'''Masakr na Haymarketu''' (poznat i kao '''Haymarketška afera''', ili '''Nemiri na Haymarketu''') bila je posljedica bombaškog napada koji se dogodio na demonstracijama radnika 4. svibnja 1886. na Haymarket Squareu u Chicagu. <ref>{{Citiranje weba|url=http://www.cityofchicago.org/Landmarks/S/SiteHaymarket.html|title=Originally at the corner of Des Plaines and Randolph|archiveurl=https://web.archive.org/web/20090506053947/http://www.cityofchicago.org/Landmarks/S/SiteHaymarket.html|archivedate=May 6, 2009|publisher=Cityofchicago.org|accessdate=March 18, 2012}}</ref> Počelo je kao mirni skup podrške radnicima koji štrajkaju za uspostavu [[Osmosatno radno vrijeme|osmosatnog radnog dana]]. Dan nakon policija je ubila četiri i ozlijedila stotinjak radnika.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.britannica.com/event/Haymarket-Riot|title=Haymarket Riot {{!}} History, Outcome, & Knights of Labor|work=Encyclopedia Britannica|language=en|accessdate=2019-09-01}}</ref> Nepoznata osoba bacila je dinamitsku bombu na policiju koja je radila na raspršivanju okupljanja, a eksplozija bombe i pucnjava koja je uslijedila rezultirali su smrću sedam policajaca i najmanje četiri civila; deseci drugih su ranjeni.
U međunarodno popraćenom pravnom postupku koji je uslijedio, osam [[Anarhizam|anarhista]] osuđeno je za zavjeru. Dokaz je bio da je jedan od optuženika potencijalno izgradio bombu, ali nitko od onih kojima se sudilo ju nije bacilo. <ref>Timothy Messer-Kruse, ''The Haymarket Conspiracy: Transatlantic Anarchist Networks'' (2012)</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=http://www.chicagohistoryresources.org/dramas//act3/act3.htm|title=Act III: Toils of the Law|author=Smith|first=Carl|work=The Dramas of Haymarket|publisher=Chicago Historical Society and Northwestern University|accessdate=December 30, 2017}}</ref> <ref>See generally, {{Citiranje weba|url=http://www.chicagohistoryresources.org/hadc/transcript/volumek/401-450/K405-497.htm|title=Testimony of Harry L. Gilmer, Illinois vs. August Spies et al.|author=Gilmer|first=Harry L.|date=July 28, 1886|work=Haymarket Affair Digital Collection|publisher=Chicago Historical Society|accessdate=December 30, 2017}}</ref> <ref>See generally,{{Citiranje weba|url=http://www.chicagohistoryresources.org/hadc/transcript/volumek/301-350/K312-361.htm|title=Testimony of Malvern M. Thompson, Illinois vs. August Spies et al.|author=Thompson|first=Malvern M.|date=July 27, 1886|work=Haymarket Affair Digital Collection|publisher=Chicago Historical Society|accessdate=December 30, 2017}}</ref> Sedam optuženika je osuđeno na smrt, a jedan na kaznu od 15 godina zatvora. Guverner Illinoisa Richard J. Oglesby preinačio je dvije kazne na doživotni zatvor; drugi je počinio samoubojstvo u zatvoru radije nego suočio vješala. Ostala četvorica obješena su 11. studenog 1887. Šest godina kasnije guverner Illinoisa John Peter Altgeld pomilovao je preostale optuženike i kritizirao suđenje. <ref>{{Citiranje weba|url=https://digital.lib.niu.edu/islandora/object/niu-gildedage:24061|title=Reasons for Pardoning Fielden, Neebe and Schwab|author=Altgeld|first=John P.|date=June 26, 1893|work=digital.lib.niu.edu|accessdate=2019-12-10}}</ref>
Masakr na Haymarketu općenito se smatra značajnim kao podrijetlo [[Međunarodni praznik rada|Međunarodnog dana rada]] koji se održava 1. svibnja. <ref>{{Citiranje knjiga|Last=Trachtenberg|First=Alexander|Title=The History of May Day|URL=http://www.marxists.org/subject/mayday/articles/tracht.html|Publisher=[[Marxists Internet Archive|Marxists.org]]}}</ref> <ref>Foner, "The First May Day and the Haymarket Affair", ''May Day'', pp. 27–39.</ref>
Mjesto incidenta proglašeno je znamenitošću Chicaga 1992. godine, <ref name="Chicago-Landmark">{{Citiranje weba|url=http://www.ci.chi.il.us/Landmarks/S/SiteHaymarket.html|title=Site of the Haymarket Tragedy|archiveurl=https://web.archive.org/web/20060714210245/http://www.ci.chi.il.us/Landmarks/S/SiteHaymarket.html|archivedate=July 14, 2006|year=2003|publisher=City of Chicago Department of Planning and Development, Landmarks Division|accessdate=January 19, 2008}}</ref> a 2004. godine se gradi skulptura u spomen masakru. Uz to, ''Spomenik mučenicima Haymarketa'' proglašen je nacionalnom povijesnom znamenitošću 1997. godine. <ref name="nhlsum">{{Citiranje weba|url=http://www.nps.gov/nhl/designations/listsofNHLs.htm|title=Lists of National Historic Landmarks|archiveurl=https://web.archive.org/web/20080709054740/http://www.nps.gov/nhl/designations/listsofNHLs.htm|archivedate=2008-07-09|date=March 2004|work=[[National Historic Landmark|National Historic Landmarks Program]]|publisher=[[National Park Service]]|accessdate=January 19, 2008}}</ref>
