Povijest kuglanja datira unazad nekoliko tisuća godina. Tijekom prve polovice dvadesetog stoljeća, engleski egiptolog sir Flinders Petrie pronalazi ostatke primitivnih kuglačkih kugli i čunjeva u grobu egipatskog dječaka koji datiraju iz 3200 g. P.K., što je gotovo prije 5200 godina. Međutim, porijeklo kuglanja se također može pronaći u Njemačkoj oko 300 g. AD. Prvo pisano spominjanje kuglanja uključuje engleskog kralja Edwarda III koji, u 1366 g., zapravo zabranjuje kuglanje kako bi prisilio svoje vojnike da se više fokusiraju na streljaštvo. Sa dvora kralja Edwarda, kuglanje se održalo do doba Henrya VIII, u to doba kuglanje je postalo popularno i u njemu su uživali uglavnom pripadnici plemstva.
U evoluciji kuglanja značajnu ulogu imaju igre “skittles” i “kegelspiel”.
U Njemačkoj se popularizira “kegelspiel”, igra u kojoj igrač kotura male drvene kugle prema devet čunjeva, koji su postavljeni u kvadratnu formaciju. Klasično kuglanje je predstavljeno u Americi tijekom kolonijalnih ratova, porijeklom iz Europe putem Njemačkih, Engleskih i Nizozemskih doseljenika te postaje iznimno popularno, posebice u Teksasu, gdje se još i danas odvijaju organizirana natjecanja po nešto drugačijim pravilima bodovanja nego u Europi.
1814. u Connecticutu zakonom je zabranjeno kuglanje jer je bilo vezano s kockanjem i organiziranim kriminalom. Postoji teorija da je “bowling” (10pin) nastao dodavanjem jednog čunja klasičnom kuglanju koje je bilo zabranjeno, te nastaje nova igra koja je današnji sinonim za kuglanje općenito u svijetu.
Paralelno sa razvitkom kuglanja u Njemačkoj, u Engleskoj se razvija “Skittles” koji je nešto drugačiji od klasičnog poimanja kuglanja.
U Europi trenutno postoje tri vrste kuglanja na devet čunjeva. To su “classic” (NBC), “bohle” (NBB) i “schere” (NBS). Najpopularnije je “classic” koje je zastupljeno u najviše zemalja.
