Ivan Šubašić: razlika između inačica

'''Ivan Šubašić''' ([[Vukova Gorica]], [[7. svibnja]] [[1892.]] – [[Zagreb]], [[22. ožujka]] [[1955.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] odvjetnik i političar, ban [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]]. Narodni zastupnik kotara [[Delnice]], jedini ban [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]] od [[1939.]] godine. Predsjednik izbjegličke vlade [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] u Londonu postao je [[1944.]] godine. S [[Josip Broz Tito|Titom]] je potpisao [[Sporazumi Tito-Šubašić|dva sporazuma]] koji su omogućili suradnju [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|Titova partizanskog pokreta]] i kraljevske vlade. Godine 1945. kratko vrijeme bio je ministar vanjskih poslova [[DFJ|Demokratske Federativne Jugoslavije]]. Prema Venona dokumentima (zbirka Sovjetskih diplomatskih i obavjestajnih poruka koje su Amerikanci dekodirali poslije drugog svjetskog rata i koji su deklasificirani 1995 godine) Šubašić je bio zavrbovan od Sovjetske tajne službe pod pseudonimom "Seres".<ref>https://www.nsa.gov/Portals/70/documents/news-features/declassified-documents/venona/dated/1944/3may_subasic.pdf</ref>

Osnovnu školu i [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnu gimnaziju]] je završio u [[Zagreb]]u [[1913.]] godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 926., {{ISBN|978-953-95772-0-7}}</ref> Nakon toga, upisao je Teološki fakultet. U vrijeme [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] mobiliziran je u [[Austro-ugarska vojska|Austro-ugarsku vojsku]] i sudjelovao je u borbama na [[Drina|Drini]] 1914. godine. Nakon toga, poslan je na [[Istočno bojište (Prvi svjetski rat)|istočno bojište]]. Tu je dospio u rusko zarobljeništvo, gdje je stupio u dobrovoljačke jedinice [[Vojska Kraljevine Srbije|srpske vojske]] i sudjelovao u proboju [[Solunsko bojište|Solunskog bojišta]]. [[Aleksandar I. Karađorđević|Regent Aleksandar]] ga je darivao nagradom [[Kraljevski orden Karađorđeve zvijezde|Karađorđeve zvijezde]]. Po završetku rata, studirao i doktorirao pravo na Zagrebačkom sveučilištu. Otvorio je svoj odvjetnički ured u [[Vrbovsko]]m, na današnjoj adresi I. G. Kovačića 4. Tu se upoznao i s vođom [[HSS]]-a, [[Vladko Maček|Vladkom Mačekom]] i ubrzo pristupio istoj stranci. Za zastupnika u [[Narodna skupština|Narodnoj skupštini]] izabran je [[1938.]] godine.

Kao ugledan čovjek, radio je kao posrednik između Dvora princa [[Pavle Karađorđević|Pavla Karađorđevića]] i [[Vladko Maček|Vladka Mačeka]] o rješenju [[Hrvatsko pitanje|hrvatskog pitanja]]. Kao pomirljiv političar, imenovan je za bana Banovine Hrvatske poslije [[sporazum Cvetković-Maček|sporazuma Cvetković-Maček]] u jesen [[1939.]] godine, premda je Maček u početku želio [[August Košutić|Augusta Košutića]] na tom mjestu. Za vrijeme [[Travanjski rat|Travanjskog rata]] boravio je u Zagrebu. Odbio je pustiti na slobodu zatvorene [[KPJ|komuniste]] prije njemačkog ulaska u Zagreb.{{nedostaje izvor}} Bio je usko povezan s vladom generala Simovića i s njom je napustio zemlju.