Wikipedija

Rosa Parks: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m uklonjena promjena suradnika 89.164.37.113 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Dexbot
Oznaka: brzo uklanjanje
Nema sažetka uređivanja
Redak 2:
'''Rosa Louise McCauley Parks''' ([[4. veljače]] [[1913]]. – [[24. listopada]] [[2005]].), afro-američka aktivistica za ljudska prava i krojačica koju je američki Kongres proglasio „majkom modernog [[Pokret za ljudska prava|Pokreta za ljudska prava]].“
 
Rosa Parks je postala poznata kada je [[1. prosinca]] [[1955]]. godine na zahtjev vozača autobusa odbila ustupiti svoje mjesto bijelom putniku. Njeno uhićenje i nakon toga suđenje zbog građanskog neposluha rezultiralo je bojkotom autobusnog prometa u MontgomerijuMontgomeryju, jednom od najvećih i najuspješnijih masovnih pokreta protiv rasne segregacije u povijesti, koje je [[Martin Luther King|Martina Luthera Kinga Juniora]], jednog od organizatora bojkota, promoviralo u vođu Pokreta za ljudska prava. Uloga Rose Parks u američkoj povijesti priskrbila joj je status ikone u američkoj kulturi, a njezini postupci dali su legalitet pokretu za ljudska prava širom svijeta.
 
== Rane godine ==
 
Rosa Parks je rođena kao Rosa Louise McCaley u Tuskegeeu, [[Alabama]], od oca Jamesa, stolara i majke Leone McCaleyu, učiteljice. Nakon rastave roditelja Rosa s majkom seli u Pine Level, [[Alabama]], nedaleko od Montgomerija. Žive na imanju zajedno s bakom, djedom, te Rosinim mlađim bratom Sylvestrom. Rosa Parks postaje članicom afričke medotističke episkopalne crkve, kojoj će pripadati cijeli život. Do njene jedanaeste godine njezina majka je podučava kod kuće, nakon čega se upisuje u Industrijsku školu za djevojčice u MontgomerijuMontgomeryju. Nakon toga pohađa državni koledž u [[Alabama|Alabami]], ali je bila primorana napustiti ga kako bi skrbila o baki, a kasnije i o oboljeloj majci.
 
Pod tzv. zakonom Jima Crowa, crnci i bijelci na američkom Jugu bili su odvojeni skoro u svakom aspektu života, uključujući i javni prijevoz. Autobusna i željeznička poduzeća nisu prevozila putnike posebno, nego su postojala točno određena mjesta za crne, odnosno bijele putnike. Međutim, crnoj djeci Juga nije bio dostupan nikakav oblik školskog autobusnog prijevoza. Parksova se sjećala odlaska u osnovnu školu u Pine Levelu, gdje su školski autobusi prevozili bijelu djecu do njihove nove škole, a crna djeca su morala pješačiti. „Mogla sam gledati autobus kako prolazi svaki dan. Ali je to za mene bio način života; nismo imali drugog izbora nego prihvatiti to kao nešto uobičajeno. Autobus je bio jedna od prvih stvari kada sam spoznala da postoji svijet bijelaca i svijet crnaca.“
 
Usprkos najranijim sjećanjima vezanih uz ljubaznost bijelih stranaca iznesenih u Parksovoj [[Autobiografija|autobiografiji]], okolnosti u kojima se nalazila nisu joj dozvoljavali da ignorira rasizam. Kada je [[Ku Klux Klan]] marširao ulicom i prolazio ispred njene kuće, Parksova se sjeća da je njezin djeda bio prislonjen na ulazna vrata s puškom. Industrijska škola u MontgomerijuMontgomeryju, iako su je za crnu djecu osnovali bijelci sa sjevera, gorjela je dva puta.
 
Godine [[1932]]. Rosa se udaje za Raymonda Parksa, brijača iz Montgomerija. Raymond je bio član skupine koja je sakupljala novac za potporu skupini crnaca koji su nepravedno bili optuženi za silovanje dviju bijelih žena. Nakon udaje, Rosa je radila razne poslove, od posla kućne pomoćnice do ispomoći u bolnici. Na mužev nagovor [[1933]]. godine dovršila je svoje srednjoškolsko obrazovanje. U to vrijeme svega je nešto manje od 7% afro-amerikanaca imali srednjoškolsku diplomu. Usprkos tzv. Jim Crowom zakonu koji je u velikoj mjeri otežavao crncima političko učešće, Rosa se u svom trećem pokušaju uspjela registrirati za glasovanje.
 
U [[Prosinac|prosincu]] [[1943]]. godine Parksova postaje aktivnom članicom Pokreta za ljudska prava, pridružujući se podružnici [[NAACP]]-a u MontgomerijuMontgomeryju. Radila je volonterski kao tajnica predsjednika Edgar Nixona. O svojoj poziciji, kasnije je rekla: „Bila sam jedina žena tamo, a oni su trebali tajnicu i ja sam bila suviše stidljiva kako bih rekla ne.“
 
== Kasnije godine ==
 
Nakon njezinog uhićenja Rosa postaje ikonom Pokreta za ljudska prava, ali joj to donosi dosta neugodnosti. Izgubila je posao u robnoj kući, a njezin muž napušta svoj posao nakon što mu šef zabranjuje da priča o Rosi. Godine [[1957]]. Parksovi napuštaju Montgomeri i odlaze u Virginiju, najviše zato što Rosa ne uspijeva naći posao u MontgomerijuMontgomeryju., ali i zbog neslaganja s [[Martin Luther King|Kingom]] i ostalim vodstvom Pokreta za ljudska prava u MontgomerijuMontgomeryju. Zapošljava se kao domaćica u jednom crnačkom hotelu u Hamptonu. Kasnije, te iste godine, na nagovor mlađeg brata Sylverstera, bračni par zajedno s Rosinom majkom seli u [[Detroit]], Michigen.
 
Rosa je radila kao krojačica sve do [[1965]]., kada je zapošljava afro-američki kongresnik John Conyers u svom uredu u [[Detroit|Detroitu]]. Rosa na tom poslu ostaje sve do umirovljenja [[1988]].
Redak 31:
Rosa Parks je živjela u [[Detroit|Detroitu]] sve do smrti. Umrla je u svom stanu [[24. listopada]] [[2005]]. u dobi od 92 godine. Godine [[2004]]. dijagnosticirana joj je demencija.
 
Njeno tijelo je položeno na odar u crkvi u MontgomerijuMontgomeryju. Komemoracija je održana sutradan ujutro, a uvečer je kovčeg prebačen u grad [[Washington, DC|Washington]] autobusom nalik na onaj u kojem je Rosa svojevremeno odbila ustupiti svoje mjesto bijelom čovjeku. Pretpostavlja se da je kovčeg na odru u Washingtonu vidjelo 50.000 ljudi, a događaj je bio prikazan i na televiziji [[31. listopada]], nakon čega je održana još jedna komemoracija.
 
Iako predviđen da traje najviše tri sata, zbog zakašnjenja od jednog sata, te velikog broja govornika i dužine govora, pogreb se produžio na sedam sati, do duboko u noć, te ga mnoge televizijske postaje izvan [[Detroit]]a nisu prenosile u cijelosti.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Rosa_Parks"