Ante Trumbić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
N m (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Oznaka: uklonjeno uređivanje
Redak 24:
 
== Životopis ==
Rođen je 1864. u težačkoj obitelji u Splitu na Lučcu, davno doseljenoj iz Trnbusa u Poljicima, a već kao dijete ističe se iznimnom inteligencijom i marljivošću pa se nakon gimnazijske mature 1882. godine upisuje na Pravni fakultet u Zagrebu, gdje se upoznaje s idejama Ante Starčevića.
Ante Trumbić rođen je u Splitu 1864. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u [[Split]]u, gdje je maturirao 1882. godine, a [[Pravni fakultet u Zagrebu]], Beču i Grazu, gdje je promoviran u doktora prava 1890. godine.<ref name="proleksis">[http://proleksis.lzmk.hr/49339/ Proleksis enciklopedija:Trumbić, Ante], preuzeto 10. kolovoza 2012.</ref> Zastupao pravaške ideje još od zagrebačkih studentskih dana, pa u tom smislu javno djelovao kao tajnik [[trogir]]ske općine (1886.-1888.), sudski pripravnik i odvjetnik (1894.) u Splitu.<ref name="Krleža">[http://krlezijana.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2229 Krležijana - Ante Trumbić], preuzeto 4. kolovoza 2015.</ref>
 
Studij nastavlja u Beču i Grazu gdje je doktorirao 1890. godine, postavši prvi intelektualac tog akademskog stupnja na težačkom Lučcu.
 
Vraća se u Split 1886. godine kako bi se posvetio odvjetničkom pozivu, ali zapošljava se kao tajnik trogirske općine koja je upravo prešla u narodnjačke ruke gdje ostaje dvije godine. Sudsku praksu obavlja 1888. u Splitu ali je izbačen zbog protesta povodom veleizdajničkog procesa koji se u Splitu vodio protiv pristaša Srpske stranke.
 
Tek u svibnju 1894. polaže odvjetnički ispit u Zadru s navršenih trideset godina. U to vrijeme djeluje u novostvorenoj Stranci prava u Dalmaciji, smatrajući kako je "Austrija stalno otkidala hrvatskom narodu njegova državna prava, a njegovu zemlju rascjepkala."
 
Drugo pitanje koje ga zaokuplja je ujedinjenje Kraljevine Dalmacije s Hrvatskom, a kao predsjednik pravaškog kluba u Dalmatinskom saboru pokretač je akcija protiv austrijskih vlasti.
 
Nakon pokušaja austrijskog namjesnika Handela da u Dalmaciji uvede njemački jezik, Trumbić postaje vođa Hrvatske stranke koja je objedinila Hrvatsku narodnu stranku i Stranku prava, te s Franom Supilom 1903. osmišljava "politiku novog kursa" čiji je cilj bio, u u suradnji s ostalim narodima, ponajprije Mađarima i Talijanima ugroženima od germanskog ekspanzionizma, ostvariti sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, postići reviziju Hrvatsko-Ugarske nagodbe radi financijskog osamostaljenja Hrvatske, te djelovati u smjeru stvaranja samostalne južnoslavenske države.
 
=== Austro-Ugarska ===
Line 41 ⟶ 51:
 
Na [[Krf]]skoj konferenciji, zauzimao se da ujedinjenje Kraljevine Srbije i ostalih južnoslavenskih naroda bude provedeno na temelju priznanja narodne individualnosti. [[krfska deklaracija|Krfsku deklaraciju]] ([[20. srpnja]] [[1917.]]), čiji je bio potpisnik u ime Jugoslavenskoga odbora, držao je osnovnim dokumentom južnoslavenskog ujedinjenja, koji se suprotstavljao velikosrpskim koncepcijama [[Nikola Pašić|Nikole Pašića]].<ref name="trumba" /> Sama deklaracija bila je kompromisan i nedorečen dokument.<ref name="Krleža" /> Kao predstavnik [[narodno vijeće SHS|Narodnoga vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba]], na [[ženevska deklaracija (1918.)|Ženevskoj konferenciji]] (9. studenog 1918.) postigao je priznanje [[Država SHS|Države Slovenaca, Hrvata i Srba]] kao ravnopravnoga čimbenika s Kraljevinom Srbijom u ujedinjenju južnoslavenskih naroda. Ali kako je srpska vlada odbila zaključke konferencije, [[Nastanak Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca|ujedinjenje je provedeno]] bez njegova utjecaja.<ref name="trumba" />
 
=== Riječka rezolucija ===
U godinama koje slijede Trumbić osmišljava "Riječku rezoluciju" za ostvarenje zacrtanih ciljeva, a pojava sve jačih aspiracija Italije prema hrvatskoj obali, približava ga težnji da se južnoslavenski narodi u Austro-Ugarskoj trebaju osloniti na Srbiju.
 
