Jaroslav Šidak: razlika između inačica

Pohađao je [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnu gimnaziju]] u [[Zagreb]]u koju je završio 1922. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 929., {{ISBN|978-953-95772-0-7}}</ref> Doktorirao je na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]] 1935. godine disertacijom »Problem [[Crkva bosanska|bosanske crkve]] u našoj historiografiji«. Bio je gimnazijski profesor u [[Senj]]u (1934. - 1940.) i Zagrebu gdje je predavao u [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnoj gimnaziji]] od 1940. do 1942. te od 1944. do 1948. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 899., {{ISBN|978-953-95772-0-7}}</ref> Godine 1941. zapošljava se u [[Hrvatski izdavalački bibliografski zavod|Hrvatskom izdavačkomizdavalačkom bibliografskom zavodu]] i postaje članom uredništva [[Mate Ujević|Ujevićeve]] ''[[Hrvatska enciklopedija (Ujević)|Hrvatske enciklopedije]]''. God. 1943. postaje docentom, a 1945. profesororom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je predavao hrvatsku i svjetsku povijest novog vijeka te suradnik ''[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatske enciklopedije]]''. Prema svjedočanstvu [[Ivan Golub|Ivana Goluba]], odbio je »nizom članaka protiv [[Josip Jelačić|bana Jelačića]] u [[Vjesnik]]u pripravi[ti] rušenje banova spomenika.«<ref> Golub, Ivan, 1993.: Šidakov poučak, ''[[Croatica Christiana periodica]]'', god. 17, br. 31, str. 177. {{Hrčak|id=121375}} {{citat2|Sjetio sam se Jaroslava Šidaka kad je dolazio ban Jelačić na konju ponovno i nedavno na svoj trg u Zagrebu. Šidak mi je pripovijedao kako su od njega kao povjesničara tražili da nizom članaka protiv bana Jelačića u Vjesniku pripravi rušenje banova spomenika. Sidak nije prodao dušu.}}</ref>

U svojem znanstvenom radu obradio brojne teme iz hrvatske povijesti, posebice [[19. stoljeće|devetnaestoga stoljeća]]. Pedagoškim i znanstvenim djelovanjem odgojio je više naraštaja hrvatskih povjesničara i utjecao na razvoj poslijeratne hrvatske [[historiografija|historiografije]] - riječima Ivana Goluba: »Prof dr. Jaroslav Šidak je radio sa žarom i prosudbom do posljednjeg daha. Poticao je i promicao mlade znanstvenike. Njegovao je ljepotu sloga i tražio strogost zaključivanja.«<ref> Golub, Ivan, ''Šidakov poučak'', 173. {{Hrčak|id=121375}} </ref> Šidak je osnivač i prvi urednik ''[[Historijski zbornik|Historijskog zbornika]]'', od 1948. do 1984. godine, te pisac brojnih članaka u enciklopedijama [[Leksikografski zavod Miroslav Krleža|Leksikografskog zavoda]]. U mladosti (1923. - 1930.) je uređivao i mjesečnik ''Jugoslavenski muzičar'' (kasnije ''Muzičar''). Uredio je i »Spomenicu u povodu proslave 300-godišnjice Sveučilišta u Zagrebu« (Zagreb, 1969. - 1970.). Bio je urednik struke Hrvatske povijesti u ''Enciklopediji Jugoslavije''.

Nadodaje i:<ref> Golub, Ivan, ''Šidakov poučak'', 176-177. {{Hrčak|id=121375}} </ref> {{citat2|Ako sam igdje vidio utjelovljen stav: »Amicus Plato magis amica veritas«, onda je to bilo u prof. Šidaka. Nije bio niti od onih koji samo kude, a pohvala im i priznanje nikako da prijeđu preko usta, ali niti onaj koji sve hvali previđajući manjkavosti. (...) Šidak je stajao na stajalištu, protivnom nekim svojim kolegama: "Jednako je važno što se piše i kako se piše. Ne stoji da je glavno što se piše, a da je nebitno kako se piše.« Sam je lektorirao tekstove što su pod njegovim urednikovanjem izlazili u Historijskom zborniku. Nakon lekture vazda bi mi pokazao kako je tekst lektorirao i objasnio svoje zahvate. Kod drugih je opet tražio privolu da zahvati u tekst. Meni je stalno izmicala u vezi nečega«, a on bi mi postojano ispravljao »U vezi s čim«. Jednako je vrijedila istinitost i ljepota teksta. Prof. Šidak bio je nepotkupljiv. U svoj Zbornik unosio je priloge mladih i još nepoznatih ljudi ako su predstavljali doprinos, a otklanjao tekstove koje bi napisali i ugledni znanstvenici ako nisu odgovarali visokim mjerilima Zbornika. Za nj nisu postojale ideološke prepreke. U ono vrijeme bilo je smjelo davati u svom zborniku mjesta teolozima, kao npr. dr. [[Franjo Šanjek|Franji Šanjeku]] i meni. Jednom ga je javno jedan političar prozvao klerikalcem. A on, veli, uopće nije vjernik. (...) Jedne Šidakove tvrdnje i jednog njegova savjeta nerijetko se sjetim. Tvrdnja: »Kraj svih škola i naslova sačuvali ste zdravu seljačku pamet.« Savjet: »Ostanite uvijek skromni.« }}

O Šidakovu djelovanju zaključuje:<ref> Golub, Ivan, ''Šidakov poučak'', 178. {{Hrčak|id=121375}} </ref> {{citat2|Spominjem ga se kad čitamo u [[Biblija|Pismu]] zgodu o ribnjaku Siloe u koji je, kad bi [[anđeo]] taknuo površinu, trebalo spustiti, baciti bolesnika i on bi ozdravio. Jaroslav Sidak bacao je u Siloe znanosti one koji su se nalazili na rubu. I ja sam jedan od njih.}}