Pavao Ritter Vitezović: razlika između inačica

Tiskarski posao nije bio osobito unosan, a uspio je steći i priličan broj neprijatelja. Na nesreću, god. [[1706]]. požar mu proguta kuću i teško ošteti tiskaru i nađe se, materijalno, na rubu sloma. Tada se pokazalo da ga Zagreb, uza svu njegovu ljubav za grad i uza sve njegove zasluge, nije prihvatio. Tiskara mu je oduzeta, prognaše ga s imanja u [[Šćitarjevo|Šćitarjevu]] koje je uzeo u zakup s dobrim izgledima da ga i nasljedinaslijedi, ali povika plemstva i svećenstva, koje je nijekalo i povelju kralja [[Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva|Leopolda]] kojom mu se to pravo potvrđivalo, bila je tolika da je najposlije morao napustiti Šćitarjevo.

Ovom djelu prethodio je čitav niz Vitezovićevih znanstvenih i književnih radova, pisanih latinskim i hrvatskim jezikom, no za razumjevanjerazumijevanje ''Oživljene Hrvatske'' je najvažniji spjev '' Odiljenje sigetsko'', tiskan u [[Linz]]u [[1684]]. Junačka pogibija Nikole Zrinskoga pod Sigetom nadahnula je mnoge prije i poslije Vitezovića, ali njegovo djelo jedinstveno je po tome što je nastalo kao reakcija na mučko pogubljenje Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankapana u [[Bečko Novo Mesto|Bečkom Novom Mjestu]] god. [[1671]]. Zrinski i Frankapan, urotnici po definiciji bečkoga dvora, hrvatski pobunjenici protiv habsburške tiranije, po ocjeni hrvatske historiografije, pogubljeni su voljom [[Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva|Leopolda I.]], a spjev o slavnom sigetskome junaku objavljen je za vladanja istoga vladara. Trebalo je hrabrosti i domoljublja, da se o Zrinskima, imenu zazornom Beču koji je sve činio da se hrvatske junake okalja, a rod iskorijeni, objavi spjev samo trinaest godina poslije njihova smaknuća, još dok su rane bile svježe. Vitezović prikazuje sigetsku bitku kao nesreću koja je bolno odjeknula u čitavom hrvatskom narodu, misleći pritom, dakako, na tugu koju je izazvala mučenička smrt Petra Zrinskoga i Krste Frankapana. Djelo je posvetio, a to je već bilo ludo hrabro, Adamu Zrinskom, sinu bana Nikole, koji je također ubijen od iste ruke. Naime, [[Adam Zrinski]] poginuo je pogođen topovskim hitcem u leđa [[1691]]. kod Slankamena služeći u austrijskoj vojsci. Topovska kugla, po vjerodostojnim svjedočanstvima suvremenika, došla je s austrijske strane.

U svom jedinom djelu s pjesničkim ambicijama -– u Odiljenju Sigeckom, Vitezović nije dostigao visok domet ako se imaju u vidu plodovi književnosti naših primorskih gradova, osobito Dubrovnika. Pa ipak, sama orijentacija na Siget, koji je doživio svoju obradu već u Karnarutiću, pa onda u braći Zrinskima, nije bez značenja za unutrašnju fizionimijufizionomiju Vitezovićevu. Nakon pogubljenja Zrinskoga i onakva haranja po njegovim imanjima, nakon atmosfere kakva je nastala odmah nakon strašnih događaja u Bečkom Novom Mjestu svako spominjanje Sigeta moralo je podsjećati na tragediju što je pogodila Hrvatsku tih godina. Dakle, orijentacija na Siget i nasljedovanje [[Adrianskoga mora sirena|Adrianskoga mora Sirene]] bili su na određeni način znak opredjeljenja autorova prema Austriji i njezinu dvoru. Bilo je to isticanje zasluga Zrinskih za domovinu, pa i za samu Austriju. Bilo je to slavljenje njihovih junaštava u klimi što je nastala pošto je Austrija tako okrutno obračunala sa Zrinskima i Frankopanom, s Katarinom i njezinom djecom. Svojoj odanosti Zrinskima Vitezović je na određeni način dao oduška i u svojoj "Kronici", u kojoj s nekoliko suhih rečenica utvrđuje činjenice o uroti i pogubljenju. <ref>Povijest hrvatske književnosti: Liber Mladost Zagreb</ref>

