Razlika između inačica stranice »Irena Vrkljan«

Dodana 2.094 bajta ,  prije 1 mjesec
bez sažetka
m
{{Infookvir književnik
'''Irena Vrkljan''' ([[Beograd]], [[21. kolovoza]] [[1930.]]) hrvatska je [[Pjesništvo|pjesnikinja]], [[proza]]istica, [[radio drama|radiodramatičarka]], [[esej]]istica, [[prevoditeljica]], poznata i kao "hrvatska [[Virginia Woolf]]".<ref>http://www.funkhauseuropa.de/sendungen/radio_forum/serien/pisci_govore/irena_vrkljan.phtml</ref> Djeluje na hrvatskoj književnoj sceni već više od pedeset godina. Dopisna je članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
| Ime = Irena Vrkljan
| boja = #B0C4DE
| slika =
| veličina = 119
| opis slike =
| puno ime = Irena Vrkljan
| pseudonim =
| rođenje = [[Beograd]], [[21. kolovoza]] [[književnost u 1930.|1930.]]
| smrt =
| zanimanje = književnica
| nacionalnost = [[Hrvati|Hrvatica]]
| period pisanja =
| vrsta = roman<br>poezija<br>autobiografska proza<br>esej<br>radio-drama
| teme =
| period =
| supruga =
| suprug = [[Benno Meyer-Wehlack]]<ref name=Leksikon>[https://obljetnica.hrt.hr/leksikon/v/vrkljan-irena/ Leksikon radija i televizije] Irena Vrkljan. HRT, pristupljeno 20. listopada 2020.</ref>
| djeca =
| djela = ''U koži moje sestre''<br>''Svila, škare''<br>''Marina ili o biografiji''<br>'' Posljednje putovanje u Beč''<br>''Koračam kroz sobu''
| nagrade = [[Nagrada Tin Ujević]], 1983.<br>[[nagrada Ksaver Šandor Gjalski]], 1985.<br>[[Nagrada Ivan Goran Kovačić]]<br>[[Nagrada HAZU]]<br>[[Red danice Hrvatske|Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića]], 2006.<br>[[Nagrada Vladimir Nazor]], 2009.<br>[[Nagrada Kiklop]], 2014.
| potpis =
| web =
| fusnote =
}}
 
 
'''Irena Vrkljan''' ([[Beograd]], [[21. kolovoza]] [[književnost u 1930.|1930.]]) hrvatska je [[Pjesništvo|pjesnikinja]], [[proza]]istica, [[radio drama|radiodramatičarka]], [[esej]]istica, [[prevoditeljica]], poznata i kao "hrvatska [[Virginia Woolf]]".<ref>http://www.funkhauseuropa.de/sendungen/radio_forum/serien/pisci_govore/irena_vrkljan.phtml</ref> Djeluje na hrvatskoj književnoj sceni već više od pedeset godina. Dopisna je članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
 
== Životopis ==
Nakon bombardiranja [[1941.]] godine s roditeljima i deset godina mlađim sestrama Verom i Nadom sele se u Zagreb gdje je spisateljica završila [[Gimnazija|gimnaziju]] kod časnih sestara u Savskoj. Obitelj se zbog očeva posla potom seli u Opatiju, a Irena ostaje sama u Zagrebu na studiju. <ref>http://www.jutarnji.hr/irena-vrkljan--razmisljam-o-povratku-u-zagreb/150240/</ref>
 
Studirala je na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]] ([[Arheologija|arheologiju]], [[Etnologija|etnologiju]] i [[Germanistika|germanistiku]]) i na Filmskoj akademiji u [[Berlin]]u. Od 1960. do 1971. radila je na televiziji kao urednica emisije [[Portreti i susreti]]. Okušala se u različitim [[Književnost|književnim]] žanrovima objavivši više od dvadeset knjiga: pjesničkih zbirki, [[roman]]a, autobiografske proze i eseja. Piše i [[scenarij]]e za televizijske i radijske drame. Knjige su joj prevedene na više stranih jezika. Dobitnica je književnih [[nagrada Ksaver Šandor Gjalski|nagrada “Ksaver Šandor Gjalski”]] za knjigu Svila, škare, [[nagrada Ivan Goran Kovačić|“Ivan Goran Kovačić”]] za roman Marina ili o biografiji i nagrade [[HAZU]] za roman Posljednje putovanje u Beč. Kao profesionalna književnica živi u Berlinu i Zagrebu. Za dopisnu članicu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabrana je 2008.
 