== Pozadina događaja ==
Nakon građanskog rata, posebno nakon ekonomske recesije 1873., došlo je do brzog širenja industrijske proizvodnje u Sjedinjenim Državama. Chicago je bio glavno industrijsko središte i deseci tisuća njemačkih i boemskih imigranata zapošljavano je za mizerne plaće. Američki su radnici u prosjeku radili nešto više od 60 sati tijekom šestodnevnog radnog tjedna. <ref>{{Citiranje časopisa|author=Huberman, Michael|title=Working Hours of the World Unite? New International Evidence of Worktime, 1870–1913|url=https://depot.erudit.org/id/000119dd|date=Dec 2004|journal=The Journal of Economic History|volume=64|issue=4}}</ref> Grad je postao središte mnogih pokušaja organiziranja zahtjeva radne snage za boljim radnim uvjetima. <ref>{{Citiranje weba|url=http://encyclopedia.chicagohistory.org/pages/1284.html|title=Unionization|author=Barrett|first=James R.|work=Encyclopedia of Chicago|publisher=Chicago History Museum, Newberry Library, Northwestern University|accessdate=April 2, 2012}}</ref> Poslodavci su reagirali protusindikalnim mjerama, poput otpuštanja i stavljanja članova sindikata na crne liste, zaključavanja radnika s radnog mjesta, regrutiranja štrajkolomaca; zapošljavanja špijuna, nasilnika i privatnih sigurnosnih snaga i pogoršanja etničkih napetosti kako bi se podijelili radnici. <ref>{{Citiranje weba|url=http://encyclopedia.chicagohistory.org/pages/55.html|title=Antiunionism|author=Moberg|first=David|work=Encyclopedia of Chicago|publisher=Chicago History Museum, Newberry Library, Northwestern University|accessdate=April 2, 2012}}</ref> Poslodavački su interesi podržavani u glavnim novinama, a suprotstavljao im se radnički i imigrantski tisak. <ref>{{Citiranje weba|url=http://encyclopedia.chicagohistory.org/pages/11407.html|title=The Press and Labor in the 1880s|author=Reiff|first=Janice L.|work=Encyclopedia of Chicago|publisher=Chicago History Museum, Newberry Library, Northwestern University|accessdate=April 2, 2012}}</ref>
Tijekom gospodarskog usporavanja između 1882. i 1886. bile su aktivne socijalističke i anarhističke organizacije. U Chicagu je anarhistički pokret od nekoliko tisuća, uglavnom imigrantskih, radnika bio grupiran oko njemačkih novina <nowiki><i id="mwRw">Arbeiter-Zeitung</i></nowiki> ("Radnički vjesnik"), koje je uređivao August Spies. Njihova revolucionarna strategija temeljila se na uvjerenju da će uspješne operacije protiv policije i zauzimanje glavnih industrijskih središta rezultirati masovnom javnom potporom radnika, pokrenuti revoluciju, uništiti kapitalizam i uspostaviti socijalističku ekonomiju. <ref name="DavidBackground">Henry David, ''The History of the Haymarket Affair'' (1936), introductory chapters, pages 21 to 138</ref>
=== Prvomajska parada i štrajkovi ===
U listopadu 1884. godine, konvencija koju je održala Federacija organiziranih obrta i sindikata jednoglasno je odredila 1. svibnja 1886. kao datum do kojeg će [[Osmosatno radno vrijeme|osmosatni radni dan]] postati standard. <ref name="How May Day Became a Workers Holiday-resolution">{{Citiranje weba|url=https://www.bbc.co.uk/dna/h2g2/A627662|title=How May Day Became a Workers' Holiday|date=October 4, 2001|work=The Guide to Life, The Universe and Everything|publisher=BBC|accessdate=January 19, 2008|quote=(It is) Resolved ... that eight hours shall constitute a legal day's labor from and after May 1, 1886, and that we recommend to labor organizations throughout this district that they so direct their laws so as to conform to this resolution by the time named.}}</ref> Kako se približavao dogovoreni dan, američki su se sindikati pripremali za generalni štrajk u znak podrške osmosatnom radnom danu. <ref name="How May Day Became a Workers Holiday-strike">{{Citiranje weba|url=https://www.bbc.co.uk/dna/h2g2/A627662|title=How May Day Became a Workers' Holiday|date=October 4, 2001|work=The Guide to Life, The Universe and Everything|publisher=BBC|accessdate=January 19, 2008}}</ref>
