Libido: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
masina / / |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
{{pravopis}}
{{dz}}
Latinsku riječ '''libido''' možemo doslovno prevesti kao požudu, želju,
Libido predstavlja ključni pojam unutar psihoanalitičkih teorija. Pojavljuje u spisima [[Sigmund Freud]]a 1894.
Prema datoj Freudovoj teoriji libido predstavlja seksualni nagon i po njemu to je glavni, ako ne i jedini pogon [[čovjek|čovjeka]], po Freudovom kauzalnom shvaćanju radi se uvijek o jednoj te istoj
Po [[Carl Gustav Jung]]u, nemoguće je libido, kao pojam i objašnjenje, koristiti samo kao seksualnu energiju. Seksualna dinamika je u totalnom području psihe samo specijalan slučaj, kao na primjer i nagon gladi, čime Jung ne osporava njenu egzistenciju, već je samo pomjera na pravo mjesto. Dakle nasuprot seksualnoj teoriji, Jung libido općenito predstavlja kao (psihičku) energiju.
Redak 10:
Izraz «psihička energija» je energetsko gledište a koristi se već od davnina. Nalazi se npr. kod [[Friedrich Schiller|Schiller]]-a , koji upotrebljava izraze kao «premještanje intenziteta». Fon Grot i Lipps koriste energetsko gledište, Lipps pritom, u svom djelu »Leifaden der psychologie», razlikuje psihičku energiju od fizikalne energije a također razdvaja pojam psihičke energije od psihičke snage. Po Lippsu psihička snaga je mogućnost da u duševnom životu nastanu određena zbivanja i da dospiju do određenog stupnja djelatnosti. Nasuprot tome psihička energija je «''u samim zbivanjima sadržana mogućnost da se u njima aktualizira ta snaga''».
Jung je u svojoj knjizi «Prikaz psihoanalitičke teorije» 1913. god. izričito objasnio da pojam libido kojeg upotrebljava, ne samo da nije konkretan ili poznat pojam, već da je zapravo jedan X, čista hipoteza, slika ili kovanica, isto tako malo konkretno shvatljiv koliko i [[energija]] fizičkog svijeta. Energija, kao i njen korelat pojam [[vrijeme|vremena]], su s jedne strane neposredni, a priori dati oblici promatranja, ali s druge strane ''konkretizirani,
==Osnovni pojmovi teorije libida==
Redak 17:
Među najvažnijim fenomenima duševnog života Jung uvrštava progresiju i regresiju libida. Pod progresijom prije svega shvaća svakodnevno napredovanje psihičkog procesa prilagođavanja. Prilagođavanje nije postignuto jednom zauvijek. Zahtjevima prilagođavanja možemo udovoljiti samo pomoću odgovarajućeg usmjerenog stava. Ispunjenje prilagođavanja odvija se u dvije etape: 1. Postizanje stava. 2. Ispunjenje prilagođavanja pomoću zauzetog stava.
Progresija libida
Progresija, kao neprestani proces prilagođavanja na uvjete sredine, utemeljena je u vitalnoj neophodnosti prilagođavanja. To je nužda koja čovjeka primorava na apsolutnu orijentaciju prema uvjetima sredine i potiskivanje svih onih tendencija koje služe [[individuacija|individuaciji]]. Nasuprot tome regresija je prilagođavanje na uvjete vlastitog unutrašnjeg svijeta i zasnovana je na vitalnoj neophodnosti udovoljavanja zahtjevima individuacije.
Redak 26:
===Premještanje Libida===
U knjizi «Preobražaji i simboli libida» Jung je upotrijebio izraz «premještanje libida» da bi time označio energetski preobražaj ili preobraćenje, pri čemu je mislio na pomjeranje psihičkog intenziteta ili vrijednosti
Kao što je
===Stvaranje simbola===
Jung je [[simbol]] definirao kao psihološku mašinu koja pretvara energiju. Simbol koji preobražava energiju je također obilježio i kao analogiju libida pri čemu je mislio na stvarni simbol, a ne [[semiotika|semiotsko]] tumačenje, odnosno znak. [[Magija]] je prvi radni učinak kojeg primitivni čovjek, pomoću stvaranja analogije, otima od nagonske energije. Ceremonija je magična kada se ne vrši zbog efektivnog radnog učinka, već kad zastane na nivou očekivanja. U ovom slučaju energija se prevodi na nov objekt, pri čemu se stvara nov dinamizam koji, međutim, ostaje magičan sve
==Primitivni pojam libida==
Redak 38:
Koliko su počeci [[religija|religijskih]] stvaranja simbola upravo vezani za energetski pojam pokazuju najprimitivnije predstave o magičnoj potenciji, koja se isto tako može promatrati kao objektivna snaga koliko i kao subjektivno stanje intenziteta.
Prema izvještaju kojeg donosi McGee ( The Siuan Indians – A Prelieminary Sketch , kod Lovejoy, The fundamental Concept of the primitive Psilosophy.) Dakota indianci imaju sljedeću predstavu o toj «snazi»: sunce je ''vakanda'', i to ne određena vakanda ili neka vakanda, već jednostavno vakanda. Mjesec je vakanda, isto tako [[grom]], [[munja]], [[zvijezda|zvijezde]], [[vjetar]] itd. Isto tako su i ljudi, posebno šamani, vakanda, kao i demoni elemenata, fetiši i ostali predmeti rituala, veliki broj životinja, a također i predjeli s upadljivim odlikama. McGee kaže da bi izrazu vakanda najbolje odgovarala riječ `''tajna''`, ali i da je taj pojam isuviše uzak, pošto vakanda isto tako može značiti snaga, veličina, sveti, oživljen, besmrtan. Slično vakandi, Irokezi koriste riječ ''oki'', a Algonkini ''manitu''
# duša čovjeka koja se za života zove lisoka a u smrti postaje mulungu
# cjelokupni svijet duhova;
|