Svoj uspješan književni i umjetnički put započela je u okviru generacije [[krugovaši|krugovaša]], kojima pripada i dobno i poetički. Pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća, od zbirke'' Krik je samo tišina'' (1954.) do zbirke ''Doba prijateljstva'' (1963.), piše poeziju blisku nadrealističkim postulatima da bi se od zbirke ''Soba, taj strašni vrt'' (1966.) okrenula analitici egzistencije, autorefleksiji i subjektivnoj gnoseologiji.
Svoj uspješan književni i umjetnički put započela je u okviru generacije [[krugovaši|krugovaša]], kojima pripada i dobno i poetički. Pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća, od zbirke Krik je samo tišina (1954.) do zbirke Doba prijateljstva (1963.), piše poeziju blisku nadrealističkim postulatima da bi se od zbirke Soba, taj strašni vrt (1966.) okrenula analitici egzistencije, autorefleksiji i subjektivnoj gnoseologiji. Potom slijedi duga faza umjetničke inkubacije, obilježena unutarnjim i vanjskim egzilom – prelaskom u Berlin, u drugi jezik i kulturu. Poetički zaokret naznačuje zbirka U koži moje sestre (1982.) s rasutim identitetom, ''ressentimentom'' i inventurom vlastite intime kao novim i trajnim tematskim opsesijama. Te će opsesije puni umjetnički oblik i estetski kapital dobiti u autobiografskom romanu Svila, škare (1984.) u kome se pričom o vlastitu životu i fragmentima tuđih biografija otkriva specifičan senzibilitet, topika i retorika ženskog pisma. Potraga za vlastitim identitetom, prepoznavanje sebe u tuđim biografijama, naporan proces samospoznavanja i samopotvrđivanja kroz umjetničku kreaciju, kroz pisanje shvaćeno kao terapeutsko sredstvo u oslobađanju od tereta prošlosti i u osobnoj katarzi, obilježit će romane Marina ili o biografiji (1987.), Berlinski rukopis (1988.) i Dora, ove jeseni (1991.). S romanom Svila, škare ta djela karakteristične fragmentarne strukture čine autobiografsku tetralogiju u kojoj se dijelovi međusobno dopunjuju, objašnjavaju i bogate stalno novim podacima. Putovanje prostorima prošlosti i intime, prizori osobne i obiteljske drame koje pozorno i bez autocenzure bilježi olovkom pamćenja, obilježit će i esejističku prozu Naše ljubavi, naše bolesti (2004.). Umjetničku i intelektualnu znatiželju zadovoljila je povremenim izletima u žanr kriminalističkog romana, kao što su Posljednje putovanje u Beč (2000.) i Smrt dolazi sa suncem (2002.). No introspektivna djela o diseminaciji ženskog subjekta, o osjećaju neukorijenjenosti, o prošlosti koja opterećuje sadašnjost, o žudnji i slobodi pisanja, koje u njezinu slučaju postaje ''conditio sine qua non'' egzistencije, ostat će temeljno obilježje spisateljske poetike Irene Vrkljan. O tome svjedoče i nedavno objavljeni romani Zelene čarape (2005.) i Sestra, kao iza stakla (2006.). Velikim i estetski respektabilnim opusom, od mladenačke nadrealističke poezije do autobiografske proze prepoznatljiva narativnog rukopisa, Irena Vrkljan ugradila je svoj trajan doprinos u hrvatsku [[književnost]] i [[Kultura|kulturu]].
Radio Zagreb emitirao je njene radiodrame ''Opasno poslijepodne'', ''Pisma za jednu zemljopisnu kartu'', ''Snijeg u sobi'', ''Vaša Paulina Golisch'', ''Marina ili vrijeme pjesnika'', ''Davne vrpce života'' i dr.<ref name=Leksikon/>
Sa suprugom B. Meyerom-Wehlackom napisala je radio-drame ''Slika'' i ''Jak kao stablo'' te prevela na njemački prevela antologiju hrvatske ratne lirike ''U ovom strašnom času''.<ref name=Leksikon/>