Za vrijeme Prvog svjetskog rata je u emigraciji, sa Supilom i Ivanom Meštrovićem razmišlja o stvaranju političkog tijela koje bi pred antiaustrijskom koalicijom predstavljalo Hrvate, Srbe i Slovence, iz čega 1. svibnja 1915. nastaje Jugoslavenski odbor na čelu sa Trumbićem.
 
Proces stvaranja Jugoslavenskog odbora ubrzalo je saznanje da je nekoliko dana ranije sklopljen 'Londonski pakt' kojim su Velika Britanija, Francuska i Rusija s Italijom potpisale tajni dokument prema kojem će Talijani dobiti Istru i dalmatinsku obalu sve do rta Planka kod Rogoznice, dok bi Srbiji pripao ostatak dalmatinske obale i otoka sve do Crne Gore.
 
Srpski predsjednik vlade Nikola Pašić s Talijanima već pregovara o realizaciji Londonskog pakta, no situacija se mijenja 1917. kad izbija boljševička revolucija u Rusiji 1917. Ali i zbog presudnog ulaska SAD-a u svjetski rat.
 
=== Krfska deklaracija ===
Delegacije Hrvata (Jugoslavenskog odbora) i Srba, predvođene Trumbićem i Pašićem sastaju se u srpnju 1917. na Krfu, gdje potpisuju Krfsku deklaraciju, kompromisni ugovor koji nije sasvim odgovarao ni jednom ni drugom, ali sadrži osnovne ideje o osnivanju i organizaciji nove države pod imenom Kraljevine SHS. Time bi Pašić odustao od Velike Srbije, koju i dalje potajno traži od Engleza, a zemljom bi vladala srpska dinastija Karađorđevića.
 
Uoči sloma Austro-Ugarske u prvim danima listopada 1918. u Zagrebu je formirano Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba kao vrhovno predstavničko tijelo Južnih Slavena Austro-Ugarske, a Hrvatski sabor prekida državnopravne odnose s Monarhijom te proglašava Hrvatsku, Dalmaciju, Slavoniju i Rijeku neovisnom državom.
 
Slijedeća odluka je ulazak u zajedničku državu Slovenaca, Hrvata i Srba u kojoj će Narodno vijeće SHS biti vrhovna vlast. Pašić je zatečen jer shvaća kako su ovim odlukama Država SHS i Kraljevina Srbija postavljene kako ravnopravne nezavisne države, te čini sve da sruši ovakav koncept.
 
No na sastanku u Ženevi u studenom 1918. Trumbićeva opcija pobjeđuje, Narodno vijeće SHS u Zagrebu donosi odluku o ujedinjenju, ali Ženevska deklaracija nikad nije provedena.
 
Na mirovnoj konferenciju u Parizu sudbina ujedinjenih naroda ovih prostora razapeta je između dviju koncepcija: Italija traži provedbu Londonskog pakta, no američki predsjednik Woodrow Wilson staje na Trumbićevu stranu, a tzv. Jadransko pitanje ostaje otvoreno sve do 1920. godine i Ugovora iz Rapalla.
 
Za vrijeme Prvog svjetskog rata je u emigraciji, sa Supilom i Ivanom Meštrovićem razmišlja o stvaranju političkog tijela koje bi pred antiaustrijskom koalicijom predstavljalo Hrvate, Srbe i Slovence, iz čega 1. svibnja 1915. nastaje Jugoslavenski odbor na čelu sa Trumbićem.
 
Proces stvaranja Jugoslavenskog odbora ubrzalo je saznanje da je nekoliko dana ranije sklopljen 'Londonski pakt' kojim su Velika Britanija, Francuska i Rusija s Italijom potpisale tajni dokument prema kojem će Talijani dobiti Istru i dalmatinsku obalu sve do rta Planka kod Rogoznice, dok bi Srbiji pripao ostatak dalmatinske obale i otoka sve do Crne Gore.
 
