Razlika između inačica stranice »Suradnik:Aradic-es/zabern/«

bez sažetka
(Stvorena nova stranica sa sadržajem: »mini|250px|Vojna ophodnja u Zabernu '''Afera Zabern''' bila je kriza unutarnjopolitička koja se dogodila u...«.)
 
Dvorac Rohan u Zabernu korišten je kao vojarna za 99. prusku pješačku pukovniju]]
Neimpresionirana tim akcijama, elzaška javnost nastavila je protestirati. Kao dodatnu provokaciju, poručnik Forstner pokazao se javnosti ponovo nakon kućnog pritvora, u pratnji četvero naoružanih vojnika, po naredbi garnizonske komande. Poručnika Forstnera nekoliko su puta zlostavljali, prije svega mladenački demonstranti, za vrijeme svog nastupa ispred vojarne, a da ih lokalne policijske vlasti nisu uspjele spriječiti. <ref>Wolfgang J. Mommsen: War der Kaiser an allem schuld?, str. 203. </ref>Pukovnik von Reuter tražio je od vođe lokalne civilne uprave, direktora Mahla, da obnovi red uz pomoć policije, ili će u protivnom morati sam poduzeti mjere. Kao Elzašanin, Mahl se suosjećao sa stanovništvom i odbio njegov zahtjev, budući da su se prosvjednici ponašali mirno i nisu počinili kršili nikakav zakon. <ref>James W. Gerard: My four years in Germany, Grosset & Dunlap, New York, 1917. str. 64 </ref><ref>William Anderson, William Stearns Davis, Mason W. Tyler, The Roots of the War  : A Non-Technical History of Europe, 1870-1914, New York, The Century Co., 1918, str. 219 </ref>
 
 
 
28. studenoga pred vojarnom se ponovo okupila ogromna gomila ljudi, što je ovaj put dovelo do neprimjerene protu-reakcije trupa. Von Reuter je naložio drugom poručniku Schadtu, koji je u to vrijeme zapovijedao stražarima, da rasprše gomilu. Schadt je pozvao stražare na oružje i naredio im tri puta da se raziđu. Vojnici su izgurali gomilu po dvorištu vojarne u sporednu ulicu, pod prijetnjom oružja, i uhitili velik broj ljudi bez ikakvr zakonske osnova. Među zatvorenicima su bili predsjednik, dva suca i odvjetnik suda u Zabernu, koji su se slučajno uvukli u masu prilikom izlaska iz zgrade suda. Dvadeset i šest uhićenih osoba bilo je preko noći zatvoreno u spremištu ugljena. Redakcije jedne od lokalnih novina koje su objavljivile vijest o Forstneru, vojnici su također nezakonito pretražili, nakon nagovještaja doušnika. Nad gradom je visila opsada, a na ulicama su bile izloženi mitraljezi. <ref> James W. Gerard: My four years in Germany, Grosset & Dunlap, New York, 1917. str. 64 </ref>
 
==Razvoj događanja==
 
===Prva reakcija cara===
 
Car Wilhelm II. u to je vrijeme lovio na imanju Maxa Egona, kneza od Fürstenberga u Donaueschingenu. Iako je ovo putovanje organizirano mnogo prije događaja u Zabernu, Wilhelmov nedostatak zanimanja ostavio je loš dojam. Prema glasinama, carica, Augusta Victoria iz Schleswig-Holsteina, čak je naručia vlak da je odvede svom suprugu kako bi ga ona nagovorila da se vrati u Berlin. Prema povjesničaru Wolfgangu Mommsenu, Wilhelm II podcjenjivao je političku dimenziju incidenta toga trenutku. Na izvješća na koja je Statthalter (guverner) Elzasa-Lotaringije, Karl von Wedel, slao Donaueschingenu, u kojima je opisao incidente kao pretjerane i nezakonite, odgovoreno je kako bi se dobilo na vremenu. Wilhelm II htio je najprije pričekati izvješće iz vojnog stožera u Strasbourgu. <ref>James W. Gerard: My four years in Germany, Grosset & Dunlap, New York, 1917. str. 65 </ref>
 
 
30. studenoga pruski ratni ministar Erich von Falkenhayn, general Berthold Deimling i neki drugi visoki časnici stigli su u Donaueschingen i započele su šestodnevnu raspru. Javnost je zbog toga postala još ogorčenija jer je Kaiser očito želio čuti gledište samo vojske. Kancelar Theobald von Bethmann-Hollweg, koji je bio pod sve većim pritiskom, pridružio se konferenciji malo prije nego što je završila. Rezultat je bio razočaranje iz stava kritičnih slojeva stanovništva; kaiser je odobrio ponašanje vojnih časnika i nije vidio razloga da vjeruje da su prekoračili svoje ovlasti. Deimling je poslao brigadnog generala u Zabern, koji je 1. prosinca obnovio civilnu vlast. <ref>James W. Gerard: My four years in Germany, Grosset & Dunlap, New York, 1917. str. 64-65 </ref>
 
 
===Forstnerov drugi prijestup==
 
On December 2, a military exercise was held in Saverne. The scene was watched from the street by Karl Blank, a journeyman shoemaker, who burst into laughter at the sight of the young, finely dressed Forstner, and some locals that were standing around joined in. As a result, Forstner lost control, struck down Blank with his saber and gave him severe head injuries. That new act of aggression further intensified the affair.
 
Forstner was sentenced to 43 days of arrest by a military court in the first trial, and in the appellate trial, the verdict was reversed completely. Although he had been accompanied by five armed soldiers and Blank was unarmed, as well as paralyzed on one side, the judge interpreted his actions as self-defense, since the shoemaker had been guilty of insulting the crown. Within military circles, Forstner received encouragement, since he had defended the honor of the army with his act of violence.[10]
 
 
2. prosinca održana je vojna vježba u Saverneu. Prizor je s ulice promatrao Karl Blank, obućar putnik, koji je puknuo od smijeha kad je vidio mladog, lijepo obučenog Forstnera i neke mještane koji su stajali oko njega, pridružio se. Kao rezultat toga, Forstner je izgubio kontrolu i oborio ga. Prazan sablje i zadao mu je teške ozljede glave. Taj novi čin agresije još je više pojačao aferu.
 
Forstner je u prvom suđenju vojni sud osudio na 43 dana uhićenja, a u apelacionom suđenju presuda je u potpunosti izmijenjena. Iako ga je pratilo pet naoružanih vojnika, a Blank je bio nenaoružan, kao i paraliziran na jednoj strani, sudac je svoje postupke protumačio kao samoodbranu, budući da je cipela bio kriv za vrijeđanje krune. U vojnim krugovima Forstner je dobio ohrabrenje jer je svojim nasilnim aktom obranio čast vojske. [10]
 
===Prosvjedi diljem carstva===
 
 
==Izvori==
{{Izvori}}