Albert Einstein: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja Oznaka: uklonjeno uređivanje |
m uklonjena promjena suradnika Martin domačinević (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Tegel Oznaka: brzo uklanjanje |
||
Redak 46:
Još jedna, poznatija, osobina Einsteinovog djetinjstva predstavlja činjenica da je on progovorio kasnije nego većina prosječne djece. Einstein je sam tvrdio da nije progovorio prije svoje treće godine i da je i tada to nevoljko radio sve do uzrasta od devet godina. Zbog ovog Einsteinovog zakasnjelog razvoja govornih sposobnosti i njegove kasnije dječačke sklonosti da izbjegava svaku temu u školi koja mu je dosadna, a da se snažno koncentrira samo na ono što ga interesira, neki od njegovih poznavalaca iz tog vremena, kao na primjer jedna obiteljska kućna pomoćnica, predlagali su čak da je on možda dijete s posebnim potrebama. Ovo posljednje zapažanje nije, međutim, bilo i jedino u Einsteinovom životu koje je išlo za tim da mu se prikače nekakvi kontroverzni epiteti ili da se označi nekom ''patološkom naljepnicom''. Pošto se nitko od članova Albertove obitelji nije strogo pridržavao židovskih vjerskih običaja, i za njega je bilo dozvoljeno da pohađa katoličku osnovnu školu. Iako mu se u početku nisu baš sviđale sve lekcije koje je čuo u toj školi, a nerijetko ih je i propuštao, on je kasnije, na primjer, često nalazio veliko zadovoljstvo i utjehu u [[Wolfgang Amadeus Mozart|Mozartovim]] [[violina|violinskim]] [[sonata]]ma.
Počevši od [[1889.]], student medicine po imenu [[Max Talmud]] (kasnije Talmey), koji je četvrtkom navečer posjećivao Einsteinove u razdoblju od šest godina,<ref name=HarvChemAE>Dudley Herschbach, "Einstein as a Student," Odjel za kemiju i biokemiju, Sveučilište Harvard, Cambridge, MA, SAD, str. 3, web: [http://www.chem.harvard.edu/herschbach/Einstein_Student.pdf HarvardChem-Einstein-PDF] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090226002142/http://www.chem.harvard.edu/herschbach/Einstein_Student.pdf |date=26. veljače 2009. }}: O Talmudovim šestogodišnjim posjetama četvrtkom.</ref> upoznaje Einsteina s ključnim znanstvenim i filozofskim tekstovima, uključujući [[Immanuel Kant|Kantovu]] ''[[Kritika čistog uma|Kritiku čistog uma]]''. Dvojica njegovih ujaka na dalje će ''hraniti'' ovu njegovu intelektualnu radoznalost, tijekom njegovog kasnijeg djetinjstva i razdoblje rane adolescencije, nabavljajući mu ili mu preporučavajući za čitanje knjige iz oblasti [[znanost]]i, [[matematika|matematike]] i [[filozofija|filozofije]]. Einstein je pohađao Gimnaziju Luitpold, gdje je stekao relativno napredno i, za to vrijeme, moderno obrazovanje. S učenjem matematike započeo je negdje oko dvanaeste godine ([[1891.]]), učeći samostalno iz školskih udžbenika [[Euklid]]ovu geometriju u ravnini, a [[infinitezimalni račun]] počeo je izučavati četiri godine kasnije. Einstein je shvatio kolika je moć aksiomatskog, [[dedukcija|deduktivnog]], razmišljanja proučavajući Euklidove ''[[Elementi (Euklid)|Elemente]]'', koje je on nazivao ''svetom geometrijskom knjižicom''<ref name=HarvChemAE/>. Dok je bio u gimnaziji, Einstein se često sukobljavao sa školskim autoritetima i vrijeđao upravu, vjerujući da je duh učenja i kreativnog razmišljanja izgubljen uslijed nastojanja na čistm pamćenju gradiva.
