Razlika između inačica stranice »Srpska okupacija Crne Gore 1918.«

uklanjanje izmjene 5617312 suradnika 77.243.23.82 (razgovor)
(Ispravljene greske)
(uklanjanje izmjene 5617312 suradnika 77.243.23.82 (razgovor))
Oznaka: uklanjanje
{{jednostrano}}
'''Srpska okupacija Crne Gore 1918.''' bila je vojna [[okupacija]] Kraljevine Crne Gore po snagama Kraljevine Srbije. LAZ
 
== Uvodne okolnosti LAZ ==
U Prvome svjetskom ratu, [[Kraljevina Crna Gora]] i [[Kraljevina Srbija]] bile su saveznice.
Tijekom ratnih zbivanja, austro-ugarske postrojbe su [[austro-ugarska okupacija Crne Gore|okupirale]] Crnu Goru. Monarh [[ Nikola I. Petrović]] je s dijelom [[Ministarsko vijeće Crne Gore|crnogorske kraljevske vlade]], uoči kapitulacije, napustio [[domovina|domovinu]] i uputio se preko [[Kraljevina Italija|Italije]] u [[Francuska|Francusku]]. Nakon ratnih preokreta, Austro-Ugarska je 1918. došla u situaciju da je morala braniti svoj opstanak na zapadu i držanje Crne Gore nije više bio prioritet, zbog čega ondje više nisu bile njihove snage.
Na crnogorskom bojištu dolazi do nevjerojatna tijeka događaja. Sazvana je nelegalna [[Podgorička skupština]], jer ju nije sazvao postojeći Parlament Crne Gore, niti crnogorski vladar. Skupština je k tome sazvana u Podgorici, a ne u glavnom gradu Cetinju. Neustavnost je i ime skupštine. Crnogorski ustav poznavao je samo Narodnu skupštinu, dok je skupština koja je donijela nelegalne odluke nazvana Velika narodna skupština, po uzoru na srpski ustav. [[11. studenoga]] donijela odluku o ujedinjenje Srbije i Crne Gore. Na žalost po crnogorsku stvar, mnogi iz crnogorske narodne skupštine sudjelovali su u radu tog nelegalnog tijela, neki se čak zanoseći mišlju da se Narodna skupština nazove imenom Srpske narodne skupštine na Cetinju. To je spriječio kralj, a pomoć mu je pružio [[Mihajlo Vučinić]] iz plemena [[Piperi|Pipera]]. Ipak, velikosrpskom scenariju nasjeli su mladi ljudi sa srpskog plaćevnog popisa. Među njima su se isticali [[Marko Daković]] te kasniji patrijarh Srpske pravoslavne Crkve [[Gavrilo Dožić]]. Temeljem te odluke snage [[Vojska Kraljevina Srbija|Vojske Kraljevine Srbije]] i [[Četnici|četničkih]] skupina koje je predvodio [[Kosta Pećanac]] okupirale su do konca [[1918.]] neovisnu državu Crnu Goru. Crna Gora pala je pod srpsku okupaciju. <ref name="razgovor">Razgovor [[Jevrem Brković|Jevrema Brkovića]] s [[Tomislav Jonjić|Tomislavom Jonjićem]]: [http://www.tomislavjonjic.iz.hr/IV_brkovic1.pdf ''Crna Gora nije srpska pokrajina''], [[Imotska krajina (novine)|Imotska krajina]] br. 13, 20. lipnja 1991., str. 4.-5./ www.tomislavjonjic.iz.hr. Pristupljeno 15. studenoga 2016.</ref><ref>(crnogorski) [[Mihailo Mandić]]: [http://www.montenegro.org.au/nikcevic.html ''Nikčevićeve putešestvije po Australiji ''], Montenegrin Ethnic Association of Australia. Pristupljeno 15. studenoga 2016.</ref> LAZ
 
== Tijek događaja LAZ ==
Za početak srpske okupacije uzima se [[iskrcavanje snaga|iskrcavanje]] srpskih snaga kod [[Bar]]a i [[Budva|Budve]]. Akcija je bila radi tobožnjeg oslobađanja Crne Gore. Izlika je bila netočna, jer su [[crnogorski komiti]] oslobodili cijelu Crnu Goru. Zato u akciji "oslobađanja" srpske snage nisu imale ljudskih gubitaka duž cijele obale sve do Čakora. Srpski vojvoda Živojin Mišić otvoreno je u svojoj zapovijedi pri kraju okupacije naveo da je Crna Gora okupirana i da se srpska vojska unutar Crne Gore ima u njoj ponašati kao u okupiranoj državi.<ref name="razgovor"/>
 
No, poput drugih saveznica ''Antante'' pod okupacijom čiji su se monarsi i vlade našli u [[egzil]]u ([[Kraljevina Belgija]], [[Kraljevina Srbija]]), tako je i crnogorski monarh ''Nikola I.'' s vladom nastavio održavati [[legitimnost|legitimitet]] ''Kraljevine Crne Gore''. Pri crnogorskom ''Dvoru'' u egzilu su i nakon formalnog kraja ''Prvog svjetskog rata'' bili ostali delegirani inozemni [[veleposlanik|veleposlanici]]. LAZ
 
== Posljedice LAZ ==
Zbog ovakvih događanja u Crnoj Gori izbio je [[Božićni ustanak]]. Srpska propaganda ga je umanjivala, nazivajući ga tek pobunom. Analitičari smatraju da je crnogorski ustanak imao veće izglede da su vođe ustanka Plamenac, Vučinić, Lompar i Krsto Popović bili spremni proliti bratsku krv i zauzeti Cetinje, jer imali su jake snage, 25-30.000 ljudi. Nasuprot tome, bjelaški vođa bio je odlučan. Blažo Božović, vođa cetinjske posade nije dvojio proliti bratsku krv. Napadnu akciju crnogorskih branitelja neovisnosti crnogorski unionisti su odbili uz pomoć srpskih snaga. Borbe su prerasle u [[građanski rat u Crnoj Gori|crnogorski građanski rat]] koji je trajao do 1925., odnosno do sredine 1926. kad su ubijeni posljednji komiti.<ref name="razgovor"/>
 
Uslijedio je progon pristaša crnogorstva. Spaljeno je 6000 crnogorskih domova. Okupirana Crna Gora pretrpjela je brojna oduzimanja elemenata svoje državnosti. Anektirala ju je Kraljevina Srbija. Regent Aleksandar Karađorđević dekretom ukinuo je autokefalnu Crnogorsku pravoslavnu Crkvu i osnovao Srpsku pravoslavnu Crkvu u Crnoj Gori, crnogorsko svećenstvo je degradirano i dovedeno na "prosjački štap", dok samo ime Crne Gore obrisano je i više u Kraljevini SHS nije postojali ni kao zemljopisni pojam.<ref>(crnogorski) [[Mihailo Mandić]]: [http://www.montenegro.org.au/nikcevic.html ''Nikčevićeve putešestvije po Australiji ''], Montenegrin Ethnic Association of Australia. Pristupljeno 15. studenoga 2016.</ref>
 
[[Crnogorska pravoslavna Crkva]] prestala je postojati i svedena je na [[Eparhija|eparhiju]] koju kontrolira [[Srpska pravoslavna Crkva]] sa sjedištem u [[Beograd]]u. Anektirana Crna Gora preko okupatora našla se unutar nove državne tvorevine, [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]]. LAZ
 
== Izvori LAZ ==
{{izvori}}
 
132

uređivanja