Urban VII.: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinosi)
m Bot: Migrating 54 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q134337 (translate me)
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{Infookvir papa |
| hrvatsko_ime = Urban VII.
| latinsko_ime = Urbanus PP. VII.
| pravo_ime = Giovanni BattistaGiambattista Castagna
| grb = [[Datoteka:C o a Urbano VII.svg|130px]]
| slika = Urban VII.jpg
Redak 18:
|}}
 
'''Urban VII.''', [[latinski|lat.]] ''Urbanus PP. VII.'' ([[Rim]], [[4. kolovoza]] [[1521.]]. - [[Rim]], [[27. rujna]] [[1590.]].), rođen kao '''Giambattista Castagna''', 228. nasljednik [[papaSveti Petar|apostola Petra]], papa od 15. do 27. rujna 1590. godine.
 
== Raniji život ==
Dana [[15. rujna]] [[1590]]. godine, samo 19 dana nakon smrti [[Siksto V.|Siksta V.]] ovaj papa je izabran za njegova nasljednika, što je za tadašnje prilike bilo ekstremno kratko razdoblje. Prije stupanja na dužnost Urban VII. je bio nadbiskup Rossana i [[papinski nuncij]] u [[Španjolska|Španjolskoj]]. Na najvišu crkvenu dužnost stupa uz podršku te tadašnje svjetske velesile. Pored te činjenice njegov izbor nikoga nije iznenadio pošto je Urban kao osoba rođena u Rimu stekla tijekom svog života tamošnjeg života umjerenu popularnost.
 
Giambattista Castagna rodio se u Rimu, 4. kolovoza 1521. Njegov otac Cosimo bio je [[Genova|genovski]] plemić, a majka Costanza, rođena Ricci Giacobrazzi, bila je Rimljanka i sestra kardinala Giacobrazzija. Studirao je građansko i kanonsko pravo na sveučilištima u [[Perugia|Perugiji]] i [[Padova|Padovi]], te diplomirao i doktorirao iz crkvenog i građanskog prava u [[Bologna|Bologni]]. Ubrzo nakon što je postao revizor svog ujaka, kardinala Girolama Veralla, prati ga u apostolskoj delegaciju u [[Francuska|Francuskoj]]. Po povratku u [[Italija|Italiju]], papa [[Julije III.]] (1550.-1555.) imenuje ga za referendara Vrhovnog suda Apostolske signature, a 1. ožujka 1553. godine i nadbiskupom [[Rossano|Rossana]]. Za svećenika je zaređen [[30. ožujka]], a za biskupa ga je posvetio kardinal Verallo, [[4. travnja]] [[1553.]] godine. Julije III. poslao ga je za guvernera u [[Fano|Fanu]] [[1555.]] godine, a za vrijeme pontifikata pape [[Pavao IV.|Pavla IV.]] ([[1555.]]-[[1559.]]) kratko je vrijeme bio guverner [[Perugia|Perugie]] i [[Umbrija|Umbrije]]. Zadovoljavajuće je riješio dugogodišnji granični spor između stanovnika [[Terni|Ternija]] i [[Spoleto|Spoleta]]. Od [[1562.]] do [[1563.]] godine sudjelovao je na [[Tridentski sabor|Tridentskom koncilu]], gdje je predsjedao različitim kongregacijama i pokazao veliku razboritost i učenost. Od [[1565.]] godine boravi u [[Španjolska|Španjolskoj]] kao papinski nuncij na dvoru kralja [[Filip II., španjolski kralj|Filipa II.]] ([[1556.]]-[[1598.]]). Po povratku u Italiju, u siječnju [[1573.]] godine dobrovoljno je dao ostavku na nadbiskupsku stolicu u Rossanu. Papa [[Grgur XIII.]] ([[1572.]]-[[1585.]]) poslao ga je kao nuncija u [[Mletačka Republika|Veneciju]], odakle je [[1577.]] premješten za guvernera u Bolognu. U [[Köln|Kölnu]] je predstavljao Papu na mirovnoj konferenciji između Filipa II. i Ujedinjenih provincija. Po povratku u Rim imenovan je savjetnikom Svetog Uficija (danas Kongregacija za nauk vjere). Dana [[12. prosinca]] [[1583.]], Grgur XIII. imenuje ga kardinalnim s naslovnom crkvom S. Marcella, a [[8. listopada]] [[1584.]] imenovao ga je legatom u Bologni. Tijekom pontifikata pape [[Siksto V.|Siksta V.]] (1585.-1590.) bio je vrlo utjecajan, te je [[19. studenog]] 1586. postao je generalnim inkvizitorom [[Sveta Stolica|Svetog Stolice]]. Kao kardinal pokazao je svoj dobar karakter, zauzimajući se za dobrotvorne pothvate. Od bogatih obitelji u Rimu je tražio pomoć za siromašne.
Jedina poznata odluka njegove kratke vladavine je naredba o zabrani pušenja u crkvama, što predstavlja prvu svjetsku zabranu duhanskih proizvoda.
 
