Inačica od 10. svibnja 2016. u 07:01 uredi Kubura (razgovor \| doprinosi) 155.232 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 19. listopada 2020. u 22:17 uredi ukloni ovu izmjenu Ivi104 (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Administratori sučelja, Ophoditelji, Administratori 20.054 edits m Ispravak imena (via JWB) Novija izmjena →
Redak 8: Sabalich je bio agilan osnivač časopisa ''La Palestra'' ([[1878]].) i ''Scintille'' ([[1886]].), urednik još nekih listova, pisao je mnogo i o raznim temama. Proučavao je spomeničku baštinu, objavljivao pjesničke zbirke na zadarsko–venecijanskom dijalektu, pisao o [[arheologija\|arheologiji]], [[povijest]]i i povijesti umjetnosti. Sugrađanima je bio poznat kao [[fobija\|fobičar]] (trpio je od [[agorafobija\|agorafobije]] i [[talasofobija\|talasofobije]]), usamljenik koji je popodneva provodio pognut nad knjigama u kutu knjižare »''Libreria Nani''«. Za vjerovati je da je od majke Ruže Vuković naučio barem osnove [[Hrvatski jezik\|hrvatskoga jezika]], makar to ničim nije razvidno iz njegovih spisa. Čini se da je suvremenicima bio poznat po [[drama]]ma što su ih talijanske glumačke družine s uspjehom izvodile na talijanskim i europskim pozornicama. Taj svojedobno popularni dramski opus tek čeka pažljivi studij. Sabalich je proučavao i povijest kazališta, o čemu je pisao na više mjesta, a posebno u studijama o Suppéu i monografiji ''Cronistoria aneddotica del Nobile Teatro di Zara (1781–1881)''. '''''Studija o [[Franz von ~~Suppé~~Suppè\|Franzu von ~~Suppéu~~Suppèu]]''''' ([[1819]]. - [[1895]].) - prvotno objavljena u tri nastavka u časopisu ''[[Cronaca dalmatica]]'', a onda i kao zasebni separat, nevelika je monografija, utemeljena ponajviše na građi iz novinskih članaka. Pozitivistički je to pregled operetnog stvaralaštva ovog [[Beč\|bečkog]] [[skladatelj]]a rođenog [[Split\|Splićanina]], koncizni članak pun pouzdanih biografskih i bibliografskih podataka. Ta slabo poznata studija pokazuje metodologiju razrađenu u monografiji o zadarskome kazalištu. Ako je Sabalichev rad o Suppéu zaboravljen, jer se nekako dogodilo da je taj svojedobno često izvođeni operetni majstor danas pao u posvemašnji zaborav, teško je naći opravdanja za ignoriranje studije o [[Teatro Nobile]]. Sabalicheva studija o zadarskom "[[Teatro Nobile\|Plemićkom kazalištu]]", objavljena u četrdeset i četiri nastavka u razdoblju od [[1904]]. do [[1922]]. u časopisu ''Rivista Dalmatica'' na sveukupno 342 stranice velikoga folio formata, najobimnija je i najtemeljitija studija o jednom kazalištu na hrvatskom tlu. A tijekom 19. stoljeća Teatro Nobile bila je upravo najvažnija operna kuća u Hrvatskoj. Unatoč tome, povijesti hrvatskoga kazališta i glazbe Sabalicha navode usput ili nikako. Cronostoria je po svemu sudeći najambicioznije Sabalichevo djelo. Građu za povijest zadarskoga [[Teatro Nobile]] sakupljao je godinama, istraživao je zadarske i talijanske arhive, služio se naročito izdašno privatnim bibliotekama, koje su mnoge netragom nestale tijekom bombardiranja Zadra u Drugom svjetskom ratu. Ono što nisu uništili [[Savezničko bombardiranje Zadra\|saveznički bombarderi]], definitivno su dokrajčili partizani. Tako danas na mjestu gdje je nekoć bio [[Teatro Nobile]] nema više ni znaka kakvog prisjećanja, a pisana građa (dokumentacija, programi, libreta) o tom svojedobnom najaktivnijem kazalištu u južnoj Hrvatskoj najvećim je dijelom ili netragom nestala, ili je raznesena i teško pristupačna po talijanskim knjižnicama.

Giuseppe Sabalich: razlika između inačica