Razlika između inačica stranice »Bernardo Brixy«

Dodano 945 bajtova ,  prije 4 mjeseca
bez sažetka
m (s.)
'''Bernardo Eduard Ante (Slavoljub) Brixy (Bernardo)'''<ref name=HFB/> ([[Ogulin]], [[7. listopada]] [[fizika u 1882.|1882.]] - [[Zemun]], [[28. listopada]] [[fizika u 1946.|1946.]]), [[Hrvati|hrvatski]] [[franjevac]], [[prirodoslovlje|prirodoslovac]], [[tehnika|tehničar]] i [[crkveni glazbenik]], predvodnik [[rendgen]]ske [[kristalografija|kristalografije]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] i popularizator prirodoslovlja.
 
== Životopis ==
[[Osnovna škola|Osnovnu školu]] završio u rodnom [[Ogulin]]u, [[gimnazija|gimnaziju]] u [[Zagreb]]u, u kojem studira [[teologija|teologiju]], [[matematika|matematiku]] i [[fizika|fiziku]] na [[FFZG|Mudroslovnom fakultetu]]. Radio je kao profesor na Franjevačkom učilištu u [[Varaždin]]u, gdje je osnovao fizikalni kabinet. Došavši u Zagreb, bio je profesor na Nadbiskupskoj visokoj školi, a radio je i u fizikalnom kabinetu te u suradnji s prof. Stjepanom Hondlom proučavao [[interferencija valova|interferenciju]] [[rendgenske zrake|rendgenskih zraka]]. Napustivši 1928. [[franjevci|franjevački]] red, radio je kao profesor matematike i fizike Pomorske škole u [[Bakar (grad)|Bakru]], kojoj je neko vrijeme bio ravnatelj. Od 1934. do 1938. bio je i profesor na Pomorskoj školi u Dubrovniku.
 
Radovima »Röntgenove zrake s obzirom na najnovija otkrića« (''[[Hrvatska prosvjeta]]'', 1916.), u kojem je, uz ostalo, upozorio na opasnost (prije svega za liječnike, što je znanstvena zajednica poslije zaboravila<ref name=HFB> Branko Hanžek, Zdenko Franić, Gina Branica: [https://www.osti.gov/etdeweb/servlets/purl/21520085 ''Istaknuti hrvatski prirodoznanstvenici na polju znanosti o zračenju do 1945. godine''] U.S. Department of Energy. Office of Scientific and Technical Information. str. 62. Pristupljeno 26. kolovoza 2020.</ref>) od izloženosti rendgenskim zrakama, »Katodne i Röntgenove zrake« (''Naša misao'', 1918.) i »Teorija interferencije Röntgenovih zraka u najopćenitijem slučaju« (''Nastavni vjesnik'', 1917.) iznjedrio je više kristalografskih pojmova na [[hrvatski jezik|hrvatskom jeziku]], od kojih su mnogi i danas u uporabi. Njegovo otkriće [[difrakcija|difrakcije]] [[X-zrake|X-zraka]] u [[kristal]]u imalo je veliko značenje za razvoj moderne kristalografije. Tomu treba pribrojiti i članak »Polukonvergentni nizovi za Besselove funkcije kompleksnoga argumenta nultoga i prvoga stepena s primjenom na skinefekt« (''Radovi JAZU'', 1920.)
 
Objavio je više stručnih i popularnih radova iz matematike, fizike i teologije, tako već kao student u ''[[Hrvatska straža|Hrvatskoj straži]]'' 1913. oveći pregledni rad »Historijski razvoj teorije o magnetizmu i elektricitetu«, a poslije piše i u ''Mladosti'', ''[[Hrvatska prosvjeta|Hrvatskoj prosvjeti]]'', ''Našoj misli'', ''Času'', ''[[Katolički list|Katoličkom listu]]'', ''[[Nova revija|Novoj reviji]]'', ''[[Bogoslovska smotra|Bogoslovskoj smotri]]'' i ''Nastavnom vjesniku''. Budući da je bio i matematičar, priredio je »Zadatke iz algebre i geometrije za srednje škole« (1923.) te gimnazijski priručnik »Obrasci iz matematike« (1925.) Bavio se i glazbom kao član gudačkoga sastava glazbeno-pjevačkoga društva »Vijenac« u Zagrebu te [[orgulje|orguljaš]] franjevačkih crkava u Varaždinu i Zagrebu. Skladao je crkvenu glazbu: »Missa de Requiem cum Libera« za jedan ili četiri nejednaka glasa s orguljama, lamentacije »Lamentatio Jeremiae Porphetae« za četveroglasni muški zbor, »Litanije lauretanske« i popijevke, dio kojih mu je tiskan i objavljen u ''[[Sveta Cecilija (časopis)|Sv. Ceciliji]]''. Krajem 1925. objavio je svoj rad po kojem je najpoznatiji široj javnosti »[[Tri večeri o radiotelegrafiji i radiofoniji sa 25 crteža]]«{{fusg|1}}, što predstavlja prvu hrvatsku (i u Jugoistočnoj Europi<ref name=HFB/>) stručnu knjigu o [[radio|radiju]], napisanu na temelju njegovih javnih predavanja održanih u jeronimskojJeronimskoj dvorani u Zagrebu 4., 5. i 6. travnja iste godine, u kojoj radiofonijsko pojmovlje tumači i prevodi na hrvatski jezik.
 
Području [[filozofija|filozofije]] i [[teologija|teologije]] doprinosi knjigom »Princip entropije i opstanak Božji« (1919.) Važan je filozofski rad »Pretpostavke u entropološkom dokazu egzistencije Božje« (''Nova revija'', 1922.), u kojem raspravlja o filozofskom dokazu o egzistenciji Božjoj koji se naziva entropološki ili fizikalni dokaz, kao i kraći teološki rad »O ‘neizmjernom’ u apologetici« (''[[Bogoslovska smotra]]'', 1922.), u kojem upozorava na pogrešna tumačenja tog pojma, zaključivši da »neizmjerno nema karakter broja«. Zanimljivo je da nakon napuštanja franjevačkoga reda gotovo prestaje objavljivati, osim nekoliko popularizacijskih članaka za ''Radio vjesnik'', ''Strojarski vjesnik'' i ''Radio Zagreb''.
 
Ostvarenim opusom spada u skupinu istaknutih hrvatskih prirodoznanstvenika na polju znanosti o zračenju do 1945. godine.<ref name=HFB/>
 
== Bilješke ==
{{GLAVNIRASPORED:Brixy, Bernardo}}
[[Kategorija:Životopisi, Ogulin]]
[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]]
[[Kategorija:Životopisi, Varaždin]]
[[Kategorija:Hrvatski franjevci]]
[[Kategorija:Hrvatski fizičari]]
[[Kategorija:Hrvatski matematičari]]
[[Kategorija:Hrvatski teolozi]]
[[Kategorija:Hrvatski filozofi]]
[[Kategorija:Kristalografija]]
[[Kategorija:Hrvatski skladatelji]]
[[Kategorija:Odgoj i obrazovanje u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Crkveno školstvo]]
155.232

uređivanja