U subotu, 1. svibnja, tisuće radnika stupile su u štrajk te su održani skupovi širom Sjedinjenih Država uz poklič: "Osmosatni dan bez smanjenja plaća". Procjene broja radnika u štrajku širom SAD-a kreću se od 300 000 do pola milijuna. U New Yorku je broj demonstranata procijenjen na 10 000 <ref>Foner, ''May Day'', pp. 27–28.</ref> a u Detroitu na 11 000. <ref name="Foner28">Foner, ''May Day'', p. 28.</ref> U [[Milwaukee, Wisconsin|Milwaukeeju]], [[Wisconsin]], pojavilo se oko 10 000 radnika. U Chicagu, središtu pokreta, procjenjuje se da je štrajkalo između 30 000 i 40 000 radnika, <ref name="Avrich186">Avrich, ''The Haymarket Tragedy'', p. 186.</ref> dokle je na ulicama bilo i dvostruko više ljudi koji su sudjelovali u raznim demonstracijama i marševima, <ref>According to Henry David there were strikes by "no less than 30,000 men", and "perhaps twice that number (i.e., 80,000) were out on the streets participating in or witnessing the various demonstrations..."</ref> <ref name="David">David, ''The History of the Haymarket Affair'', pp. 177, 188.</ref> primjerice, marš 10 000 radnika zaposlenih u čikaškim drvarnicama. <ref name="Foner27">Foner, ''May Day'', p. 27.</ref>
3. svibnja štrajkajući radnici u Chicagu sastali su se u blizini pogona tvrtke McCormick Harvesting Machine Company. Sindikalni agitatori tvornice bili su spriječeni ulaska u pogon od početka veljače, a tijekom ranijih štrajkova 1885. godine privatni čuvari Pinkertona napadaju radnike McCormicka. Ovaj je događaj, zajedno s osmosatnom borbenošću radnika McCormicka, stekao štrajkačima određeno poštovanje i reputaciju u gradu. U vrijeme generalnog štrajka 1886. godine, štrajkolomci su tokom ulaza u pogon McCormick bili pod zaštitom garnizona od 400 policajaca.
Govoreći na skupu ispred tvornice 3. svibnja, August Spies savjetuje radnike u štrajku da se "drže zajedno i da ostanu uz svoj sindikat - inaće neće uspjeti". Dobro isplaniran i koordiniran, generalni štrajk do tada je bivao uglavnom [[Nenasilje|nenasilan]]. Kad je, međutim, zazvonilo zvono za kraj radnog dana, skupina radnika izletjela je na vrata kako bi se suprotstavila štrajkolomcima. Unatoč pozivima Spiesa za smirenjem, policija je počela pucati na okupljene radnike. Ubijena su dva radnika McCormicka (iako su neki novinski računi govorili da je bilo šest smrtnih slučajeva). <ref>Avrich, ''The Haymarket Tragedy'', p. 190.</ref> Spies će kasnije svjedočiti: "Bio sam jako ogorčen. Iz iskustva iz prošlosti znao sam da je to klanje ljudi učinjeno izričito u svrhu poraza osmosataškog pokreta. " <ref name="greenMcCormick">Green, ''Death in the Haymarket'', pp. 162–173.</ref>
[[File:Revenge flyer.jpg|thumb|Jedan od tiskanih letaka.|upright]]
Ogorčeni ovim činom [[Policijsko nasilje|policijskog nasilja]], lokalni anarhisti ubrzo su započeli tiskati i distribuirati letke pozivajući na okupljanje sljedećeg dana na trgu Haymarket, koji je tada bio trgovačko središte okruga. Letci tiskani na njemačkom i engleskom jeziku izjavili su da je policija ubila štrajkače u ime poslovnih interesa, i pozvali su radnike da traže pravdu. Podijeljeno je više od 20 000 primjeraka letaka. <ref>{{Citiranje knjiga|Title=Illinois vs. August Spies et al. trial transcript no. 1, 1886 Nov. 26|URL=http://www.chicagohistoryresources.org/hadc/transcript/volumem/201-250/M250-263.htm}}</ref>
=== Skup na trgu Haymarket ===
Skup je započeo mirno pod laganom kišom u večernjim satima 4. svibnja. August Spies, Albert Parsons i Samuel Fielden obratili su se gomili, koja se procjenjuje na između 600 i 3 000 radnika i njihovih obitelji, dok su stajali u otvorenom vagonu uz trg u ulici Des Plaines. <ref name="Chicago-Landmark">{{Citiranje weba|url=http://www.ci.chi.il.us/Landmarks/S/SiteHaymarket.html|title=Site of the Haymarket Tragedy|archiveurl=https://web.archive.org/web/20060714210245/http://www.ci.chi.il.us/Landmarks/S/SiteHaymarket.html|archivedate=July 14, 2006|year=2003|publisher=City of Chicago Department of Planning and Development, Landmarks Division|accessdate=January 19, 2008}}</ref> Veliki broj dežurnih policajaca promatrao je iz blizine.
