Dikasterij za evangelizaciju: razlika između inačica

'''Kongregacija za evangelizaciju narodâ''' ([[latinski jezik|lat.]] ''Congregatio pro gentium evangelisatione'') je [[kongregacija]] [[Rimska kurija|Rimske kurije]] zadužena za misijsko djelovanje i uz to vezane aktivnosti. Možda je poznatija pod svojim starim imenom: '''Sveta kongregacija za širenje vjere''' (lat. ''Sacra congregatio de propaganda fide''). Preimenovao ju je papa [[Ivan Pavao II.]] [[1982.]]. godine, a njezina je misija ostala nepromijenjena. Suvremeni pojam ''[[propaganda]]'' dolazi od imena kongregacije i njezine misije. Međutim, sama riječ nije imala negativan prizvuk sve do pojave nacionalističkih propagandnih kampanja u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]].

Osnovao ju je [[1622.]]. godine papa [[Grgur XV.]] bulom ''Inscrutabili Divinae''. Ovom je tijelu prepuštena briga za širenje katoličanstva i rješavanje katoličkih crkvenih pitanja u nekatoličkim zemljama. Kardinal prefekt ove kongregacije je bio poznat kao ''crveni papa'', jer je ova institucija bila od ogromne važnosti zbog svojih zaduženja kao i zbog izvanrednog dosega svoga autoriteta i teritorija pod svojim nadleštvom.

U vrijeme njezina nastanka, razvijaju se velika kolonijalna carstva uglavnom od strane protestantskih zemalja Engleske i Nizozemske, koje su namjeravale širiti svoja protestantska učenja u novostečenim posjedima. Sveta je stolica uvidjela stvarnu opasnost od širenja protestantizma u kolonijama. Okončanjem [[Tridesetogodišnji rat|Tridesetogodišnjega rata]] [[1648.]]. godine ustaljena je ravnoteža među kršćanskim konfesijama u Europi, no otvorila su se nova obzorja za evangelizaciju na ogromnim područjima u [[Azija|Aziji]], [[Afrika|Africi]] i [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj]] i [[Južna Amerika|Južnoj Americi]] koje su netom istražene.

Prije osnutka kongregacije, postojalo je u manjoj mjeri službeno povjerenstvo kardinala koje se bavilo pitanjima širenja vjere (''propaganda fide''), još od vremena pape [[Grgur XIII.|Grgura XIII.]] ([[1572.]].- – [[1585.]].). Ono je bilo osobito zaduženo za promicanje unije starih istočnih kršćanskih zajednica (Slavena, Grka, Sirijaca, Egipćana i Etiopljana) s Rimom.

Smrt Grgura XV. sljedeće godine nije poremetilo rad organizacije, jer je sljedeći papa, [[Urban VIII.]] ([[1623.]].- – [[1644.]].), bio kardinal Barberini, jedan od trinaest prvotnih članova kongregacije. Pod Urbanom VIII. otvoreno je središnje sjemenište (''Collegium urbanum'') za obučavanje misionara. Kongregacija je također vodila višejezičnu tiskaru u Rimu, u kojoj je tiskala katekizme na raznim jezicima.

U izrazito protestantskim područjima djelovanje kongregacije smatrano je podrivačkim: prvi misionar je ubijen u Grisonsu (u Švicarskoj), u travnju [[1622.]]. godine.

* Ludovico kardinal Ludovisi (1622.- – 1632.)

* Antonio Marcello kardinal Barberini (1632.- – 1671.)

* Paluzzo kardinal Paluzzi Altieri Degli Albertoni (1671.- – 1698.)

* Carlo kardinal Berberini (1698.- – 1704.)

* Giuseppe kardinal Sacripanti (1704.- – 1727.)

* Vincenzo kardinal Petra (1727.- – 1747.)

* [[Silvije Valenti Gonzaga|Silvije kardinal Valenti Gonzaga]] (1747.- – 1756.)

* Giuseppe kardinal Spinelli (1756.- – 1763.)

* Giuseppe Maria kardinal Castelli (1763.- – 1780.)

* Leonardo kardinal Antonelli (1780.- – 1795.)

* Giacinto kardinal Sigismondo Gerdil (1795.- – 1802.)

* Stefano kardinal Borgia (1802.- – 1804.)

* Antonio kardinal Dugnani (1804.- – 1805.)

* Michele kardinal di Pietro (1805.- – 1814.)

* Lorenzo kardinal Litta (1814.- – 1818.)

* Francesco kardinal Fontana (1818.- – 1822.)

* Ercole kardinal Consalvi (proprefekt 1822.- – 1824., prefekt 1824.)

* Giulio Maria kardinal della Somaglia (proprefekt 1824.- – 1826.)

* Mauro kardinal Capellari (1826.- – 1831.)

* Carlo Maria kardinal Pedicini (1831.- – 1834.)

* Filippo kardinal Fransoni (1834.- – 1856.)

* Allesandro kardinal Barnabo (1856.- – 1874.)

* Alessandro kardinal Franchi (1874.- – 1878.)

* Giovanni kardinal Simeoni (1878.- – 1892.)

* Mieczysław kardinal Ledóchowski (1892.- – 1902.)

* Girolamo Maria kardinal Gotti (1902.- – 1916.)

* Domenico kardinal Serafini (proprefekt 1916., prefekt 1916.- – 1918.)

* Willem Marinus kardinal van Rossum (1918.- – 1932.)

* Pietro kardinal Fumasoni Biondi (1933.- – 1960.)

* Grégoire-Pierre kardinal Agagianian (proprefekt 1958.- – 1960., prefekt 1960.- – 1970.)

* Agnelo kardinal Rossi (1970.- – 1984.)

* Dermot J. Ryan (proprefekt 1984.- – 1985.)

* Jozef kardinal Tomko (1985.- – 2001.)

* Crescenzio kardinal Sepe (2001.- – 2006.)

* Ivan kardinal Dias (2006.- – 2011.)

* Fernando kardinal Filoni (2011.- – )