Inačica od 2. veljače 2020. u 15:48 uredi HmxBot (razgovor \| doprinosi) Botovi 19.624 edits m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci ← Starija izmjena		Inačica od 17. listopada 2020. u 14:54 uredi ukloni ovu izmjenu 89.164.76.155 (razgovor) Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 60: == Rekli su o Šimiću == U Šimićevoj poeziji zrcali se Kačićeva jednostavnost, Prešernovo ljubovanje, Kranjčevićeva sentimentalnost, te Matošev bunt, prkos i domoljublje. '''''Marija Matošić, prof. iz recenzije zbirci “Dah sudbine”<ref name="Dah">Šimić, Pejo, ''Dah sudbine'', Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Glavna podružnica Zagreb, Zagreb, 1997., {{ISBN\|953-6383-06-033}}</ref> ''''' Najsrdačniju riječ zaslužuje svaki stih, svaka pjesma što jača, hrabri hrvatsko srce na otpor, što razvihoruje hrvatske pobjedničke čvrstine. Pejo je birao najbliže svome zamišljenom čitatelju. Posrećilo mu se. Izazvao je veliku pozornost. '''''dr. Vlado Pandžić iz recenzije zbirci “Zov Hrvata bosanskog Posavlja”<ref>Šimić, Pejo, ''Zov Hrvata Bosanskog posavlja:domoljubne pjesme'', domovinska zajednica Bosanska Posavina - Zagreb, Zagreb, 1993., {{ISBN\|953-6162-00-8}}, str. 78</ref>''''' Redak 66: Šimić pjeva glasom naroda. Riječi su mu ljekovite, one su hrana istini za djecu našu koja će im otvarati oči. Šimićeve su pjesme plodonosne poput Posavlja, iz njih mogu niknuti nova nadahnuća, nova snaga, novi zanos i bunt u sinovima koji dolaze. '''''dr. Anto Kovačević iz recenzije zbirci "Zemljo moja"<ref>Šimić, Pejo, ''Zemljo moja:domoljubne pjesme'', HVIDRA, Podružnica Velika Gorica, Zagreb, 1993., {{ISBN\|953-96102-0-6}}, str. 8</ref>''''' O Peji Šimiću se mora govoriti. Mora se govoriti o njegovoj poeziji, o posebnosti te poezije, a ponajprije se mora govoriti o podneblju i ljudima koji su temelj i okosnica njegovih pjesama, a to znači govoriti o nama samima, o našoj prošlosti, o našoj budućnosti. Što se tiče njegovih ljubavnih pjesama, svojim sonetima Katarini moglo bi se reći vraća nas u Prešernova vremena. '''''Mr. Ivan Markešić iz recenzije zbirci "Čežnja"<ref name="ceznja">Šimić, Pejo, ''Čežnja:pjesme duše moje'', Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Glavna podružnica Zagreb, Zagreb, 1996., {{ISBN\|953-6383-03-099}}</ref>''''' Sve su Pejine pjesme u ovoj zbirci svojevrsna molitva da ne ostane ovako kao što je sada. Zbirku počinje s Bogom i završava s Bogom. Uvjeren je da je njegov Bog, Bog slobode, pravde, ljubavi i pravednog mira. Pejo moli kroz pjesmu, molitveno pjeva. On je živi dokaz da je “anima croatica secundum naturam religiosa (hrvatska je duša po svojoj prirodi pobožna) '''''O. dr. Vjekoslav Lasić, dominikanac iz recenzije zbirci “Čežnja”<ref name="ceznja"/>''''' Redak 72: Stih Peje Šimića je krik i glas vapijućeg u pustinji. On poput Ivana Krstitelja upućuje oštar prijekor, kako onima koji nas htjedoše uništiti, tako i svim bezobzirnim drznicima koji govore da ljube cijeli svijet, a glavu okreću od vlastite majke. '''''publicist Ilija Zirdum iz recenzije zbirci “Dah sudbine”<ref name="Dah"/>''''' Pjesme Peje Šimića obuhvaćaju prostor cijelog hrvatskog etnikuma – Hrvatske i Bosne i Hercegovine, i na njemu strahovita ratna zbivanja i sudbine ljudi. Pjesnikova “Suza na zgarištu” je i suza hrvatskog naroda, svih onih čiji je dom ruševina i zgarište, a u tome se i očituje lirsko obilježje njegove poezije. '''''prof. dr. Veronika Banaš iz recenzije zbirci “Suza na zgarištu”<ref>Šimić, Pejo, ''Suza na zgarištu:domoljubne pjesme'', Riječki nakladni zavod, Rijeka, 1995., {{ISBN\|953-6268-04-033}}, str. 6</ref> ''''' Šimić nudi ljepotu spoznaje da je, uz čuvanje obraza svog i svojeg naroda, ljubav, koja nas čini sretnicima ili nesretnicima, vitezovima ili slugama, ljepotanima ili nakazama, najvredniji razlog istinskog čovjekovog postojanja. '''''Krunoslav Šarić, glumac u zbirci "Vapaji"<ref>Šimić, Pejo, ''Vapaji'', HKD Napredak, Glavna podružnica Zagreb (etc.), Zagreb, 1999., {{ISBN\|953-6383-09-8}}, str. 78</ref>

Pejo Šimić: razlika između inačica