Nakon govora Spiesa, okupljenima se obratio Parsons, urednik radikalnog tjednika na engleskom jeziku ''The Alarm'' ("Alarm")''.'' <ref name="Nelson188">Nelson, ''Beyond the Martyrs'', p. 188.</ref> Publika je bila toliko mirna da je gradonačelnik Carter Harrison, koji je svratio promatrati skup, ranije pošao kući. Parsons je govorio gotovo sat vremena prije nego što je sišao za posljednjeg govornika večeri, britanskog socijalista Samuela Fieldena, koji je održao kratko desetominutno obraćanje. Mnogi su iz gomile već otišli jer se nevrijeme pogoršavalo.
Članak u ''New York Timesu'', objavljen 4. svibnja naslovom "''Nemiri i krvoproliće na ulicama Chicaga... dvanaest policajaca mrtvih ili umirućih''", izvijestio je da je Fielden govorio 20 minuta, tvrdeći da su njegove riječi postajale "sve divlje i nasilnije kako je nastavljao s govorom". <ref name="NYTMay5">{{Citiranje novina|title=Rioting and Bloodshed in the Streets of Chicago|url=https://query.nytimes.com/gst/abstract.html?res=F30F1EF83D5C10738DDDAC0894DD405B8684F0D3|accessdate=February 29, 2012|work=The New York Times|date=May 5, 1886|format=PDF}} This is the same article datelined May 4, reproduced elsewhere.</ref> Još jedan članak ''New York Timesa'', naslovljen "''Crvena ruka anarhije''" od 6. svibnja, otvara se sljedećim riječima: "Zlikovska učenja anarhista urodila su večeras krvavim plodom u Chicagu i prije zore najmanje desetak muškaraca položit će svoje živote kao počast doktrini Herr Johanna Mosta." Štrajkače je nazivao "ruljom" i koristio navodnike oko izraza "radnici". <ref>''New York Times'' article datelined May 4, headlined "Anarchy's Red Hand" and dated May 6, reproduced on the [http://famous-trials.com/haymarket/1191-redhand5-6 University of Missouri-Kansas City School of Law website].</ref>
==== Bomba i pucnjava ====
Svjedoci su tvrdili da je neposredno nakon eksplozije bombe došlo do razmjene pucnjeva između policije i demonstranata.<ref name="Riot">Schaack, ''Anarchy and Anarchists'', pp. 146–148.</ref> Izvještaji se vrlo razlikuju u pogledu toga tko je prvi pucao i je li netko iz gomile uopće pucao na policiju. Povjesničar Paul Avrich tvrdi da je policija pucala na demonstrante koji su bježali, ponovno napunila oružje, i zatim ponovno otvorila paljbu, ubivši četvero i ranivši čak 70 ljudi. Ono što nije sporno jest da je trg za manje od pet minuta bio prazan, osim žrtava i policije. Prema ''[[The New York Times|New York Timesu]]'' 4. svibnja '','' demonstranti su počeli pucati na policiju, koja je potom uzvratila vatru.<ref name="NYTMay5">{{Citiranje novina|title=Rioting and Bloodshed in the Streets of Chicago|url=https://query.nytimes.com/gst/abstract.html?res=F30F1EF83D5C10738DDDAC0894DD405B8684F0D3|accessdate=February 29, 2012|work=The New York Times|date=May 5, 1886|format=PDF}} This is the same article datelined May 4, reproduced elsewhere.</ref>
U incidentu je ranjeno oko 60 policajaca. Odvedeni su, zajedno s nekim ranjenicima, u obližnju policijsku postaju. Kapetan policije Michael Schaack kasnije je napisao da je broj ranjenih radnika "uglavnom bio veći od onog na strani policije". ''Chicago Herald'' opisao je prizor "divljeg pokolja" i procijenio da je na ulicama ležalo najmanje pedeset mrtvih ili ranjenih civila.<ref>''Chicago Herald'', May 5, 1886, quoted in Avrich (1984), pp.209–210.</ref> Nejasno je koliko je civila ranjeno jer su mnogi oklijevali tražiti liječničku pomoć, bojeći se uhićenja. <ref name="NYTMay5">{{Citiranje novina|title=Rioting and Bloodshed in the Streets of Chicago|url=https://query.nytimes.com/gst/abstract.html?res=F30F1EF83D5C10738DDDAC0894DD405B8684F0D3|accessdate=February 29, 2012|work=The New York Times|date=May 5, 1886|format=PDF}} This is the same article datelined May 4, reproduced elsewhere.</ref> <ref name="Dead and Wounded">Schaack, Michael J. (1889), ''Anarchy and Anarchists'', pp. 149–155.</ref> <ref>Nelson, ''Beyond the Martyrs'', pp. 188–189.</ref>
=== Posljedice i crvena panika ===
