Gorjani: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→‎Školstvo: dodao dijakritike koji su nedostajali i ispravio pokoju slovnu grešku
m →‎Kultura: cvijetovi -> cvjetovi (ispravan refleks jata), replaced: cvijetovi → cvjetovi
Redak 83:
Nematerijalna kulturna baština:
* [[Godišnji proljetni ophod kraljice ili ljelje]] - nematerijalno kulturno dobro RH upisano na UNESCO-ovu reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Običaj ljelja je proljetni ophod koji se u Gorjanima održava jednom godišnje, na katolički blagdan Duhova, a danas ga izvode članice i članovi KUD-a „Gorjanac“. Iako se običaj ljelja održava na Duhove, on nema nikakvih crkvenih obilježja. Održavao se u Gorjanima do 1966. godine i ponovno od 2002. godine do danas, dok se u međuvremenu održavao na pozornici. Kako se običaj nije održavao u selu čak 36 godina, ponovnom obnovom nešto je izmijenjen i prilagođen za održavanje u današnje vrijeme. Djevojke i mladići okupljaju se na sv. Misi u crkvi sv. Jakova apostola, a nakon toga kreću o ophod selom. Djevojke su ovom prigodom specifično obučene i podijeljene su po ulogama na kraljeve i kraljice. Kraljevi nose ukrašene muške kape u obliku stošca, ukrašene cvijetovimacvjetovima, štrepama, ogledalcima, koviljem i trakama te u ruci nose sablje, dok kraljice imaju vijenčiće kao mladenke na vjenčanju. Tako obučene kreću se u povorci pokraj kuća uz pjevanje specifičnih pjesama. Domaćini koji ih žele primiti širom otvore kapiju ili već unaprijed najave kako žele primiti ljelje, a one ulaze u dvorište, pjevaju domaćinima prigodne pjesme, izvode obrednu igru i kolu uz pratnju gajdaša, dok tamburaši također zasviraju pokoju pjesmu, kolo ili bećarac. Domaćini ih počaste pićem, jelom i kolačima te darivaju novcem, nakon čega ljelje odlaze do druge kuće. Po obilasku Gorjana ljelje u okićenim konjskim zapregama odlaze i u još poneko susjedno selo.
U Gorjanima kruži legenda koja početak ovoga običaja stavlja u tursko doba i priča se da su turci zarobili sve muškarce iz sela, a djevojke su se maskirale i sa sabljama i kosama krenule prema turcima, oni su pomislili da su to Duhovi, osobodili muškarce i pobjegli. Stručnjaci koji su proučavali običaj smatraju ga puno starijim. Smatraju kako potječe iz vremena prije seobe slavena iz praslavenske države i kako su ostatak kulta staroslavenskog boga Peruna.
1966. godine ljelje iz Gorjana su, prilikom proslave 100-godišnjice Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, proglašene historijskim spomenikom. 2007. godine Ministarstvo kulture upisuje ih na listu hrvatske nematerijalne kulturne baštine, a 2009. godine UNESCO ih je upisao na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.