Pavle Karađorđević: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Oznake: uklonjeno uređivanje VisualEditor
m uklonjena promjena suradnika 179.177.168.15 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Rovoobob
Oznaka: brzo uklanjanje
Redak 55:
 
Poslije atentata u [[Marseille|Marseilleu]] prema oporuci kralja Aleksandra I. Karađorđevića postaje jedan od trojice članova namjesništva u ime maloljetnog kralja [[Petar II. Karađorđević|Petra II. Karađorđevića]]. Ubrzo se nametnuo kao jedina stvarna vlast u Kraljevini Jugoslaviji, dok su ostali namjesnici ([[Ivo Perović]] i [[Radenko Stanković]]) samo figurirali na toj dužnosti. U vanjskoj politici provodio je politiku otklona od Francuske, pokušavajući održati neutralnost u sve složenijim europskim okolnostima. Svjestan unutarnjih slabosti države i njezine ranjivosti u slučaju rata, pokušao je riješiti nacionalne probleme u Jugoslaviji.
 
Nije odobravao [[jugounitarizam|centralizam]] i autokraciju, pa se [[1933.]] godine razišao s bratićem, nakon čije je smrti kao najutjecajniji član Namjesništva [[1935.]] godine otvorio pregovore s [[Vladko Maček|Vladkom Mačekom]], pri čemu su mu djelovanje ograničavali protivljenje većega dijela srbijanskih političara te strah od destabilizacije zemlje, koju je prema oporuci morao očuvati za Aleksandrova sina [[Petar II. Karađorđević|Petra]]. Nije odobravao politiku [[Milan Stojadinović|Milana Stojadinovića]] te je nakon njegovih slabih rezultata na skupštinskim izborima [[1938.]] godine mandat povjerio [[Dragiša Cvetković|Dragiši Cvetkoviću]] i, najposlije, prihvatio privremeno rješenje [[hrvatsko pitanje|hrvatskoga pitanja]] [[sporazum Cvetković-Maček|sporazumom Cvetković–Maček]] od [[26. kolovoza]] [[1939.]] godine o ustroju [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]] (nije ratificiran u Narodnoj skupštini).
 
U svom djelovanju kao realni političar suočavao se s velikim otporom srpskih političara, posebno [[Narodna radikalna stranka|radikala]]. Uvidjevši da Velika Britanija nema namjeru štititi Jugoslaviju, zagovarao je pristupanje [[Trojni pakt|Trojnom paktu]], što se i dogodilo [[25. ožujka]] [[1941.]] godine. Samo dva dana kasnije, oboren je s vlasti u državnom udaru iza kojeg je vjerojatno stajala britanska [[tajna služba]]. Uslijedio je njemački napad na Jugoslaviju [[6. travnja]] 1941. godine i kapitulacija nakon samo 11 dana.
 
Knez Pavle je nakon državnog udara uhićen i protjeran u Grčku, odakle su ga britanske snage odvele u Keniju i držale u zatočeništvu za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]]. Nakon puštanja živio je u Francuskoj. Iako je bio gurnut u politiku protivno svojoj volji, pokazao se izuzetnim državnikom koji je svojom politikom vješto branio interese svoje zemlje. Ujedno bio je prvi i posljednji političar sa srpske strane u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]], koji je uzimao u obzir i interese Hrvata.