Oštro suzbijanje sindikata uslijedilo je nakon incidenta na Haymarketu. Tisuće dolara donirano je fondovima za medicinsku skrb i pomoć oštećenim policajcima. Pod sumnjom je bila cijela radnička i imigrantska zajednica, posebno Nijemci i Češka. Izvedene su policijske racije na domove i urede radnika za koje se smunjalo da su anarhisti. Uhićeno je na desetke osumnjičenih, od kojih su mnogi bili samo djelomice povezani s aferom Haymarket. Odbacujući po strani zakonske zahtjeve kao što su nalozi za potragu, čikaški policijski odredi izlagali su radničke aktiviste u Chicagu osmotjednim racijama, pretresajući njihove skupštine i poslovna mjesta. Naglasak je bio na govornicima na skupu Haymarket i novinama ''Arbeiter-Zeitung''. Otkriveno je da je mala skupina anarhista izrađivala bombe istog dana kad se dogodio incident, uključujući okrugle bombe poput one koja se koristila na trgu Haymarket. <ref name="Manhunt">Avrich (1984), pp. 221–32.</ref>
Novine su izvještavale da su anarhistički agitatori krivi za "pobunu", stav koji je usvojila uznemirena javnost. S vremenom, izdanja tiska i ilustracije incidenta postajale su sve složenije i udaljenije od stvarnosti. Pokrivenost je bila isprva nacionalna, pa onda međunarodna. Među vlasnicima imovine, tiska i drugim elementima društva postignut je konsenzus da je suzbijanje anarhističke agitacije neophodno.<ref name="Repercussions">David, ''The History of the Haymarket Affair'' (1936), pages 178–189</ref> Mnogi su radnici, s druge strane, vjerovali da su privatni agenti agencije Pinkerton odgovorni zbog njihove taktike tajne infiltriracije u radničke skupine i njenih često nasilnih metoda razbijanja štrajka. <ref name="Pinkerton">{{Citiranje knjiga|Last=Morn|First=Frank|Title=The Eye That Never Sleeps: A History of the Pinkerton National Detective Agency|Year=1982|Publisher=Indiana University Press|Location=Bloomington, Ind.}}</ref>
== Hapšenje i suđenje ==
[[File:HaymarketMartyrs.jpg|thumb|Ilustracija sedmorice anarhista osuđenih na smrt.|upright]]
Rudolf Schnaubelt, glavni osumnjičenik za bacanje bombe, ranije je uhićen dva puta i potom pušten. Do 14. svibnja, kada se pokazalo da je igrao značajnu ulogu u incidentu, pobjegao je iz države.<ref name="Core">Schaack, [http://homicide.northwestern.edu/docs_fk/homicide/AAA/Anarchy.10.pdf "Core of the Conspiracy"], ''Anarchy and Anarchists'', pp. 156–182.</ref><ref name="Messer-Kruse 2011, pp. 18–21">Messer-Kruse (2011), pp. 18–21.</ref> William Seliger, koji je predočio državne dokaze i svjedočio za tužiteljstvo, nije optužen. Međutim, 4. lipnja 1886. godine velika porota optužila je još sedam osumnjičenih i sudilo im se kao sudionicima ubojstva Degana.<ref>The Grand Jury returned an indictment against August Spies, Michael Schwab, Samuel Fielden, Albert R. Parsons, Adolph Fischer, George Engel, Louis Lingg, William Seliger, Rudolph Schnaubelt and Oscar Neebe for murder.
</ref> Od njih sedam su samo dvojica bila prisutna kada je bomba eksplodirala. Urednici novina August Spies i Samuel Fielden izlazili su iz govorničkog vagona u skladu s policijskim naredbama da se raziđu neposredno prije eksplozije. Dvojica drugih bila su prisutna na početku skupa, ali su otišla i bila u Zepfovoj dvorani, anarhističkom sastalištu, za vrijeme eksplozije. Bili su to slovar ''Arbeiter-Zeitunga'' Adolph Fischer i poznati aktivist Albert Parsons, koji su govorili na skupu Haymarketa prije odlaska kod Zepfa. Parsons, koji je vjerovao da su dokazi protiv svih njih nedovoljni za postupak, naknadno se dobrovoljno predao, u znak solidarnosti s optuženima. Treći čovjek, pomoćnik urednika Spiesa, Michael Schwab (koji je bio šogor Schnaubelta), uhićen je budući da je u vrijeme bombardiranja govorio na drugom skupu. Neizravno vezani uz skup na Haymarketu ali uhićeni jer su bili poznati po svojem militantnom radikalizmu, bili su George Engel (koji je tog dana bio kod kuće i igrao karte) i Louis Lingg, proizvođač bombi kojeg je osudio njegov suradnik Seliger. Još jedan optuženik koji toga dana nije bio prisutan bio je Oscar Neebe, državljanin njemačkog porijekla rođen u Americi, koji je bio povezan s ''Arbeiter-Zeitungom''. <ref>{{Citiranje weba|url=http://famous-trials.com/haymarket/1175-defendants|title=Meet the Haymarket Defendants|publisher=University of Missouri-Kansas City School of Law|accessdate=December 30, 2017}}</ref>
=== Suđenje ===
