Razlika između inačica stranice »Irena Vrkljan«

Dodano 290 bajtova ,  prije 1 mjesec
bez sažetka
 
Radio Zagreb emitirao je njene radiodrame ''Opasno poslijepodne'', ''Pisma za jednu zemljopisnu kartu'', ''Snijeg u sobi'', ''Vaša Paulina Golisch'', ''Marina ili vrijeme pjesnika'', ''Davne vrpce života'' i dr.<ref name=Leksikon/>
Sa suprugom B. Meyerom-Wehlackom napisala je radio-drame ''Slika'' i ''Jak kao stablo'' te prevela na njemački prevela antologiju hrvatske ratne lirike ''U ovom strašnom času''.<ref name=Leksikon/>
Potom slijedi duga faza umjetničke inkubacije, obilježena unutarnjim i vanjskim egzilom – prelaskom u Berlin, u drugi jezik i kulturu. Na Filmskoj i televizijskoj akademiji u Berlinu upoznala je docenta dramaturgije i književnika Benna Meyera-Wehlacka za kojeg se udala. <ref>[http://disput.hr/book_author/benno-meyer-wehlack/ Disput] Benno Meyer-Wehlack, pristupljeno 22. listopada 2020.</ref> Poetički zaokret naznačuje zbirka ''U koži moje sestre'' (1982.) s rasutim identitetom, ''ressentimentom'' i inventurom vlastite intime kao novim i trajnim tematskim opsesijama. Te će opsesije puni umjetnički oblik i estetski kapital dobiti u autobiografskom romanu Svila, škare (1984.) u kome se pričom o vlastitu životu i fragmentima tuđih biografija otkriva specifičan senzibilitet, topika i retorika ženskog pisma. Potraga za vlastitim identitetom, prepoznavanje sebe u tuđim biografijama, naporan proces samospoznavanja i samopotvrđivanja kroz umjetničku kreaciju, kroz pisanje shvaćeno kao terapeutsko sredstvo u oslobađanju od tereta prošlosti i u osobnoj katarzi, obilježit će romane ''Marina ili o biografiji'' (1987.), ''Berlinski rukopis'' (1988.) i ''Dora, ove jeseni'' (1991.). S romanom ''Svila, škare'' ta djela karakteristične fragmentarne strukture čine autobiografsku tetralogiju u kojoj se dijelovi međusobno dopunjuju, objašnjavaju i bogate stalno novim podacima. [[Svila, škare (1987.)|Televizijsku adaptaciju]] režirao je [[Eduard Galić]] a 1987. prikazala Televizija Zagreb.<ref name=Leksikon/> Putovanje prostorima prošlosti i intime, prizori osobne i obiteljske drame koje pozorno i bez autocenzure bilježi olovkom pamćenja, obilježit će i esejističku prozu ''Naše ljubavi, naše bolesti'' (2004.). Umjetničku i intelektualnu znatiželju zadovoljila je povremenim izletima u žanr [[kriminalistička proza|kriminalističkog]] romana, kao što su ''Posljednje putovanje u Beč'' (2000.) i ''Smrt dolazi sa suncem'' (2002.). No introspektivna djela o diseminaciji ženskog subjekta, o osjećaju neukorijenjenosti, o prošlosti koja opterećuje sadašnjost, o žudnji i slobodi pisanja, koje u njezinu slučaju postaje ''conditio sine qua non'' egzistencije, ostat će temeljno obilježje spisateljske poetike Irene Vrkljan. O tome svjedoče i nedavno objavljeni romani ''Zelene čarape'' (2005.) i ''Sestra, kao iza stakla'' (2006.). Velikim i estetski respektabilnim opusom, od mladenačke [[nadrealizam|nadrealističke]] poezije do autobiografske proze prepoznatljiva narativnog rukopisa, Irena Vrkljan ugradila je svoj trajan doprinos u hrvatsku [[književnost]] i [[Kultura|kulturu]].
 
== Nagrade i priznanja ==
* nagrada [[Nagrada_HAZU|HAZU]] za roman ''Posljednje putovanje u Beč''<ref name=Leksikon/>
* [[Nagrada Vladimir Nazor|"Vladimir Nazor"]] za životno djelo ([[2009.]])
* [[NagradNagrada Kiklop]] za pjesničku zbirku ''Koračam kroz sobu'', 2014.<ref name=Leksikon/>
 
== Djela ==