Masakr na Haymarketu: razlika između inačica

U međunarodno popraćenom pravnom postupku koji je uslijedio, osam [[Anarhizam|anarhista]] osuđeno je za zavjeru. Dokaz je bio da je jedan od optuženika potencijalno izgradio bombu, ali nitko od onih kojima se sudilo ju nije bacilo.<ref>Timothy Messer-Kruse, ''The Haymarket Conspiracy: Transatlantic Anarchist Networks'' (2012)</ref><ref>{{Citiranje weba|url=http://www.chicagohistoryresources.org/dramas//act3/act3.htm|title=Act III: Toils of the Law|author=Smith|first=Carl|work=The Dramas of Haymarket|publisher=Chicago Historical Society and Northwestern University|accessdate=December 30, 2017}}</ref><ref>See generally, {{Citiranje weba|url=http://www.chicagohistoryresources.org/hadc/transcript/volumek/401-450/K405-497.htm|title=Testimony of Harry L. Gilmer, Illinois vs. August Spies et al.|author=Gilmer|first=Harry L.|date=July 28, 1886|work=Haymarket Affair Digital Collection|publisher=Chicago Historical Society|accessdate=December 30, 2017}}</ref><ref>See generally,{{Citiranje weba|url=http://www.chicagohistoryresources.org/hadc/transcript/volumek/301-350/K312-361.htm|title=Testimony of Malvern M. Thompson, Illinois vs. August Spies et al.|author=Thompson|first=Malvern M.|date=July 27, 1886|work=Haymarket Affair Digital Collection|publisher=Chicago Historical Society|accessdate=December 30, 2017}}</ref> Sedam optuženika je osuđeno na smrt, a jedan na kaznu od 15 godina zatvora. Guverner Illinoisa Richard J. Oglesby preinačio je dvije kazne na doživotni zatvor; drugi je počinio samoubojstvo u zatvoru radije nego suočio vješala. Ostala četvorica obješena su 11. studenog 1887. Šest godina kasnije guverner Illinoisa John Peter Altgeld pomilovao je preostale optuženike i kritizirao suđenje.<ref>{{Citiranje weba|url=https://digital.lib.niu.edu/islandora/object/niu-gildedage:24061|title=Reasons for Pardoning Fielden, Neebe and Schwab|author=Altgeld|first=John P.|date=June 26, 1893|work=digital.lib.niu.edu|accessdate=2019-12-10}}</ref> Sud je poznat po namještenoj poroti, pristranom suđenju i krivotvorenim dokazima na osnovi kojih su smaknuti sindikalni aktivisti.<ref>Messer-Kruse (2011). pp. 126</ref><ref name="Prejudice">Avrich, ''The Haymarket Tragedy'' (1984), pp. 260–262</ref>

Suđenje je započelo 21. lipnja 1886. i trajalo do 11. kolovoza. Provedeno je u ozračju značajne pristranosti javnosti i medija prema optuženicima.<ref namerefname="Prejudice">Avrich, ''The Haymarket Tragedy'' (1984), pp. 260–262</ref> Sudac Gary, koji je predsjedao suđenje, iskazao je otvoreno neprijateljstvo prema optuženicima i dosljedno donosio odluke u korist tužiteljstva. Odbijen je prijedlog da se optuženima sudi odvojeno.<ref name="Rulings">Avrich, ''The Haymarket Tragedy'' (1984), pp. 262–267</ref> Odabir žirija bio je izuzetno težak, trajući puna tri tjedna, sa gotovo tisuću prijavljenih ljudi. Isključeni su svi članovi sindikata i svi koji su izrazili simpatije prema socijalizmu. Na kraju je okupljena porota od 12 članova, od kojih je većina priznala predrasude prema optuženicima. Unatoč njihovom priznanju pristranosti protiv optuženih, sudac Gary odbio je raspustiti porotu te nastavio sa suđenjem. Frustrirani stotinama porotnika koji su isključeni zbog vjerojatnosti da će blaže tretirati optuženike zbog manjka dokaza, imenovan je ovrhovoditelj koji je odabrao porotnike umjesto da ih se sazivalo nasumce. Ovrhovoditelj se pokazao pristranim i odabrao je porotnike na temelju socijalnog položaja i stava prema optuženicima, za koje se činilo da će osuditi optuženike. Tužiteljstvo, koje je vodio Julius Grinnell, ustvrdilo je da, budući da optuženici nisu aktivno obeshrabrili osobu koja je bacila bombu, oni su stoga bili podjednako odgovorni kao zavjerenici.<ref>Avrich, ''The Haymarket Tragedy'', pp. 271–272.</ref> Porota je saslušala svjedočenje 118 ljudi, uključujući 54 pripadnika policijske uprave u Chicagu i optužene Fielden, Schwab, Spies i Parsons. Brat Alberta Parsonsa tvrdio je da postoje dokazi koji Pinkertone povezuju s bombom.<ref name="Pinkerton">{{Citiranje knjiga|Last=Morn|First=Frank|Title=The Eye That Never Sleeps: A History of the Pinkerton National Detective Agency|Year=1982|Publisher=Indiana University Press|Location=Bloomington, Ind.}}</ref>