Suđenje je započelo 21. lipnja 1886. i trajalo do 11. kolovoza. Provedeno je u ozračju značajne pristranosti javnosti i medija prema optuženicima.<ref name="Prejudice">Avrich, ''The Haymarket Tragedy'' (1984), pp. 260–262</ref> Sudac Gary, koji je predsjedao suđenje, iskazao je otvoreno neprijateljstvo prema optuženicima i dosljedno donosio odluke u korist tužiteljstva. Odbijen je prijedlog da se optuženima sudi odvojeno.<ref name="Rulings">Avrich, ''The Haymarket Tragedy'' (1984), pp. 262–267</ref> Odabir žirija bio je izuzetno težak, trajući puna tri tjedna, sa gotovo tisuću prijavljenih ljudi. Isključeni su svi članovi sindikata i svi koji su izrazili simpatije prema socijalizmu. Na kraju je okupljena porota od 12 članova, od kojih je većina priznala predrasude prema optuženicima. Unatoč njihovom priznanju pristranosti protiv optuženih, sudac Gary odbio je raspustiti porotu te nastavio sa suđenjem. Frustrirani stotinama porotnika koji su isključeni zbog vjerojatnosti da će blaže tretirati optuženike zbog manjka dokaza, imenovan je ovrhovoditelj koji je odabrao porotnike umjesto da ih se sazivalo nasumce. Ovrhovoditelj se pokazao pristranim i odabrao je porotnike na temelju socijalnog položaja i stava prema optuženicima, za koje se činilo da će osuditi optuženike. Tužiteljstvo, koje je vodio Julius Grinnell, ustvrdilo je da, budući da optuženici nisu aktivno obeshrabrili osobu koja je bacila bombu, oni su stoga bili podjednako odgovorni kao zavjerenici.<ref>Avrich, ''The Haymarket Tragedy'', pp. 271–272.</ref> Porota je saslušala svjedočenje 118 ljudi, uključujući 54 pripadnika policijske uprave u Chicagu i optužene Fielden, Schwab, Spies i Parsons. Brat Alberta Parsonsa tvrdio je da postoje dokazi koji Pinkertone povezuju s bombom.<ref name="Pinkerton">{{Citiranje knjiga|Last=Morn|First=Frank|Title=The Eye That Never Sleeps: A History of the Pinkerton National Detective Agency|Year=1982|Publisher=Indiana University Press|Location=Bloomington, Ind.}}</ref>
Policijski istražitelji pod vodstvom kapetana Michaela Schaacka kemijski su analizirali komad šrpanela s policajčevih rana. Izvijestili su da se olovo korišteno u kućištu podudara s kućištima bombi pronađenim u Linggovu domu. <ref name="LaborBomb">{{Citiranje časopisa|author=Messer-Kruse, Timothy, James O. Eckert Jr., Pannee Burckel, and Jeffrey Dunn|title=The Haymarket Bomb: Reassessing the Evidence|year=2005|journal=Labor: Studies in Working-Class History of the Americas|volume=2|issue=2|pages=39–52}}</ref> Metalna matica i fragmenti kućišta izvađeni iz rane također su imali grubu sličnost s bombama koje je izradio Lingg.<ref name="Core">Schaack, [http://homicide.northwestern.edu/docs_fk/homicide/AAA/Anarchy.10.pdf "Core of the Conspiracy"], ''Anarchy and Anarchists'', pp. 156–182.</ref>
U posljednji trenutak, kada je otkriveno da porota nije smatrala optuženike krivima za ubojstvo, ona je pozvana natrag na sastanak gdje su im date upute da promijene osudu. <ref>Messer-Kruse (2011). pp. 123–128</ref>
=== Presuda i suvremene reakcije ===
Porota se vratila sa presudom krivnje za svih osam optuženika. Prije nego što je osuđen, Neebe je na sudu rekao da su Schaackovi policajci bili među najgorim gradskim bandama, da su pljačkali kuće i krali novac i nakit. Schaack se nasmijao i Neebe je uzvratila, "Ne trebate se smijati zbog toga, kapetane Schaack. Ti si jedan od njih. Vi ste anarhist, kako ga razumijete. Svi ste vi anarhisti, u tom smislu riječi." <ref>Robert Loerzel, ''Alchemy of Bones: Chicago's Luetgert Murder Case of 1897'' (University of Illinois Press; 2003), p. 52.</ref> Sudac Gary osudio je sedmoricu optuženih na smrt vješanjem, a Neebe na 15 godina zatvora. Izricanje presude izazvalo je bijes radnika i radničkog pokreta, što je rezultiralo prosvjedima širom svijeta i podiglo optuženike na status mučenika, posebno u inozemstvu. Tisak je pokrenuo intenzivnu kampanju zastrašivanja javnosti kako bi ju okrenuo protiv radnika u štrajku i nepravedno osuđenih. <ref>{{Citiranje weba|url=http://www.chicagohistoryresources.org/dramas/act3/courtOfPublicOpinion/courtOfPublicOpinion_f.htm|title=Act III: Toils of the Law, Court of Public Opinion|year=2000|work=The Dramas of Haymarket|publisher=Chicago Historical Society|accessdate=December 30, 2017|quote=From the time of the arrests following the riot to the hangings, the men held responsible for the bombing found the celebrity that they had been so eagerly seeking, if hardly on the terms they desired. ... In almost all instances, the accused achieved notoriety rather than fame, though reporters frequently remarked on their bravery in the face of the awesome fate awaiting them, and on their devotion to their families. Even these stories, however, emphasized their fanaticism and wrong-headed dedication to a dangerous and selfish cause that only hurt the ones they supposedly loved.}}</ref>
