Inkvizicija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Oznake: uklonjeno uređivanje VisualEditor
m uklonjena promjena suradnika 178.209.5.89 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Hamish
Oznaka: brzo uklanjanje
Redak 1:
[[Datoteka:Galileo facing the Roman Inquisition.jpg|mini|desno|300px|[[Galileo Galilej|Galileo]] pred [[Rimska inkvizicija|Rimskom inkvizicijom]].]]
 
'''Inkvizicija''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''inquisitio'' – traženje, istraga) je naziv za niz originalno [[Katolička crkva|crkvenih]] pravosudnih institucija od [[12. stoljeće|12. stoljeća]] do [[Napoleonski ratovi|Napoleonskih ratova]] na prostoru Zapadne Europe. Utemeljene su s ciljem borbe protiv [[hereza|hetezehereze]], ali u kasnijim stoljećima im je nadležnost proširena.
 
== Povijest inkvizicija ==
Redak 13:
{{glavni|Papinska inkvizicija}}
 
Dana [[8. veljače]] [[1231.|1531.]], papa [[Grgur IX.]] bulom ''Ille humani generis'' osniva ''Papinsku inkviziciju''. To je institucija direktno podložna papi koja ima ovlasti putovati među biskupijama i u svakoj biskupiji zajedno s mjesnim biskupom provoditi postupke protiv heretika. Struktura i ovlasti Papinske inkvizicije vremenom su se mijenjale. Ova institucija prvi put u [[srednji vijek|srednjem vijeku]] donosi jasna pravila sudskog postupka dobrim dijelom preuzeta iz [[rimsko pravo|rimskog prava]].
 
Inkvizitorska služba je bila ugledna i mogli su je obnašati jedino izvrsno obrazovani teolozi koji su ujedno dobro poznavali pravo. Uglavnom su se provodili postupci protiv osoba koji su imali stanoviti javni ugled. Osude su mahom glasile na neku javnu [[Pokora|pokoru]], poput napornog [[Hodočašće|hodoćašća]] u [[Palestina|Palestinu;]] u slučaju da je osoba uporno odbijala izjaviti da prihvaća katoličku vjeru, prepuštalo bi se svjetovnim vlastima da izreknu i izvrše kaznu - koja je onda uglavnom bila smrta. Tako je inkvizitor (i kasnije, biskup) Bernard Gui (1261.-1331.), tijekom 15 godina obnašanja inkvizitorske službe imao nešto više od 9 stotina osuđujućih presuda, od kojih je u 42 slučaja bile izrečene smrtne kazne.