[[datoteka:Albert Einstein as a child.jpg|mini|lijevo|220px|Einstein u dobi od 14 godina, fotografiran malo prije odlaska obitelji Einstein u [[Italija|Italiju]].]]
Godine 1894., nakon propasti elektrokemijskih poslova njegovog oca Hermanna, Albert se seli iz [[München]]a u [[Pavia|Paviju]], talijanski grad blizu [[Milano|Milana]]. Einsteinov prvi znanstveni rad, pod nazivom ''Istraživanje stanja etera u magnetskom polju'', bio je ujedno tada napisan i za jednog od njegovih ujaka. Albert je ostao u [[München]]u želeći završiti školu, ali je završio samo jedan semestar, prije nego što je napustio gimnaziju u proljeće [[1895.]], da bi se pridružio svojoj obitelji u Paviji. On napušta školu godinu i pol dana prije završnih ispita, ne govoreći o tome ništa svojim roditeljima, uvjeravajući školsku upravu da mu dozvole odlazak uz pomoć lijekarskog uvjerenja dobivenog od jednog prijateljski nastrojenog liječnika. Ali to je ujedno značilo i da neće dobiti svjedodžbu o završenoj srednjoj školi. Te godine, u uzrastu od 16 godina, on stvara misaoni pokus poznat kao ''[[Einsteinovo ogledalo]]''. Zureći u ogledalo, on je pokušavao dokučiti što bi se dogodilo s njegovom slikom u zrcalu ako bi se on počeo kretati brzinom svjetlosti. Njegov zaključak, da je [[brzina svjetlosti]] neovisna o brzini promatrača (brzine njenog izvora), koji je, između ostalog, bio potaknut i ovim razmišljanjem, kasnije će postati jedan od dva postulata specijalne relativnosti.
Mada je pokazao odličan uspjeh na matematičkom i znanstvenom dijelu prijemnog ispita za upis na Savezni politehnički institut u [[Zürich]]u, današnji [[ETH Zürich]], njegov neuspjeh u dijelu ispita iz slobodnih vještina osujetio je ove njegove planove. Njegova ga obitelj tada šalje u [[Arau]], u [[Švicarska|Švicarskoj]], da završi srednju školu. Tada postaje jasno da on neće biti [[inženjer]] [[elektrotehnika|elektrotehnike]], kao što se njegov otac dotada nadao. Tamo, on sluša povremena predavanja iz [[James Clerk Maxwell|Maxwellove]] [[Elektromagnetsko zračenje|elektromagnetne teorije]] i konačno prima svoju diplomu u rujnu [[1896.]] U to vrijeme on stanuje u obitelji profesora Josta Wintelera gdje se zaljubljuje u Sofiju Winteler, kćerku profesora Wintelera. Einsteinova sestra [[Maja Einstein|Maja]], koja je vjerojatno bila njemu najbliža osoba u to vrijeme, kasnije će se udati za Wintelerovog sina Paula, a Einsteinov prijatelj [[Michele Besso]] oženit će Wintelerovu drugu kćerku, Annu. Einstein se u listopadu upisuje na Savezni politehnički institut i prelazi u Zürich, dok Sofia odlazi u [[Olsberg]] gdje je čeka posao učiteljice. Iste godine on obnavlja svoje njemačko državljanstvo.