== Izbor za papu ==
Umro je samo 13 dana nakon svoga izbora na dužnost pape.
 
Nakon smrti pape Siksta V. [[27. kolovoza]] 1590. godine, okupila su se 54 od 67 kardinala. Bile su to za ono vrijeme vrlo kratke konklave. U samo osam dana od 7. do 15. rujna kardinali su se dogovorili oko imena kardinala Castagne, što je mogao zahvaliti i velikoj potpori Španjolske. Vijest o njegovom izboru izazvala je sveopću radost. Novi papa bio je cijenjen zbog svoje pobožnosti i učenosti, te je još kao nadbiskup i kardinal na mnoge ostavio dobar dojam zbog svoje brige za potrebite. Odabrao je ime Urban kako bi mu ovo ime, koje na latinskom jeziku ima više značenja (ljubazan, napredan, profinjen…), bilo neprekidni podsjetnik da pokaže dobrotu prema svim svojim podanicima.
 
== Pontifikat ==
[[File:Urbanus VII. Romanus Pont. Opt. Max. (BM 1982,U.4424).jpg|mini|240px|left]]
Jedno od njegovih prvih poteza bilo je da se napravi popis svih siromašnih u Rimu kako bi mogao ublažiti njihove potrebe. Također je pomogao onim kardinalima čiji su prihodi bili skromni, i naredio rimskim pekarima da naprave veće pogače i jeftinije ih prodaju, nadoknađujući njihove gubitke iz vlastitih sredstava. U želji da smanji luksuz bogatih, zabranio je svojim komornicima da nose svilenu odjeću. Kako bi zaposlio siromašne, naredio je dovršetak javnih radova koje je započeo njegov prethodnik. Oštro se suprotstavljajući nepotizmu, izrazio je svoju namjeru da nikada ne imenuje nikoga od svoje rodbine u ured u kuriji i zabranio im je korištenje naslova "Ekselencija", koji se dodjeljivao najbližoj papinoj rodbini. Jedna od odluka njegove kratke vladavine je i naredba o zabrani pušenja u crkvama, što predstavlja prvu svjetsku zabranu duhanskih proizvoda. Nekoliko dana nakon izbora ozbiljno se razbolio. Vjernici su se ujedinili u molitvama za njegovo ozdravljenje. Provedene su javne procesije, izlaganja [[Euharistijsko klanjanje|Presvetog Sakramenta]] i drugi pobožni obredi. Papa je izrazio želju za odlaskom u [[Kvirinalska palača|Kvirinal]], gdje je zrak bio bolji za zdravlje, ali tome su se mnogi usprotivili, navodeći da nije običaj vidjeti papu u gradu prije njegova krunidbe. Papa Urban VII. umro je od malarije 27. rujna 1590. godine, samo 13 dana nakon svoga izbora i prije nego što je okrunjen za papu. Pokopan je u [[Bazilika sv. Petra|vatikanskoj bazilici]]. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su [[22. rujna]] [[1606.]] godine u crkvu Svete Marije iznad Minerva, gdje je u njegovu čast podignut veličanstveni spomenik. Svoju imovinu u vrijednosti od 30.000 škuda, oporučno je ostavio zakladi za korištenje miraza siromašnih djevojaka.
 
 
 
 
== Izvori ==
 
* Jacques Mercier, ''Povijest Vatikana (Vingt siècles d'histoire du Vatican)'', Barbat, Zagreb 2001.,
* Marijo Milić, ''Pape od sv. Petra do Ivana Pavla II.'', Laus, Split 2000.,
* Eric Russell Chamberlin, ''The bad popes'', Dorset Press, 1969.,
* Enciklopedija opća i nacionalna, Pro Leksis d.o.o. i Večernji list d.d. Zagreb,
* Cardinals of the Holy Roman Church , [http://www2.fiu.edu/~mirandas/cardinals.htm],
* The Catholic Encyclopedia, [http://www.newadvent.org/cathen/],
* Enciclopedia dei Santi, [http://www.santiebeati.it/].
 
{{pape}}