Srpski predsjednik vlade Nikola Pašić s Talijanima već pregovara o realizaciji Londonskog pakta, no situacija se mijenja 1917. kad izbija boljševička revolucija u Rusiji 1917. Ali i zbog presudnog ulaska SAD-a u svjetski rat.
 
=== Kraljevina Jugoslavija ===
Line 48 ⟶ 84:
 
Nakon [[Atentat u Narodnoj skupštini 1928.|atentata na Stjepana Radića]] ([[20. lipnja]] [[1928.]] godine), pristupio je Zastupničkome klubu [[seljačko-demokratska koalicija|Seljačko-demokratske koalicije]] (SDK) te je u vanjskoj politici zastupao politiku [[Hrvatska seljačka stranka|Hrvatske seljačke stranke]] (HSS). Bila je to neuspjela vanjskopolitička misija HSS-a u nizu zapadnih zemalja.<ref name="Krleža"/> Za [[šestosiječanjska diktatura|šestosiječanjske diktature]], i formalno je pristupio HSS-u.<ref name="proleksis"/><ref name="trumba"/> Branio je [[Vladko Maček|Vladka Mačeka]] nakon uhićenja 1930. godine. Godine [[1932.]] zajedno s Vladkom Mačekom i [[Seljačko-demokratska koalicija|SDK]], sudjeluje u stvaranju rezolucije nazvane ''[[Zagrebačke punktacije]]''. Trumbić je sastavio tekst rezolucije a potpisao ju je i [[Mile Budak]].<ref name="Mužić">[[Ivan Mužić]], ''Hrvatska politika i jugoslavenska ideja'', vl. naklada, Split, 1969., str. 213.</ref> U toj se rezoluciji osuđuje srpski hegemonizam, naglašava hrvatska individualnost i traži složena država.<ref name="Mužić"/> Za vrijeme Mačekova tamnovanja (1932.-1934.) neformalno je predvodio [[HSS]].<ref name="Krleža"/> Djelujući u prvom redu u interesu hrvatskog naroda, u teškim okolnostima za hrvatske zemlje, suočio se s razočaranjima što ih je nosila [[Kraljevina Jugoslavija]], a umro je tri godine (1938.) prije [[Travanjski rat|raspada te države]], u Zagrebu.<ref name="trumba"/> Pokopan je u Splitu a nadgrobni mu je spomenik, djelo [[Ivan Meštrović|Ivana Meštrovića]], postavljen na godišnjicu smrti, u studenome [[1939.]] godine.<ref>Perislav Petrić, [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20041201/feljton01.asp ''Dom dostojan splitskih veslača. Počast Trumbiću''], ''[[Slobodna Dalmacija]]'', srijeda, 1. prosinca 2004., preuzeto 10. kolovoza 2012.</ref>
 
=== Rapallski ugovori ===
Trumbić se, kao ministar vanjskih poslova Kraljevine SHS u Rapallu lavovski bori da iščupa Italiji iz ruku istočnu obalu Jadrana. Nema potpunu podršku ni srpskog dijela delegacije; Srbi smatraju kako će, ako Italija dobije dio obale, pustiti njima da rade što žele na Balkanu i ostat će im dužnici.
 
Dalmacija drhti u strahu od ishoda pregovora, a Trumbić, koji je upornošću i diplomatskim sposobnostima fascinirao talijanskog ministra vanjskih poslova Carla Sforzu, spašava ono što je bilo moguće. Italija je dobila Istru (osim općine Kastav), Zadar, Cres, Lošinj, Lastovo, Sušac i Palagružu. U Splitu Trumbića dočekuju kao pobjednika, spasitelja Dalmacije, a on iznosi kako je "ugovor potpisan u nuždi".
 
- Bio sam uvjeren da će Rapallski ugovor izazvati bolan, težak utisak u cijelom narodu. Kad ne bi bilo tako bilo bi žalosno. Narod koji može da trpi bez boli amputaciju životnih dijelova, nema osjetljivosti, nema budućnosti(...) Trebalo je odlučiti: ili primiti ili kidati. Trećega izlaza nije bilo. U toj muci trebalo se sabrati i ocijeniti posljedice jedne ili druge odluke - po povratku iz Rapalla obrazlagao je Trumbić Splićanima.
 