U jesen [[1896.]], Srpkinja [[Mileva Marić]] započinje svoje studije medicine u Zürichu, da bi se već poslije prvog semestra prebacila na Savezni politehnički institut gdje, kao jedina žena upisana te godine, studira na istom smjeru kao i Albert. Milevino druženje s Albertom razvit će se u pravu ljubavnu romansu tijekom sljedećih par godina, unatoč negodovanju Albertove majke kojoj je smetalo to što je ona previše stara za njega, što nije Židovka i što ima fizičku manu (jedna noga bila joj je nešto kraća od druge).<ref>{{cite web |title= Einsteinova supruga | url=http://www.pbs.org/opb/einsteinswife/| accessdate=8. listopada | accessyear=2006. }}</ref>
Godine [[1900.]], Einstein je stekao diplomu Saveznog politehničkog instituta koja mu je omogućavala da se bavi nastavnim radom. Iste godine on prijavljuje za objavljivanje svoj prvi rad o [[Kapilarnost|kapilarnim silama]], pod naslovom ''Rezultati promatranja kapilarnih pojava'' ([[Njemački jezik|njem]]. ''Folgerungen aus den Capillaritätserscheinungen''). U ovom svom radu, on pokušava ujediniti različite zakone fizike, dakle čini pokušaj u onome što će bez prekida nastojati tijekom cijelog svog života. Preko svoga prijatelja, inženjera Michelea Bessoa, Einstein će se upoznati s djelom [[Ernst Mach|Ernsta Macha]], kojeg će kasnije nazivati ''najboljom rezonatorskom kutijom Europe'' za fizikalne ideje. Tijekom tog vremena, Einstein razmjenjuje i dijeli svoje znanstvene zanimacije s grupom bliskih prijatelja, uključujući Bessoa i Milenu. Oni tada sami sebe nazivaju ''Olimpija Akademijom''. Einstein i Milena dobivaju u to vrijeme izvanbračnu kćerku, Lieserl Einstein, rođenu u siječnju [[1902.]] Sudbina ovoga djeteta do danas je nepoznata. Neki vjeruju da je ona umrla odmah po rođenju, dok drugi vjeruju da su je roditelji dali na usvajanje.
===Zaposlenje i doktorat===
Einstein poslije diplomiranja nije mogao odmah naći nastavničko zaposlenje, ponajviše zato što je kao mladić svojom drskošću očigledno iritirao većinu svojih profesora. Otac prijatelja iz razreda mu je pomogao da se domogne zaposlenja kao pomoćni tehnički ispitivač u Švicarskom patentnom birou<ref>Službenog naziva "Federalni ured za intelektualne posjede", u to rijeme, a danas {{cite web | title=Švicarski federalni institut za intelektualne posjede | url=http://www.ipi.ch/E/institut/i1.shtm | accessdate=16. listopada | accessyear=2006. | archiveurl=https://web.archive.org/web/20070928123827/http://www.ipi.ch/E/institut/i1.shtm | archivedate=28. rujna 2007. }} Vidi i {{cite web | title=FAQ o Einsteinu na Institutu | url=http://www.ipi.ch/E/institut/i1094.shtm | accessdate=16. listopada | accessyear=2006. | archiveurl=https://web.archive.org/web/20070928123835/http://www.ipi.ch/E/institut/i1094.shtm | archivedate=28. rujna 2007. }}</ref> [[1902.]] Tu je Einstein procjenjivao vrijednost patenata raznih pronalazača, koji su se prijavljivali u ovaj biro, kao i mogućnosti primjene tih patenata u tehničkim uređajima, radio je dakle posao koji je ipak zahtijevao poznavanje njegove struke - fizike. Posebno je bio zadužen za ocjenjivanje patenata koji su u nekoj vezi s elektromagnetnim uređajima.<ref>[[Peter Galison]], "Einstein's Clocks: The Question of Time" ''Critical Inquiry'' 26, br. 2 (zima 2000): 355–389, str 368.</ref> On je ovdje morao naučiti kako raspoznati suštinu primjene patenta usprkos, ponekad, veoma šturom opisu, a i njegov direktor poučio ga je kako da ''samog sebe izrazi korektno''. Dok je ocjenjivao praktičnost njihovog rada on je povremeno i ispravljao greške u njihovim dizajnima.
[[datoteka:Mileva Maric.jpg|mini|desno|210px|Einsteinova prva supruga, srpska matematičarka [[Mileva Marić]].]]
