Kraljevstvo Janjero: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Stvoreno prevođenjem stranice »Kingdom of Janjero«
(Nema razlike inačica)

Inačica od 5. listopada 2020. u 18:32

Predložak:Infobox countryKraljevstvo Janjero (poznato i kao Yamma ) bilo je maleno kraljevstvo smješteno u današnjoj Etiopiji. Ležalo je u kutu koji su tvorile rijeke Omo i Jimma Gibe ; na zapadu je ležalo Kraljevstvo Jimma, a na jugu Kraljevstvo Garo . Tri planine - planina Bor Ama, planina Azulu i planina Toba - omeđuju mjesto nekadašnjeg kraljevstva.

Pregled

Iako jedno od kraljevstava Sidamo, do osvajanja 1894. godine, Janjero je bio "izoliran i imao je malo veze sa susjedima, a rijeke mu je bilo vrlo teško prijeći. Iako su ga Europljani prvi put posjetili 1614. godine, do kasnih 1950-ih ova regija ostala je slabo poznata izvana. Kao rezultat toga, govorilo se da su njegovi ljudi sačuvali brojne "tako barbarske i čudne običaje da ne mogu biti barbarskiji i čudniji". [1]

Neki od ovih navodnih običaja su sljedeći: [2]

  • Kralj je imao pravo odvesti osobe oba spola iz njihovih domova kako bi ih ili prodali u ropstvo, ili da rade za njega.
  • Kukuruz se uzgajao u Janjeru prije kraja 19. stoljeća, ali kralj je zabranio njegov daljnji uzgoj jer su "klipovi bili bolje pokriveni od njega, a" brade "su bile poput ljudske kose."
  • Žrtvovanje ljudi se navodno prakticiralalo do etiopskog osvajanja.
  • Ako je čovjek bio ranjen u ratu, rodbina ga je ubila da se ne bi reklo da je umro od neprijateljeve ruke. [3]
  • Kada bi novi kralj došao na prijestolje, sve bi žrtve gube i dermatofitoze bile odvedene u "bolnicu" s druge strane rijeke Jimma Gibe, gdje su im odrubljene glave.

Povijest

  1. G.W.B. Huntingford, The Galla of Ethiopia; the Kingdoms of Kafa and Janjero (London: International African Institute, 1955), p. 137
  2. Based on Huntingford, Galla of Ethiopia, pp. 137-144.
  3. According to Balthazar Tellez, this was the same custom "practis'd among Monkeys, who being once wounded either destroy themselves, or are kill'd by the rest, for they never give over licking, scratching, and clawing the Hurt, till theytear out their Bowels, or otherwise occasion their own Death." (The Travels of the Jesuits in Ethiopia, 1710 [LaVergue: Kessinger, 2010], p. 197)