Ako za Vitezovićev politički program možemo, uvjetno, reći da je bio ponešto i maglovit, treba naglasiti da su mu kulturne vizije neobično temeljite. Od najveće je važnosti njegov rad na [[pravopis]]u i [[jezik]]u. Pitanja kako se "''s maloćom dijačkih aliti latinskih slov obilje hrvatskoga našega jezika dobro ali pravo''" može pisati proganjalo je Vitezovića cijeli život. "Kao i Budiniću, Kašiću i drugim piscima -– ističe Kombol -– nametala se i Vitezoviću potreba, da se jednom sredi latinički pravopis kod Hrvata, gdje 'vsaki po svojoj volji i prez reda piše', i on o toj reformi govori u nekolikim predgovorima svojih djela, u ''Kronici'', u ''Priručniku'' i u ''Plorantis Croatae saecula duo'', upućujući čitaoce na svoju raspravu ''Orthographia Illyricana''. Premda ta rasprava nije na žalost sačuvana, ipak se iz ostalih Vitezovićevih djela vidi, kako je izgledala njegova reforma pravopisa, nesumnjivo najpodesnija od svih, što su dotad pokušane. Vitezović je zaključio da je "''dijački iliti latinski abcdar nezadovoljan s 23 svojimi literarni aliti slovmi''" za hrvatski jezik, pa je žalio što su [[Hrvati]] za svoje pismo prihvatili nesavršenu [[latinica|latinicu]] umjesto [[glagoljica|glagoljicu]]. Provodeći načelo, da svaki [[fonem]] treba imati samo jedno [[slovo]] i da se svaki glas označuje uvijek istim slovom, pomažući se [[dijakritički znakovi|dijakritičkim znakovima]], Vitezović je već pošao putem, kojim će kasnije poći [[Ljudevit Gaj|Gaj]] i [[ilirski pokret|ilirci]], i on je za taj svoj novi način pisanja mogao s pravom, kazati, da je 'kruto dobar, lagak i pravičan'. Vitezović se u rješavanju grafijskih problema vratio izvoru: pismu koje su poznavali "stari Hrvati s Jeronimom i ostali" , dakle glagoljici. Shvativši bit glagoljskoga pisma počeo je postupno u svojim djelima odbacivati [[dvoslov]]e i [[troslov]]e. Nitko prije Vitezovića, uvjeren je jezikoslovac Milan Moguš, "nije predložio tako dosljedan monografemski sustav na bazi dijakritičkih znakova", pa su Gaj i ilirci samo ostvarili njegova grafijska rješenja. Grafijske su reforme na sjeveru i jugu Hrvatske, ističe Moguš, "vođene do tada odjelito. Vitezović, zalažući se za političko sjedinjenje hrvatskih pokrajina, prvi predlaže ista grafijska rješenja za obje sredine. Ta se njegova misao postupno širila po čitavoj Hrvatskoj. Zbog toga je Vitezović postao jednim od najznačajnijih figura u povijesti hrvatskoga književnoga jezika u prijelomnim desetljećima iz 17. u 18. stoljeće". (M. Moguš, Povijest hrvatskoga književnoga jezika, str. 92.)

*Serbia Illustrata (Ilustrirana Srbija), 1712. god. prijegledpregled kompletne srpske povijesti u 8 knjiga.

* ''[https://tehnika.lzmk.hr/vitezovic-ritter-pavao/ Vitezović Ritter, Pavao].''Hrvatska tehnička enciklopedija -– portal hrvatske tehničke baštine