Svoj uspješan književni i umjetnički put započela je u okviru generacije [[krugovaši|krugovaša]], kojima pripada i dobno i poetički. Pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća, od zbirke Krik je samo tišina (1954.) do zbirke Doba prijateljstva (1963.), piše poeziju blisku nadrealističkim postulatima da bi se od zbirke Soba, taj strašni vrt (1966.) okrenula analitici egzistencije, autorefleksiji i subjektivnoj gnoseologiji. Potom slijedi duga faza umjetničke inkubacije, obilježena unutarnjim i vanjskim egzilom – prelaskom u Berlin, u drugi jezik i kulturu. Poetički zaokret naznačuje zbirka U koži moje sestre (1982.) s rasutim identitetom, ''ressentimentom'' i inventurom vlastite intime kao novim i trajnim tematskim opsesijama. Te će opsesije puni umjetnički oblik i estetski kapital dobiti u autobiografskom romanu Svila, škare (1984.) u kome se pričom o vlastitu životu i fragmentima tuđih biografija otkriva specifičan senzibilitet, topika i retorika ženskog pisma. Potraga za vlastitim identitetom, prepoznavanje sebe u tuđim biografijama, naporan proces samospoznavanja i samopotvrđivanja kroz umjetničku kreaciju, kroz pisanje shvaćeno kao terapeutsko sredstvo u oslobađanju od tereta prošlosti i u osobnoj katarzi, obilježit će romane ''Marina ili o biografiji'' (1987.), ''Berlinski rukopis'' (1988.) i ''Dora, ove jeseni'' (1991.). S romanom ''Svila, škare'' ta djela karakteristične fragmentarne strukture čine autobiografsku tetralogiju u kojoj se dijelovi međusobno dopunjuju, objašnjavaju i bogate stalno novim podacima. [[Svila, škare (1987.)|Televizijsku adaptaciju]] režirao je [[Eduard Galić]] a 1987. prikazala Televizija Zagreb.<ref name=Leksikon/> Putovanje prostorima prošlosti i intime, prizori osobne i obiteljske drame koje pozorno i bez autocenzure bilježi olovkom pamćenja, obilježit će i esejističku prozu ''Naše ljubavi, naše bolesti'' (2004.). Umjetničku i intelektualnu znatiželju zadovoljila je povremenim izletima u žanr [[kriminalistička proza|kriminalističkog]] romana, kao što su ''Posljednje putovanje u Beč'' (2000.) i ''Smrt dolazi sa suncem'' (2002.). No introspektivna djela o diseminaciji ženskog subjekta, o osjećaju neukorijenjenosti, o prošlosti koja opterećuje sadašnjost, o žudnji i slobodi pisanja, koje u njezinu slučaju postaje ''conditio sine qua non'' egzistencije, ostat će temeljno obilježje spisateljske poetike Irene Vrkljan. O tome svjedoče i nedavno objavljeni romani Zelene čarape (2005.) i Sestra, kao iza stakla (2006.). Velikim i estetski respektabilnim opusom, od mladenačke nadrealističke poezije do autobiografske proze prepoznatljiva narativnog rukopisa, Irena Vrkljan ugradila je svoj trajan doprinos u hrvatsku [[književnost]] i [[Kultura|kulturu]].
 
== Nagrade i priznanja ==
* [[Nagrada "Tin Ujević"|"Tin Ujević"]] za najbolju knjigu poezije ''U koži moje sestre'' (1983.)
* [[Nagrada "Ksaver Šandor Gjalski"|"Ksaver Šandor Gjalski"]] za knjigu Svila, škare, (1985.)
* [[Nagrada "Ivan Goran Kovačić"|"Ivan Goran Kovačić"]] za roman ''Marina ili o biografiji''
* nagrada [[Nagrada_HAZU|HAZU]] za roman ''Posljednje putovanje u Beč''<ref name=Leksikon/>
* [[Nagrada Vladimir Nazor|"Vladimir Nazor"]] za životno djelo ([[2009.]])
* [[Nagrad Kiklop]] za pjesničku zbirku ''Koračam kroz sobu'', 2014.<ref name=Leksikon/>
 
== Djela ==
* Pismo u pismu (2009., u suautorstvu s [[Jasna_Horvat|Jasnom Horvat]])
* Žene i ovaj suludi svijet (2010.)
* Koračam kroz sobu (2014.)
 
Neka njena djela je u njenoj antologiji ''Zywe zradla'' iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica [[Łucja Danielewska]].