Razlika između inačica stranice »Bazilisk, bizantski car«

bez sažetka
Oznake: mobilni uređaj m.wiki VisualEditor
 
'''Flavije Bazilisk''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''Flavius Basiliscus Augustus'', [[starogrčki jezik|starogrč.]] Βασιλίσκος) († 476./77.), uzurpator na bizantskom carskom prijestolju (475.-476.) i brat Verine, supruge cara [[Leon I., bizantski car|Leona I.]], a najvjerojatnije je potjecao sa [[Balkan]]a. Vjenčao se i imao sina Marka. Bazilisk se za vladavine cara [[Leon I.|Leona I.]] odlučio za vojnu službu i 465. je postao [[konzul]]. Osim što je ratovao na Balkanu, zapovjedao je i propalom ekspedicijom protiv [[Vandali|Vandala]] 468. godine. Bio je na čelu zavjere protiv glavnog zapovjednika vojske [[Aspar]]a 471. godine. Kada je nakon smrti cara Leona I. na vlast došao [[Zenon]], počeo je sa svojom sestrom spletkariti protiv novog cara. Verinina je namjera bila da svrgne Zenona i na prijestolje postavi svog brata. Urotnici su uz pomoć [[Teodorik Strabon|Teodorika Strabona]], vojvode Ila i njegova nećaka Amatija svrgnuli [[car]]a, te na vlast doveli Baziliska, koji je proglašen carem [[9. siječnja]] [[475.]] godine. Zenon je potom pobjegao u [[Izaurija|Izauriju]].
 
Bazilisk je ubrzo počeo gubiti potporu u [[Carigrad]]u. Morao je nametnuti velike namete, kako bi prikupio sredstva za rat protiv Zenona, a kada je izdao uredbu protivnu odredbama Kalcedonskog koncila, izgubio je potporu crkve i stanovnika glavnog grada. Uz to nije održao obećanja vojvodi Ilu. Zbog toga je Zenon lako pridobio vojvodu Ila, te je 476. krenuo na Carigrad. Bazilisk se našao u nezavidnoj situaciji, te se odrekao vlasti i potražio utočište u crkvi. Car Zenon je obečao da ga neće pogubiti, pa ga je s obitelji prognao u [[Kapadocija|Kapadociju]], gdje ih je dao umoriti glađu.