Ante Moškov: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 18:
Nakon tromjesečne vojne službe u Sarajevu ("đačke", koju je završio uz proizvođenje u čin narednika) 1931. godine, započeo je studij psihologije na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu]]. Postaje tajnikom novoformiranog Središnjeg udruženja studenata, te je u dobrim odnosima sa svim političkim grupacijama prisutnima među studentima, dokle god su one prohrvatski orijentirane; Vjekoslav Luburić će kasnije posvjedočiti da je Moškov bio veliki domoljub, koji je politički bio orijentiran više socijalistički. 1932. i 1933. godine povremeno se morao skrivati pred policijom, u selima oko Zagreba, u Sarajevu, te u Boki Kotorskoj.
U svibnju 1933. se u [[Klagenfurt|Klagenfurtu]] sastaje s [[Ivo Herenčić|Ivom Herenčićem]], koji ga upućuje da se pridruži ustašama u [[Kraljevina Italija|Kraljevini Italiji]], u njihovim centrima za vojnu obuku. U logoru Olivetto postaje zapovjednikom satnije, ali zbog sukoba sa zapovjednikom logora biva potom smijenjen. Kasnije - nakon popravljanja odnosa između Italije i Jugoslavije sredinom 1930.-ih godina, boravi na [[Lipari (otok)|Liparima]] i drugdje, gdje su ustaše bile u [[Internacija|internaciji]]. Kako vojnička organizacija ostaje, na Liparima ponovo postaje zapovjednikom satnije.
U vrijeme [[Raspad Kraljevine Jugoslavije|raspada Kraljevine Jugoslavije u travnju 1941. god.]] vodi ustašku satniju koja na putu u Hrvatsku prati samog [[Ant Pavelić|Antu Pavelića]]. Nakon uspostave [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]], od lipnja 1941. je zapovjednik pripremnih bojni [[Ustaška vojnica|Ustaške vojnice]]. U lipnju postaje postaje 1. zapovjednikom Poglavnikove tjelesne bojne (PTB) s oko 300 pripadnika, koja je osiguravala središnje ustanove vlasti.
Redak 24:
11. studenog 1941. dobiva priznanje vojskovođe [[Slavko Kvaternik|Slavka Kvaternik]]<nowiki/>a za junačko držanje u borbama protiv četnika i komunista. Nakon nekoliko unaprjeđenja, na kraju 1941. godine je [[Bojnik|bojnik;]] već u ožujku 1942. je potpukovnik (u tom činu, biva odlikovan ordenom željeznog trolista IV. stupnja, za sudjelovanje u čišćenju Korduna od pobunjenika tijekom 1941. i 1942. godine), a u lipnju iste godine pukovnik.
Prijateljuje od tog vremena, te surađuje s [[Vjekoslav Luburić|Vjekoslavom Luburićem]], s kojim je jedno vrijeme zajedno podređen pukovniku [[Tomislav Sertić|Tomislavu Sertiću]]. Narednih
Kada u svibnju 1942. PTB postaje [[Poglavnikov tjelesni zdrug|Poglavnikov tjelesnik zdrug]] (rasti će ta postojba brojem, te će 1944. godine imati oko 7.000 pripadnika), A. Moškov je imenovan na dužnost njegovog zapovjednika. PTZ će biti izuzet od nadzora Glavnog ustaškog stana, te je bio podređen izravno Anti Paveliću. PTZ te će kasnije ostati jedinom većom postrojbom NDH koja nije bila pod kontrolom zapovjedništava njemačkih divizija koje su djelovale na području NDH.
1944. godine Ante Pavelić dodjeljuje Moškovu
Moškova su
Moškov je, prema kasnije svjedočenju V. Luburića, bio u uskoj grupi koja je organizirala gušenje [[Urota Lorković-Vokić|Urote Lorković-Vokić]] krajem 1944. godine, zajedno sa samim [[Vjekoslav Luburić|Vjekoslavom Luburićem]]. Kod saslušavanja kod [[UDBA|UDBA-e]] u Zagrebu 1947. godine, Moškov će prikazivati kako o Uroti nije bio uopće informiran i da nije sudjelovao u njenom gušenju.
Redak 46:
Nakon saslušavanja kod Britanaca u [[Rim|Rimu]], u vlaku koji ga je prevozio u [[Rimini]] (dakle, u pravcu Jugoslavije) je u travnju 1947. godine pokušao izvršiti samoubojstvo rezanjem žila. Britanci ga potom izručuju Jugoslaviji. Ubijen je u Zagrebu 1948. godine, tijekom priprema za njegovo suđenje. U novinama je objavljeno da je pogubljen nakon osude na smrt, ali o suđenju nema zapisa. Sačuvani su međutim neki njegovi iskazi dani kod [[UDBA|Udbe]].<ref>{{Citiranje weba|url=https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=310299|title=Ante Moškov-Uloga u stvaranju i propasti NDH|author=Ivica Hrastović|date=|work=|language=|publisher=Časopis za suvremenu povijest, Vol. 31 No. 1, 1999.|accessdate=13. kolovoza 2020.}}</ref>
A. Delić procjenjuje da se kod A. Moškova i njegovog suradnika [[Frane Šarić|Frane Šarića]] našlo 180 kilograma zlata NDH. Britanci su kod jedne banke u Italiji zaplijenili 3.123 zlatnika, 75 dijamanata i 1.494 američkih dolara koje je bio pohranio Moškov; na upit britanskog predstavnika u [[Livorno|Livornu]] što da radi s tim zlatom koje "je izgleda vlasništvo Jugoslavenske vlade", iz Londona je stigla uputa da je zlato "osobna imovina" A. Moškova, koju valja predati jugoslavenskim vlastima kada se bude izručivalo samoga Moškova. Nakon što je Moškov izručen Jugoslaviji, što se izgleda zbilo 8. svibnja 1947. godine (začudo postoje u zapisima koje su pronašli povjesničari čak 3 različita datuma njegove predaje jugoslavenskim vlastima, pri čemu nije sigurno jesu li ga izručili Britanci ili Amerikanci, ali nema podataka o predaji zlata i dokumenata s informacijama britanskih službi o Moškovu), Moškov je vrlo vjerojatno bio mučen kako bi odao gdje je pohranjeno zlato. O tome nisu pronađeni dokumenti, ali dobro informirano Britansko veleposlanstvo u Beogradu u svojem izvješću (pisanom s prilično jasnom namjerom "pranja ruku" od okolnosti da su Britanci predali zatvorenika - zapravo više njih za koje ih pitaju nadređeni u Londonu - komunističkom režimu koji ljude učestalo izvrgava torturi i ubojstvima bez suđenja) od 22. listopada 1947. godine napominje takvu pretpostavku kao razumnu. Inače su se u tim godinama vlasti SAD-a protivile bilo kakvom izručivanju osoba izbjeglih s područja Jugoslavije, baš stoga što se znalo o postupcima jugoslavenskih vlasti; a nisu ni Britanci htjeli izručivati [[Četnici|četnike]], nego su udovoljavali jedino zahtjevima
==Vidi još==
|