Juraj V. Zrinski: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Izvori, sitn. |
||
Redak 1:
[[Datoteka:Zrínyi György Pollák.jpg|thumb|desno|230px|Juraj V. Zrinski (1599.-1626.)]]
'''Juraj V. Zrinski''' (na [[Mađarski jezik|mađarskom]]: Zrínyi György) [[Čakovec]], [[31. siječnja]] [[1599.]]
== Život ==
Grof Juraj V. Zrinski bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[ban]] od
Slavni
U ranoj mladosti odgojen u protestantskoj (luteranskoj) vjeri, Juraj je kasnije prešao na katoličanstvo, te protjerao protestantske propovjednike, obnovivši katoličke župe. Najviše je boravio u [[Ozalj|Ozlju]], a od 1625. godine, kada mu je umro stariji brat [[Nikola (VI.) Zrinski|Nikola VI.]], trajno se preselio na svoj posjed u [[Međimurje|Međimurju]], u utvrđeni dvorac [[Čakovec]].▼
▲Slavni Jurajev djed [[Nikola Šubić Zrinski]] Sigetski poginuo je junački braneći mađarsku tvrđavu Siget od turskog napada.
Dana [[15.
▲U ranoj mladosti odgojen u protestantskoj (luteranskoj) vjeri, Juraj je kasnije prešao na katoličanstvo te protjerao protestantske propovjednike, obnovivši katoličke župe. Najviše je boravio u [[Ozalj|Ozlju]], a od 1625. godine, kada mu je umro stariji brat [[Nikola (VI.) Zrinski|Nikola VI.]], trajno se preselio na svoj posjed u [[Međimurje|Međimurju]], u utvrđeni dvorac [[Čakovec]].
Bio je oženjen groficom Magdalenom Széchy i imao dva sina, [[Nikola VII. Zrinski|Nikolu VII.]] i [[Petar Zrinski|Petra]], koji su kasnije postali istaknuti hrvatski banovi i obojica umrli nasilnom smrću, cijeli se život boreći za Hrvatsku.▼
▲Dana 15. studenog 1622. godine Juraj Zrinski imenovan je hrvatskim [[ban|banom]]. U svoje vrijeme bio je poznat kao hrabar i neustrašiv ratnik, ali i po tome što je bio nadmen i imao britak jezik. Osobito se proslavio u bitki s Turcima kod Palanke, a poznati su njegovi uspješni vojni pohodi 1624. godine na [[Hrvatska Kostajnica|Kostajnicu]] i [[Jasenovac]], gdje je zadao teške poraze Osmanlijama.
Juraj je umro u vojnom taboru u Požunu (današnja Bratislava u Slovačkoj), gdje je sudjelovao sa svojom postrojbom u [[Tridesetogodišnji rat|Tridesetogodišnjem ratu]]. Povijesni izvori govore da je bio otrovan<ref>[[Franjo Pajur]], ''O zrinsko-frankopanskoj uroti'', // ''Kaj: časopis za književnost, umjetnost i kulturu'', sv. 44 (218), br. 5 (312). Studeni 2011., str. 57–67. {{Hrčak|id=113039}}, str. 62.:{{citat2|(...) nakon prerane i po nekima dvojbene očeve smrti u Tridesetogodišnjem ratu (Juraj Zrinski ''“kod Wallensteinovog stola otrovanom rotkvom počašćen, umre od otrova u Požunu dne 18. prosinca 1626. navršiv jedva dvadeset devetu godinu)'', (...)}}</ref><ref>[[Josip Bratulić]], [http://www.matica.hr/kolo/500/petar-zrinski-i-njegova-opsida-sigecka-u-povjesnicama-hrvatske-knjizevnosti-26337/ ''Petar Zrinski i njegova Opsida sigecka u povjesnicama hrvatske književnosti'']:{{citat2|[[Šime Ljubić]] u drugoj knjizi svog Ogledala književne povijesti jugoslavjanske (...) Nakon što je ukazao, kao povjesničar i izdavač povijesnih vrela, na smrt njihova oca Jurja, koji je za Waldsteinovim stolom otrovan (1626.), (...)}}, ''[[Kolo (časopis)|Kolo]]'', 3, 2016., pristupljeno 17. listopada 2020.</ref> po nalogu austrijskog carskog generala [[Albrecht von Wallenstein|Albrechta von Wallensteina]], nakon što je došlo do njihovog verbalnog sukoba. Pokopan je u obiteljskoj grobnici Zrinskih u kompleksu pavlinskog samostana u [[Sveta Jelena (Međimurje)|Svetoj Jeleni]], lokalitetu udaljenom dva kilometra sjeverno od Čakovca.
▲Bio je oženjen groficom Magdalenom Széchy i imao dva sina, [[Nikola Zrinski|Nikolu VII.]] i [[Petar Zrinski|Petra]], koji su kasnije postali istaknuti hrvatski banovi i obojica umrli nasilnom smrću, cijeli se život boreći za Hrvatsku.
== Izvori ==
{{izvori}}
== Vanjske poveznice ==
| |||