Razlika između inačica stranice »Neoklasična škola«

bez sažetka
To je razdoblje obnove klasične ekonomske misli u pogledu prihvaćanja niza kategorija klasične škole, a posebno [[Adam Smith|Smith-ovih]] teorija.
 
Njene temeljne ideje su sljedeće: predmet ekonomske znanosti postaju rijetka [[dobra]] ili resursi za koje je izrazito važno njihovo efikasno korištenje i optimalna [[alokacija resursa|alokacija]], zatim objektivna [[ekonomska analiza]]; [[Matematika|matematičko]] i grafičko objašnjavanje ekonomskih pojava; ponudili su deduktivnu i [[matematika|matematičku]] analizu funkcionalnih veza i odnosa između ekonomskih [[Varijabla|varijabli]] i [[proces]]a posebno u mikroekonomiji što podrazumijeva velik odmak od realnosti. Uvodi se [[Teorija granične korisnosti|teorija granične korisnosti]], a koja i danas glasi kao spoznajno valjana i istinita. Teorijom marginalne produktivnosti se doskočilo [[Karl Marx|Marxovoj]] teoriji viška vrijednosti i riješio se problem "viška", neoklasičari su na olakšanje kapitalista vlasnika sredstava proizvodnje, ustvrdili da viška vrijednosti jednostavno -nema. Oni tvrde da su u slobodnoj konkurenciji cijene pojedinih faktora proizvodnje ([[renta]], [[najamnina]], [[kamata]]) izjednačeni s njihovim marginalnim doprinosom proizvodnji, čitav novostvoreni proizvod raspodjeljuje se na navedene dohotke iz čega slijedi da nema nikakvog viška jer je svatko nagrađen ovisno o graničnom proizvodu rada ili kapitala koji ulaže tijekom proizvodnog procesa.
[[Mikroekonomija|Mikroekonomska]] analiza prelazi u fokus zanimanja, glavni predmet promatranja je [[pojedinac]], [[kućanstvo]], [[poduzeće]], važne su [[Cijena|cijene]], [[Ponašanje potrošača|ponašanje potrošača]], [[Tržišna ravnoteža|tržišna ravnoteža]].
Tržište se smatra kao najbolji mehanizam upravljanja privredom, ali za razliku od klasičara mu priznaju neke nedostatke i npr. uvode pojam [[Monopol|monopola]], i dalje kritiziraju državni intervencionizam i groze se bilo kakvog uplitanja državnog aparata u ekonomske procese. Ekonomiji pristupaju [[mehanicizam|mehanicistički]], prihvaćaju [[Sayov zakon tržišta|Say-ov zakon tržišta]] te zauzimaju stav o spontanom uspostavljanju ravnoteže na tržištu. Potpuni zaokret u krivom smjeru je trenutak kad su se ekonomske pojave i procesi počeli promatrati izvan povijesnog konteksta, stvara se tendencija formiranja općih [[zakon]]a za analizu proizvodnje, razmjene, raspodjele i potrošnje izvan ekonomskih zakona koji vrijede u svim zemljama i vremenima. Neoklasičari smatraju da navedeno podrazumijeva objektivnu ekonomsku analizu koja je oslobođena vrijednosnih sudova kako političkih tako i [[moral]]nih za što su [[kritičar]]i neoklasike imali najviše materijala i razloga za kritiku.
452

uređivanja