Einstein je [[6. siječnja]] [[1903.]] oženio [[Mileva Marić|Milevu Marić]]. Einsteinova ženidba s Marićevom, koja je bila matematičarka, predstavljala je u isto vrijeme i osobno, ali i intelektualno partnerstvo i vezu. Einstein je za Milevu govorio:
{{citat|Ona je stvorenje jednako meni samom i koje je jednako neovisno i jako kao što sam i ja.}}
[[Ronald W. Clark]], Einsteinov biograf, tvrdi da razmak koja je postojala u Einsteinovom braku s Milevom, za njega bila prijeko potrebna, jer da bi upotpunio svoj rad on je morao postići neku vrstu intelektualne izolacije. [[Abram Joffe]], sovjetski fizičar koji je poznavao Einsteina, u jednoj osmrtnici piše o njemu ''“Autor radova iz [[1905.]] bio je... birokrat u Patentnom birou u [[Bern]]u, Einstein-Marić”'', i ovo je nedavno bilo uzeto kao dokaz suradničke strane njihove veze. Međutim, prema Albertu A. Martínezu iz Centra za studije Sveučilišta Einstein u [[Boston]]u, Joffe je jedino time pripisao autorstvo Einsteinu, jer, kako on misli, bio je to uvriježeni švicarski običaj da se dodaje ženino prezime iza muževljevog imena.<ref>{{cite web | title= O Milevi Marić (travanj 2004.) - Physics World - PhysicsWeb| url= http://physicsweb.org/articles/world/17/4/2 | accessdate=21. studenog | accessyear=2005. }}</ref> Ipak, razmjeri Milevinog utjecaja na Einsteinovo djelo još uvijek su dvojbeni.
Godine [[1903.]], Einsteinovo zaposlenje u Švicarskom patentnom birou postalo je stalno, mada ga je unaprjeđenje mimoišlo sve dok ''se u potpunosti ne usavrši za strojarsku tehnologiju''.<ref>[[Peter Galison]], "Einstein's Clocks: The Question of Time" ''Critical Inquiry'' 26, br. 2 (zima 2000.): 355–389, str. 370.</ref> On svoj doktorat stiče pod mentorstvom Alfreda Kleinera na Sveučilištu u [[Zürich]]u, nakon prijavljivanja svoje doktorske teze pod nazivom ''"Jedno novo određivanje molekularnih dimenzija"'' (''"Eeine neue Bestimmung der Moleküldimensionen"'') iz [[1905.]] godine.
====1905. - "čudesna godina" (''Annus Mirabilis'')====
Tijekom [[1905.]], u svoje slobodno vrijeme, Einstein je napisao četiri članka koja su poslužila u osnivanju moderne fizike, bez mnogo znanstvene literature na koju bi se mogao pozvati, ili mnogo kolega znanstvenika s kojima bi o tome mogao prodiskutirati. Većina fizičara se slaže da su tri od ova četiri članaka (oni o [[Brownovo gibanje|Brownovom gibanju]], [[fotoelektrični efekt|fotoelektričnom učinku]] i [[Posebna teorija relativnosti|posebnoj teoriji relativnosti]]) zasluživali da budu nagrađeni [[Nobelova nagrada|Nobelovom nagradom]]. Ali samo rad o fotoelektričnom učinku bio je spomenut od strane Nobelovog komiteta prilikom dodeljivanja nagrade, jer je u to vreme samo iza njega stajalo mnogo neospornih, eksperimentalnih dokaza, dok je za druge Einsteinove radove Nobelov komitet izrazio mišljenje da bi oni trebali biti potvrđeni u budućnosti.
Netko bi mogao smatrati ironičnim što je nagrada dodeljena za fotoelektrični učinak, ne samo zato što je Einstein najviše poznat po [[teorija relativnosti|teoriji relativnosti]], nego i zato što je fotoefekt [[kvant]]ni fenomen, a Einstein je, zbog nečega, kasnije postao razočaran putem kojeg [[kvantna teorija]] zauzela u svojem daljnjem razvoju. Einstein je ove znanstvene radove objavio u časopisu ''[[Annalen der Physik]]''. Uobičajeno je da se oni danas nazivaju znanstveni radovi'' Annus Mirabilis'' (od latinske fraze ''Annus mirabilis'' što na latinskom znači ''“Godina čuda”''). Međunarodna unija za čistu i primenjenu fiziku (IUPAP) obilježila je 100. godinu od objavljivanja njegovih opsežnih radova [[1905.]] kao ''Svjetsku godinu fizike 2005.'' (''World Year of Physics 2005'').
