Ante Moškov: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
m Sit |
||
Redak 11:
'''Ante Moškov''' ([[Špiljari]] kod [[Kotor|Kotora]], [[7. srpnja]] [[1911.]] - [[1947.]]) bio je hrvatski politički emigrant i [[Ustaška vojnica|ustaški]] časnik.<ref>Darko Stuparić - "Tko je tko u NDH", Zagreb, 1997.</ref>
Kao zapovjednik [[Poglavnikov tjelesni zdrug|Poglavnikovog tjelesnog zdruga]], sudjelovao je u raznim povjerljivim aktivnostima; tako i u gušenju [[Urota Lorković-Vokić|Urote Lorković-Vokić]] [[1944.]] godine. Na kraju rata je došao u posjed jednog dijela državnog zlata NDH, povodom čega je došao u sukob s Antom Pavelićem. Uhitili su ga Britanci, koji su locirali dio zlata. Potom su ga u svibnju [[1947.]] godine predali jugoslavenskim vlastima, te je Moškov, po svemu sudeći, [[1948.]] godine podlegao
==Životopis==
Nakon tromjesečne vojne službe u Sarajevu ("đačke", koju je završio uz proizvođenje u čin narednika) 1931. godine, započeo je studij psihologije na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu]]. Postaje tajnikom novoformiranog Središnjeg udruženja studenata, te je u dobrim odnosima sa svim političkim grupacijama prisutnima među studentima, dokle god su one prohrvatski orijentirane; Vjekoslav Luburić će kasnije posvjedočiti da je Moškov bio veliki domoljub, koji je politički bio orijentiran više socijalistički. 1932. i 1933. godine povremeno se morao skrivati pred policijom, u selima oko Zagreba, u Sarajevu, te u Boki Kotorskoj.
Line 20 ⟶ 21:
U svibnju 1933. se u [[Klagenfurt|Klagenfurtu]] sastaje s [[Ivo Herenčić|Ivom Herenčićem]], koji ga upućuje da se pridruži ustašama u [[Kraljevina Italija|Kraljevini Italiji]], u njihovim centrima za vojnu obuku. U logoru Olivetto postaje zapovjednikom satnije, ali zbog sukoba sa zapovjednikom logora biva potom smijenjen. Kasnije - nakon popravljanja odnosa između Italije i Jugoslavije sredinom 1930.-ih godina, boravi na [[Lipari (otok)|Liparima]] i drugdje, gdje su ustaše bile u [[Internacija|internaciji]]. Kako vojnička organizacija ostaje, na Liparima ponovo postaje zapovjednikom satnije.
U vrijeme [[Raspad Kraljevine Jugoslavije|raspada Kraljevine Jugoslavije u travnju 1941. god.]] vodi ustašku satniju koja na putu u Hrvatsku prati samog [[
11. studenog 1941. dobiva priznanje vojskovođe [[Slavko Kvaternik|Slavka Kvaternik]]<nowiki/>a za junačko držanje u borbama protiv četnika i komunista. Nakon nekoliko unaprjeđenja, na kraju 1941. godine je [[Bojnik|bojnik;]] već u ožujku 1942. je potpukovnik (u tom činu, biva odlikovan ordenom željeznog trolista IV. stupnja, za sudjelovanje u čišćenju Korduna od pobunjenika tijekom 1941. i 1942. godine), a u lipnju iste godine pukovnik.
Line 26 ⟶ 27:
Prijateljuje od tog vremena, te surađuje s [[Vjekoslav Luburić|Vjekoslavom Luburićem]], s kojim je jedno vrijeme zajedno podređen pukovniku [[Tomislav Sertić|Tomislavu Sertiću]]. Narednih godina će s Luburićem na sličan način napredovati u vojnoj službi.
Kada u svibnju 1942. PTB postaje [[Poglavnikov tjelesni zdrug|Poglavnikov tjelesnik zdrug]] (rasti će ta postojba brojem, te će 1944. godine imati oko 7.000 pripadnika),
1944. godine Ante Pavelić dodjeljuje Moškovu Vojnički red željeznog trolista II. stupnja, u "znak priznanja osobne hrabrosti i pobudnog vodstva odreda PTS-a prigodom pothvata protiv odmetnika u razodblju do listopada 1942. do srpnja 1944. g. u području Žumberka i Hrvatskog Zagorja".
Moškova su ubrajali u ustaške tzv. rasove, ustaše koje su objedinjavale visoki vojni čin s političkim utjecajem, uz sklonost prema provođenju agresivnih akcija; s tom je grupom bio u sukobu s umjerenijim ustašama poput [[Mladen Lorković|Mladena Lorkovića]]. Kao osoba vrlo bliska
Moškov je, prema kasnije svjedočenju
U studenom 1944. godine je kod uspostave [[Hrvatske oružane snage|Hrvatskih oružanih snaga]] (koje su u jedno tijelo obuhvatile [[Hrvatsko domobranstvo (NDH)|Domobranstvo]] i [[Ustaška vojnica|Ustašku vojnicu]]) postavljen na dužnost zapovjednika I. Hrvatske udarne divizije sa sjedištem u Zagrebu, koja stoga - kao jedina od divizija Hrvatskih oružanih snaga - nije bila pod zapovijedanjem nijednoga od zapovjedništava njemačkih divizija koje su djelovale na području NDH. U prosincu 1944. je Moškov promaknut u čin generala.
Nastojeći povećati snage s kojima može samostalno upravljati,
Početkom svibnja 1945. godine
Sa zapovjedništvom Poglavnikovog tjelesnog zbora, ali bez postrojbi - to će mu mnogi u emigraciji zamjerati kao nevojničko postupanje - povlači se
Moškov je u Austriji bio uspio doći do 9 sandučića sa zlatom. Ne želeći predati niti podijeliti to zlato - prema Pavelićevom nalogu dao je [[Božidar Kavran|Božidaru Kavranu]] za brigu o bolesnima i siromašnim emigrantima jednom 800, a drugi put 1000 zlatnika - došao je u sukob s mnogima, pa i sa samim
Nakon saslušavanja kod Britanaca u [[Rim|Rimu]], u vlaku koji ga je prevozio u [[Rimini]] (dakle, u pravcu Jugoslavije) je u travnju 1947. godine pokušao izvršiti samoubojstvo rezanjem žila. Britanci ga potom izručuju Jugoslaviji. Ubijen je u Zagrebu 1948. godine, tijekom priprema za njegovo suđenje. U novinama je objavljeno da je pogubljen nakon osude na smrt, ali o suđenju nema zapisa. Sačuvani su međutim neki njegovi iskazi dani kod [[UDBA|Udbe]].<ref>{{Citiranje weba|url=https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=310299|title=Ante Moškov-Uloga u stvaranju i propasti NDH|author=Ivica Hrastović|date=|work=|language=|publisher=Časopis za suvremenu povijest, Vol. 31 No. 1, 1999.|accessdate=13. kolovoza 2020.}}</ref>
A. Delić procjenjuje da se kod
==Vidi još==
| |||