U članku iz 4. svibnja, nazvanom "Crvena ruka anarhije", ''[[The New York Times|New York Times]]'' opisao je incident kao "krvavi plod" "zlikovskog učenja anarhista".<ref>{{Citiranje novina|title=Anarchy's Red Hand: Rioting and Bloodshed in the Streets of Chicago|url=http://famous-trials.com/haymarket/1191-redhand5-6|work=The New York Times|date=May 6, 1886|accessdate=December 30, 2017}}</ref><ref>''The New York Times'', May [4] 6, 1886, quoted in Avrich, ''The Haymarket Tragedy'', p. 217.</ref> ''Chicago Times'' opisao je optužene kao "zmijske agitatore za pobunu, pljačku, palež i ubojstvo"; drugi su ih opisali kao "krvave zvjerke", "crvene rufijane", "dinamarhiste", "krvava čudovišta", "kukavice", "prokletnike", "lopove", "atentatore" i "zlikovce". <ref>Avrich, ''The Haymarket Tragedy'', p. 216.</ref> Novinar George Frederic Parsons napisao je članak za ''The Atlantic Monthly'' u kojem je identificirao strahove Amerikanaca srednje klase u vezi s radničkim radikalizmom i ustvrdio da su radnici sami krivi za svoje nevolje.<ref>{{Citiranje časopisa|author=Parsons|first=George Frederic|title=The Labor Question|date=July 1886|journal=[[The Atlantic Monthly]]|volume=58|pages=97–113}}</ref> Edward Aveling umjetio je: "Ako ovi ljudi konačno budu obješeni, to će učiniti ''Chicago Tribune''." <ref>{{Citiranje weba|url=http://www.chicagohistoryresources.org/dramas/act3/act3.htm|title=Act III: Toils of the Law|year=2000|work=The Dramas of Haymarket|publisher=Chicago Historical Society|accessdate=December 30, 2017}}</ref> Schaack, koji je vodio istragu, otpušten je iz policije jer je krivotvorio dokaze za slučaj, ali je vraćen na posao 1892. <ref>Loertzel, ''Alchemy of Bones'', p. 52.</ref>
=== Smaknuća ===
=== Identitet bombardera ===
Bez obzira na osuđujuće presude za urotu, niti jedan stvarni bombaš nikada nije izveden pred sud, "i niti jedno pravno objašnjenje nikada ne bi moglo učiniti suđenje zavjeri naizgled legitimnim bez stvarnog i glavnog počinitelja." <ref>Messer-Kruse (2011). p. 181.</ref> Povjesničari poput Jamesa Jolla i Timothyja Messer-Krusea kažu da dokazi ukazuju na Rudolpha Schnaubelta, šogora Schwaba, kao vjerojatnog počinitelja. <ref>John J. Miller, [https://www.nationalreview.com/nrd/articles/338656/what-happened-haymarket "What Happened at Haymarket? A historian challenges a labor-history fable"], ''National Review'', February 11, 2013. Retrieved September 6, 2017.</ref>
== Pomilovanje i povijesna karakterizacija ==
Među pristalicama radničkog pokreta u Sjedinjenim Državama i inozemstvu, kao i među drugima, vjerovalo se da je suđenje bilo nepravedno. Istaknuti ljudi kao što su romanopisac William Dean Howells, proslavljeni odvjetnik Clarence Darrow, <ref>John A. Farrell, ''Clarence Darrow: Attorney for the Damned'' (New York: Doubleday, 2011), p. 5 and passim.</ref> pjesnik i dramatičar [[Oscar Wilde]], dramatičar [[George Bernard Shaw]] i pjesnik William Morris oštro su osudili suđenje. 26. lipnja 1893., guverner Illinoisa John Peter Altgeld, progresivni guverner Illinoisa, i sam njemački imigrant, potpisao je pomilovanja za Fieldena, Neebea i Schwaba, nazivajući ih žrtvama "histerije, namještene porote i pristranog suca." napominjući da država "nikada nije otkrila tko je bacio bombu koja je ubila policajca, a dokazi ne pokazuju nikakvu vezu između optuženika i čovjeka koji ju je bacio".<ref>Quoted in Stanley Turkel, ''Heroes of the American Reconstruction: Profiles of Sixteen Educators'' (McFarland, 2009) p. 121.</ref> Altgeld je također okrivio grad Chicago zbog toga što Pinkertonove privatne agente nije smatrao odgovornima za opetovano korištenje smrtonosnog nasilja nad radnicima u štrajku.
