Razlika između inačica stranice »Goran Tribuson«

Dodano 2.056 bajtova ,  prije 1 mjesec
Kratke priče počinje objavljivati početkom [[1970.-ih]] godina [[20. stoljeće|20. stoljeća]] u prvom valu tzv. ''fantastičara'' (''Zavjera kartografa'' i ''Praška smrt''), da bi se postupno opredijelio za žanrovsku prozu. Kritika je odmah uočila Tribusona kao najtipičnijeg predstavnika hrvatskih borgesovaca koji prvi među brojnima u toj struji postiže punu autorsku zrelost. Postupno napušta [[Fantastika|fantastiku]], ali zadržava interes za srednjoeuropsku ikonografiju i težnju prema [[Okultizam|okultnome]], što se očituje u njegovim romanima ''Snijeg u Heidelbergu'', ''Čuješ li nas, Frido Štern'' (u cjelokupnom autorovom opusu jednom od najboljih njegovih djela), te ''Ruskom ruletu''. Daljnji i brojni Tribusonovi romani dijele se na autobiografske i generacijski obilježene, mahom s temom iz zavičajnoga Bjelovara te analizom popkulturne mitologije svakidašnjice sedamdesetih godina (''Polagana predaja'', ''Povijest pornografije''). U tu skupinu spadaju i dvije knjige autobiografskih eseja ''Rani dani'' ([[1997.]]) i ''Trava i korov'' ([[1999.]]). Drugi ciklus čine brojni Tribusonovi kriminalistički romani ''Zavirivanje'', ''Siva zona'', ''Noćna smjena'' i drugi, kojih je glavni junak bivši policajac Nikola Banić. Tim je romanima, uz one [[Pavao Pavličić|Pavla Pavličića]], stvorio opus prihvaćen i od stručne kritike i od najšire čitateljske publike.
 
Višestruki je dobitnik književnih nagrada. [[Nagrada Ksaver Šandor Gjalski|Nagradu Gjalski]] dobio je 1991., 1999. i 2019. godine. <ref name=Popis>[http://dhk.hr/nagrade-knjizevnika/nagradeni-knjizevnici/nagrada-ksaver-sandor-gjalski-popis-dosadasnjih-dobitnika ''Nagrada Ksaver Šandor Gjalski''], Društvo hrvatskih književnika, dhk.hr, pristupljeno 17. listopada 2020.</ref>1991. godine nagrađen mu je horror roman s alegorijskim i elementima na rubu nadrealng ''Potonulo groblje''. Junak romana boravio je u ustanovama za preodgoj i u zatvoru. Po izlasku iz zatvora vratio u rodni grad, koji nije kakvim poznaje. Grad pomalo odnosi bujica. Tribuson u romanu oslikava srednjoeuropski grad u provinciji, koju stanovnici napuštaju čim se pruži prigoda, gdje baština trune, provincija nad kojom visi strahovita budućnost. Slika grada alegorija je cijelog duhovnog stanja, a sve zajedno bila je proročanska vizija Hrvatske u budućnosti. Glavnog junaka snalazi traumatični očev nestanak i majčina smrt što ga uz zatvorski život pretvara u osamljenika i neobičnu osobu. Potraga za prošlošću pokrenula je seriju neobičnih događaja, koji često graniče sa stvarnošću. Godine 1999. nagrađena mu je knjiga autobiografskih zapisa ''Trava i korov'', dio autobiografske tetralogije u kojoj su još ''Rani dani'', ''Mrtva priroda'' i ''Vrijeme ljubavi''. U ''Travi i korovu'' piše o životu u Bjelovaru, utjecaju glazbe i športa, o odrastanju u vremenu kada su stvari bile naoko jednostavnije, u šezdesetim godinama prošloga stoljeća. Tribusonova priča je sudbina mnogih, jer "u svakom vremenu, najlakše je onima, pozicioniranima dalje od vlasti i moći, postati korovom na travi jednoga društvenog uređenja" (iz recenzije). Godine 2019. Nagradu Gjalski dobio je za roman ''Otac od bronce''. Radnja polazi od glavnog junaka mutne prošlosti u inozemstvu, izolirana od obitelji koji se vraća u rodni grad, u vrijeme neumitna skora izbivanja rata. Ondje je tetka i mrtav otac s kojim nije bio u dobrim odnosima. Povratak junaka mnogima oko njega znači otvaranje Pandorine kutije i promjenu života zauvijek. Tribuson živopisno opisuje likove u romanu i sjajno i točno evocira jedno vrijeme te "donosi jednu od najljepših ljubavnih priča novije hrvatske književnosti" (iz recenzije). ''Otac od bronce'' je svojevrsni nastavak autobiografskih zapisa ''Vrijeme ljubavi'' ima znatno više društvene kritike nego u dotadašnjim Tribusonovim djelima, nema više razigrane autoironije iz ranijih djela i priča je oporija. Književni model kojeg se drži kad piše o o sebi i vlastitom odrastanju jest oko stožernih tematskih osnovica pop-kulture te je roman pun glazbenih, literarnih, filmskih i ostalih citata.<ref>[http://www.glas-slavonije.hr/402312/11/Od-sjena-proslosti-bjezati-je-uzalud Glas Slavonije] Zlatko Kramarić: Od sjena prošlosti bježati je uzalud!, 15. lipnja 2019., pristupljeno 17. listopada 2020.</ref><ref>[https://www.novilist.hr/ostalo/kultura/knjizevnost/goran-tribuson-otac-od-bronce-kosmar-nesavrsenog-i-nezrelog-drustva/ Novi list] Marinko Krmpotić: Goran Tribuson, “Otac od bronce”: Košmar nesavršenog i nezrelog društva, 13. travnja 2019., pristupljeno 17. listopada 2020.</ref>
 
Dugogodišnji je urednik u [[Školska knjiga|Školskoj knjizi]], redoviti je profesor <!--(lipanj 2008. godine)--> filmskoga scenarija na Akademiji dramske umjetnosti. Od 2000. godine suradnik je [[HAZU|Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti]] Razreda za književnost, a u lipnju 2008. godine postaje redoviti član Akademije.