Nakon Rapalla podnosi ostavku na mjesto ministra, te odbija primiti orden Karađorđeve zvijezde s mačevima koji mu je namijenio regent Aleksandar. Ostatak države ne dijeli oduševljenje Dalmatinaca, zbog velikog nezadovoljstva ugovor nije razmatran u Narodnoj skupštini, te je nakon godine dana ozakonjen kraljevom odlukom.
 
=== Nakon Rapallskih ugovora ===
Trumbić, izabran u Ustavotvornu skupštinu nalazi smisao svog političkog djelovanja u borbi za ravnopravnost hrvatskog dijela zajednice u Kraljevini, nasuprot srpskoj hegemoniji i centralizmu što je bio rat kojeg je vodio do kraja života.
 
Odbija glasati za Vidovdanski ustav, a 1923. godine seli se u Zagreb, gdje nastavlja biti središnja politička ličnost, a obnavlja i i odvjetničku praksu. Osniva Hrvatsku federalističku seljačku stranku, zalažući se za federaciju pet ravnopravnih državnih jedinica, uz Srbiju, Hrvatsku i Sloveniju, još i Bosne i Hercegovine i Crne Gore.
 
S Radićem se uglavnom ne podnosi, ali nakon atentata u Skupštini solidarizira se s njim. Na svim izborima, pa tako i lokalnima njegova lista prolazi odlično, a 1928. osvaja i vlast u Splitu. Nakon Šestojanuarske diktature 1929. kralj Aleksandar ga pokušava privući na dvor, što Trumbić odbija.
 
Nakon ubojstva hrvatskog intelektualca Milana Shufflaya 1931. dobiva informaciju kako se i na njega sprema atentat pa nosi vatreno oružje, a 1932. istupa kao član Mačekova HSS-a. S Mačekom osmišljava Zagrebačke punktacije koje traže vraćanje na stanje prije 1918. i ponovno uređenje međusobnih odnosa bez velikosrpske hegemonije zbog čega Maček završava u zatvor na tri godine.
 
U posljednjim godinama života Trumbić je potpuno razočaran jugoslavenskim uređenjem i spoznajom da vlast u Beogradu ne namjerava riješiti hrvatsko pitanje. Inzistira na hrvatskoj samostalnosti i mogućnosti izlaska iz Jugoslavije.
 
Umro je 18. studenog 1938. a Hrvatska mu je upriličila dotad nezabilježen oproštaj. Nakon povorke u Zagrebu, ispraćaji su organizirani cijelom rutom prema Splitu, u Karlovcu, Kninu, Sinju, Dicmu, Klisu i Solinu.
 
U Splitu je sprovodu prisustvovalo preko četrdeset tisuća ljudi, više nego što je tada brojio grad, povorka za kovčegom prekrivenim hrvatskom zastavom puna četiri sata kretala se od Peristila do crkve svetoga Frane na Obali gdje je pokopan u klaustru samostana, a Ivan Meštrović izradio mu je mramorni sarkofag.
 
Golemu pisanu ostavštinu ostavio je Sveučilišnoj knjižnici i Gradskoj biblioteci u Splitu, te HAZU u Zagrebu.
 
=== Gospodin engleskog tipa ===
Uspravan, dotjeran u odijevanju, gledajući ravno ispred sebe, hodajući gospodskim korakom i govoreći jezikom koji je malo sličio na splitski izgovor, Trumbić je ostavljao dojam gospodina jedne mediteranske civilizirane politike.
 
Tkogod je od Talijana ili Francuza, čak i Engleza, imao prilike surađivati s Trumbićem, teško je mogao pronaći njegovo plebejsko podrijetlo. Njima je on izgledao kao gospodin engleskog tipa s mnogo odgovornosti i ozbiljnosti koja nije dopuštala šalu, nego je znala za odgovornost mjere i obzira - opisao ga je splitski intelektualac Bogdan Radica, primjećujući:
 
- Trumbićeva razočaranja bila su tipično splitska, nastajala su iz moralističkog stava prema događajima. Kao i u svakog Splićanina, i u njega je osjećaj prevare djelovao u znaku povlačenja i samozatajivanja.
 
== Djela ==