Christopher Thale u ''Enciklopediji Chicaga'' piše da nedostaju vjerodostojni dokazi u vezi s bombardiranjem, "... tužiteljstvo se usredotočilo na spise i govore optuženika." <ref>{{Citiranje weba|url=http://encyclopedia.chicagohistory.org/pages/571.html|title=Haymarket and May Day|author=Thale|first=Christopher|work=Encyclopedia of Chicago|publisher=Chicago History Museum, Newberry Library and Northwestern University|accessdate=April 1, 2012}}</ref> Dalje primjećuje da je optužba za urotu pravno bez presedana, da je sudac bio "pristran", i da su svi porotnici priznali predrasude prema optuženicima. Povjesničar Carl Smith piše: "Visceralni osjećaji straha i bijesa koji okružuju suđenje od početka su isključili sve osim glume pravde."<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.chicagohistoryresources.org/dramas/act3/act3.htm|title=Act III: Toils of the Law|author=Smith|first=Carl|work=The Dramas of Haymarket|publisher=Chicago Historical Society and Northwestern University|accessdate=December 30, 2017}}</ref>
== Posljedice po radnički pokret i Prvi maj ==
[[File:ChicagoAnarchists.jpg|thumb|lijevo|"Anarhisti Chicaga", urez ilustratora [[Walter Crane]]|upright]]
Nastavio se javni pritisak za uspostavu 8-satnog radnog dana. Na konvenciji Američke federacije rada (AFL) 1888. godine, sindikat se ponovno odlučio za kampanju za kraći radni dan. Dogovoren je 1. svibnja 1890. godine kao datum štrajka radnika za osmosatni radni dan. <ref>Foner, ''May Day'', p. 40.</ref>
1889. predsjednik AFL-a Samuel Gompers pisao je prvom kongresu Druge internacionale koja se sastajala u Parizu. Obavijestio je svjetske socijaliste o planovima AFL-a i predložio međunarodnu borbu za univerzalni osmosatni radni dan. <ref>Foner, ''May Day'', p. 41.</ref> Kao odgovor na Gompersovo pismo, Druga internacionala usvojila je rezoluciju kojom se poziva na "veliku međunarodnu demonstraciju" na jedan datum kako bi radnici posvuda mogli zahtijevati osmosatni radni dan. U svjetlu američkog plana, Internacionala je usvojila 1. svibnja 1890. kao datum ove demonstracije.<ref name="Foner42">Foner, ''May Day'', p. 42.</ref>
Sekundarna svrha iza usvajanja rezolucije Druge internacionale bila je počast sjećanju na mučenike s Haymarketa i druge radnike koji su ubijeni tokom štrajkova 1. svibnja 1886. godine.
Prvi [[Međunarodni praznik rada]], Prvi maj, postigao je spektakularan uspjeh. Naslovnica ''New York Worlda'' 2. svibnja 1890. bila je posvećena izvještavanju o događaju. Dva su njezina naslova bila "Povorka veselih radnika u svim trgovinskim centrima civiliziranog svijeta" i "Svugdje se radnici udružuju sa zahtjevom za normalnim radnim danom". <ref>Foner, ''May Day'', p. 45.</ref> Londonski ''Times'' nabrojao je dvadesetak europskih gradova u kojima su se održavale demonstracije, napominjući da je bilo skupova na Kubi, Peruu i Čileu. <ref>Foner, ''May Day'', pp. 45–46.</ref> Obilježavanje Prvog maja sljedeće je godine postalo godišnji događaj.
[[File:Haymarket Martyr's Memorial.jpg|thumb|desno|''Spomenik žrtvama Haymarketa'' na groblju gdje su pokopani anarhisti, Illinois|upright]]
Utjecaj Masakra na Haymarketu nije bio ograničen samo na proslavu Prvog maja. [[Emma Goldman|Emmu Goldman]], aktivisticu i političku teoretičarku, anarhizam je privukao nakon čitanja o incidentu i pogubljenjima, koje je kasnije opisala kao "događaje koji su nadahnuli moje duhovno rođenje i rast". Smatrala je da su mučenici s Haymarka "najodlučniji utjecaj u njenom postojanju". <ref>{{Citiranje knjiga|Author=Goldman|Title=Living My Life|Year=1970|Pages=[https://archive.org/details/livingmylife02gold/page/7 7–10, 508]}}</ref> Njezin suradnik Alexander Berkman također je anarhiste Haymarketa opisao kao "moćnu i vitalnu inspiraciju". <ref name="Avrich434">Avrich, ''The Haymarket Tragedy'', p. 434.</ref> Među drugima čija se predanost anarhizmu ili revolucionarnom socijalizmu iskristalizirala kao rezultat afere Haymarket bili su Voltairine de Cleyre i "Big Bill" Haywood, član osnivač Industrijskih radnika svijeta (IWW).
== Izvori ==
|