Carl Ritter: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
[[Datoteka:Carl ritter.jpg|mini|'''Carl Ritter''']]
'''Carl Ritter''' ([[Quedlinburg]], [[7. kolovoza]] [[1779.]]. - [[Berlin]], [[28. rujna]] [[1859.]].), bio je [[Njemačka|njemački]] geograf.
 
Carl Ritter je uz sunarodnjaka Nijemca [[Alexander von Humboldt|Alexandera von Humboldta]] jedan od osnivača suvremene [[geografija|geografije]] (i [[Berlinsko geografsko društvo|Berlinskog geografskog društva]]). Od [[1820.]]. do svoje smrti bio je predstojnik katedre za geografiju na [[Sveučilište u Berlinu|Sveučilištu u Berlinu]].
 
Ritter je bio jedno od šestero djece, sin uglednog [[liječnik|liječnika]] F.W. Rittera. U drugoj godini umire mu otac pa se upisuje na [[Schnepfenthal institut]], školu usredotočenu na proučavanje [[priroda|prirode]] (očigledno pod utjecajem [[Jean-Jacques Rousseau|Rousseauovih]] rukopisa o [[obrazovanje|obrazovanju]] djece). To iskustvo utjecat će na Rittera kroz čitav život ostavljajući zanimanje za nove načine obrazovanja, uključujući i načine [[Johann Pestalozzi|Johanna Pestalozzija]]. Zapravo su mnogi Ritterovi rukopisi utemeljeni na tri Pestalozzijeva stupnja u učenju: stjecanje gradiva, općenita usporedba gradiva i izgradnja sveobuhvatnog sustava.
 
Nakon završetka vlastitog školovanja Ritter se upoznao s Bethmannom Hollwegom, bankarom iz [[Frankfurt na Majni|Frankfurta]]. Dogovoreno je da bi Ritter trebao postati [[tutor]] Hollwegovoj djeci, ali da bi u međuvremenu trebao pohađati sveučilište na račun svojega zaštitnika. Svoje tutorske dužnosti započele su [[1798.]]., a nastavile su se sljedećih 15 godina. Između [[1814.]]. i [[1819.]]. godine, još uvijek boraveći u [[Göttingen]]u kako bi pazio svoje učenike, isključivo je započeo proučavati geografiju.
 
Godine 1819. godine postao je profesor povijesti na Sveučilištu u Frankfurtu, a 1820. izvanredni profesor povijesti na Sveučilištu u Berlinu. Također je predavao na obližnjem vojnom koledžu.
 
Ritter je svoje remek-djelo ''Die Erdkunde im Verhältnis zur Natur und zur Geschichte des Menschen'' (''Znanost o Zemlji u odnosu na [[priroda|prirodu]] i [[povijest|povijest]] čovječanstva'') u 19 svezaka napisao u razdoblju od [[1817.]]. - [[1859.]]. Djelo obrađuje u izvanrednoj duljini temu utjecaja prirodne okoline na ljudsku aktivnost. Unatoč svojoj duljini djelo je ostavljeno nedovršenim u vrijeme Ritterove smrti pokrivajući samo [[Azija|Aziju]] i [[Afrika|Afriku]].
 
Ritterov utjecaj na geografiju bio je posebno značajan zbog stvaranja nove predodžbe samog predmeta. Po njegovom shvaćanju "geografija je vrsta [[fiziologija|fiziologije]] i komparativne [[anatomija|anatomije]] Zemlje: rijeke, planine, [[ledenjak|ledenjaci]] itd. bili su toliko različiti organi, svaki sa svojim vlastitim odgovarajućim funkcijama; i kao što fizička građa čini čovjekov temelj karakterističan velikim dijelom tijekom njegova života, tako struktura svake zemlje čini najznačajniji element povijesnog napretka naroda."