Pejo Šimić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 32:
Šimićev rad je iritirao tadašnju komunističku vrhušku pa mu je bilo “preporučeno da u miru” napusti Foču, što je on zbog vlastite sigurnosti i učinio.
Još kao srednjoškolac objavljivao je pjesme u desetak listova u BiH i Hrvatskoj, a priznanjem Republike Hrvatske još učestalije, tako da je objavljivao u Večernjem listu, Glasu Koncila, Hrvatskom slovu, Vijencu, Maruliću, Posavskoj Hrvatskoj, Velebitu, Osvitima, Susretima, Dometima, Svjetlu riječi, Tomislavu te u dvadesetak zbornika i monografija. Za svoj pjesnički rad više puta je nagrađivan. Zanimljivo je da je prvu književnu nagradu dobio za prozu 1970. u Rijeci. Član je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne.
Nije ga obeshrabrio gubitak doma i zavičaja. Šimić počinje surađivati s Hrvatskim kulturnim društvom Napredak, Imotskom krajinom te ograncima Matice hrvatske: Imotski, Posušje, Rijeka, Split, Požega, Slavonski Brod i Grude, a u zadnje vrijeme s veteranima IV. gardijske brigade i Hrvatskom udrugom Benedikt iz Splita.
Dvije Šimićeve zbirke, nažalost, nikada neće razveseliti štovatelje njegove poezije. RASPETA HRVATSKA zaplijenjena je 1971. godine, a POSAVSKI VIDICI su spaljeni 1992. godine u Foči zajedno s roditeljskom kućom.
| |||