Anonimni suradnik