Wikipedija

Afera Zabern: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
[[Datoteka:Zabern_Militärpatrouille.PNG|mini|250px|Pruska vojna ophodnja u Zabernu]]
'''Afera Zabern''' bila je kriza unutarnjopolitička koja se dogodila u Njemačkom carstvu krajemkoncem 1913. Uzrokovana je političkim nemirima u Zabernu (sada Saverne), [[Elzas-Lotaringija]], gdje su bila dva bataljona pruske 99. (2. gornjorajnske) pješačke pukovnije u garnizonu, nakon što je mladi poručnik uvrijedio elzaško stanovništvo. Vojska je na prosvjede reagirala proizvoljnim nezakonitim radnjama. Ta kršenja dovela su do rasprave u njemačkom Reichstagu o militarističkim strukturama njemačkog društva, kao i položaju vodstva Carstva u odnosu na kaisera Wilhelma II. Afera je ne samo ozbiljno narušila odnos carskog teritorija Elzas-Lotaringija i ostatka Njemačkog carstva, već je dovela i do značajnog gubitka ugleda samog cara.
 
==Uzroci==
Redak 8:
Dvadesetdvogodišnji drugi poručnik Günter Freiherr von Forstner (rođen 15. travnja 1893 .; umro 29. kolovoza 1915. ubijen u Kobrynu) govorio je omalovažavajuće o stanovnicima Zaberna 28. listopada tijekom smotre trupa. Rekao je svojim vojnicima: "Ako ste napadnuti, upotrijebite oružje; ako ubodete neke wackes u procesu, tada ćete dobiti deset maraka od mene." (Napomena: Wackes je njemački pogrdni izraz za Elzašane i smatrao se dovoljno uvredljivim i zapaljivim da su njemački vojni propisi zabranjivali njegovu upotrebu.)
 
Pored toga, upozoravao je svoje ljude očigledno agresivnim jezikom protiv francuskih agenata, koji su ih htjeli navodno unovačiti [[Legija stranaca|Legiju stranaca]]. <ref>James W. Gerard: My four years in Germany, Grosset & Dunlap, New York, 1917, str. 63 </ref>
 
===Odjek u javnosti i reakcija lokalnih ljudi===
Redak 14:
6. studenoga dvije su lokalne novine, Elsässer i Zaberner Anzeiger, obavijestili javnost o tim događajima. Stanovništvo je snažno prosvjedovalo protiv takvog postupanja pruske vojske u sljedećih nekoliko dana. Statthalter (guverner) Elzas-Lotaringije, Karl von Wedel, pozvao je zapovjednika pukovnije Adolfa von Reutera, kao i zapovjednog generala Bertholda von Deimlinga da premjeste drugog poručnika. S gledišta vojske, međutim, to nije bilo u skladu s časnošću i ugledom njemačke carske vojske. Poručnik von Forstner osuđen je na samo šest dana kućnog pritvora (a javnost nije bila obaviještena ni o ovoj mjeri, što je stvorilo dojam da je Forstner prošao potpuno nekažnjeno).<ref> Jack Beatty: The Lost History of 1914: Reconsidering the Year the Great War Began, Bloomsburry, New York, 2012, str. 24 </ref>Službena izjava vlasti u Strasburgu 11. studenoga umanjila je incident i protumačila je "Wackes" kao općeniti opis svađalački raspoložene osobe. <ref>Lamar Cecil, Wilhelm II: Emperor and Exile, 1900-1941, vol. 2, Chapel Hill and London, UNC Press Books, 1996, str. 189. </ref> Jedanaest dana kasnije, deset članova Pete čete pješačke pukovnije 99 uhićeno je i optuženo za odavanje podataka novinarima.
 
Neimpresionirana tim akcijama, elzaška javnost nastavila je protestirati. Kao dodatnu provokaciju, poručnik Forstner pokazao se javnosti ponovo nakon kućnog pritvora, u pratnji četvero naoružanih vojnika, po naredbi garnizonske komande. Poručnika Forstnera nekoliko su puta zlostavljali, prije svega mladenačkimlađi demonstrantiprosvjednici, za vrijeme svog nastupa ispred vojarne, a da ih lokalne policijske vlasti nisu uspjele spriječiti. <ref>Wolfgang J. Mommsen: War der Kaiser an allem schuld?, str. 203. </ref>Pukovnik von Reuter tražio je od vođe lokalne civilne uprave, direktora Mahla, da obnoviuspostavljanje redreda uz pomoć policije, ili će u protivnom morati sam poduzeti mjere. Kao Elzašanin, Mahl se suosjećao sa stanovništvom i odbio njegov zahtjev, budući da su se prosvjednici ponašali mirno i nisu počinili kršili nikakav zakon. <ref>James W. Gerard: My four years in Germany, Grosset & Dunlap, New York, 1917. str. 64 </ref><ref>William Anderson, William Stearns Davis, Mason W. Tyler, The Roots of the War : A Non-Technical History of Europe, 1870-1914, New York, The Century Co., 1918, str. 219 </ref>▼
▲Neimpresionirana tim akcijama, elzaška javnost nastavila je protestirati. Kao dodatnu provokaciju, poručnik Forstner pokazao se javnosti ponovo nakon kućnog pritvora, u pratnji četvero naoružanih vojnika, po naredbi garnizonske komande. Poručnika Forstnera nekoliko su puta zlostavljali, prije svega mladenački demonstranti, za vrijeme svog nastupa ispred vojarne, a da ih lokalne policijske vlasti nisu uspjele spriječiti. <ref>Wolfgang J. Mommsen: War der Kaiser an allem schuld?, str. 203. </ref>Pukovnik von Reuter tražio je od vođe lokalne civilne uprave, direktora Mahla, da obnovi red uz pomoć policije, ili će u protivnom morati sam poduzeti mjere. Kao Elzašanin, Mahl se suosjećao sa stanovništvom i odbio njegov zahtjev, budući da su se prosvjednici ponašali mirno i nisu počinili kršili nikakav zakon. <ref>James W. Gerard: My four years in Germany, Grosset & Dunlap, New York, 1917. str. 64 </ref><ref>William Anderson, William Stearns Davis, Mason W. Tyler, The Roots of the War : A Non-Technical History of Europe, 1870-1914, New York, The Century Co., 1918, str. 219 </ref>
 
===Eskalacija sukoba===
28. studenoga pred vojarnom se ponovo okupila ogromna gomila ljudi, što je ovaj put dovelo do neprimjerene protu-reakcije trupa. Von Reuter je naložio drugom poručniku Schadtu, koji je u to vrijeme zapovijedao stražarima, da rasprše gomilu. Schadt je pozvao stražare na oružje i naredio im tri puta da se raziđu. Vojnici su izgurali gomilu po dvorištu vojarne u sporednu ulicu, pod prijetnjom oružja, i uhitili velik broj ljudi bez ikakve zakonske osnovaosnove. Među zatvorenicima su bili predsjednik, dva suca i odvjetnik suda u Zabernu, koji su se slučajno uvukli u masu prilikom izlaska iz zgrade suda. Dvadeset i šest uhićenih osoba bilo je preko noći zatvoreno u spremištu ugljena. Redakcije jedne od lokalnih novina koje su objavljivile vijest o Forstneru, vojnici su također nezakonito pretražili, nakon nagovještaja doušnika. Nad gradom je visila opsada, a na ulicama su bilebili izloženi mitraljezi. <ref> James W. Gerard: My four years in Germany, Grosset & Dunlap, New York, 1917. str. 64 </ref>
 
==Razvoj događanja==
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Afera_Zabern"