[[datoteka:EinsteinZeemanEhrenfest.jpg|mini|desno|300px|Einstein s [[Pieter Zeeman|Pieterom Zeemanom]] i [[Paul Ehrenfest|Paulom Ehrenfestom]] u [[Amsterdam]]u oko [[1920.]]]]
Prvi rad, nazvan ''O jednom istraživačkom gledanju na proizvodnju i transformaciju svjetlosti'' (njem. ''Über einen die Erzeugung und Verwandlung des Lichtes betreffenden heuristischen Gesichtspunkt'') bio je posebno citiran u priopćenju povodom dodjele Nobelove nagrade. U ovom radu, Einstein proširuje [[Max Planck|Planckovu]] [[Kvant|hipotezu]] (<math>E = h\nu</math>) o diskretnim djelićima energije, na svoju vlastitu hipotezu da se elektromagnetska energija ([[svjetlost]]) također emitira iz materije ili apsorbira u diskretnim djelićima, [[kvant]]ima, čiji je iznos <math>h \nu</math> (gdjе је <math>h</math> [[Planckova konstanta]], a <math>\nu</math> je [[frekvencija]] [[svjetlost]]i) predlažući tako novi zakon:
:<math>E_{\mathrm{max}} = h \cdot \nu - P\,</math>
kao objašnjenje fotoelektričnog učinka, jednako kao i svojstava drugih pojava [[luminiscencija|fotoluminiscencije]] i [[ionizacija|fotoionizacije]]. U kasnijim radovima, Einstein koristi ovaj zakon da opiše [[Voltin elektostatički stup|Voltin učinak]] ([[1906.]]), nastanak sekundarnih katodnih zraka ([[1909.]]) i visokofrekventnu granicu [[zračenje|zakočnog zračenja]] ([[1911.]]). Ključni Einsteinov doprinos je u njegovom tvrđenju da je [[kvantizacija]] energije uopće, suštinsko svojstvo svjetlosti, a ne samo, kao što je [[Max Planck]] vjerovao, neka vrsta ograničenja u međudjelovanju između svjetlosti i materije. Jedan drugi, često previđani, doprinos ovoga rada predstavlja Einsteinova izvanredna procjena (<math>6,17</math> <math>\times</math> <math>10^{23}</math>) [[Avogadrova konstanta|Avogadrove konstante]] (<math>6,02</math> <math>\times</math> <math>10^{23}</math>). Međutim, kako Einstein u ovom radu ''nije'' predložio da je svjetlost sastavljena od čestica, koncept svjetlosti kao snopa [[foton]]a neće ni biti predložen sve do [[1909.]]
{{Dvostruka slika|left|Lorentz 2.jpg|160|JH Poincare.jpg|163|[[Hendrik Antoon Lorentz]], nizozemski fizičar i Nobelovac. Lorentz je svojim [[Lorentzove transformacije|transformacijama]], kao i uvođenjem [[Lorentzov faktor|faktora γ]], uvelike doprinio na području teorije relativnosti.|[[Jules Henri Poincaré]], slavni francuski matematičar i teoretski fizičar. Iako je najpoznatiji po svojim radovima na matematici i [[teorija kaosa|teoriji kaosa]], Poincaré je značajan i po tome što je par tjedana prije Einsteina objavio jednadžbe relativnosti. Unatoč različitosti od Einsteinovih, ove jednadžbe su u ono vrijeme bile važa tema povjesničara znanosti.}}
Njegov drugi članak iz 1905., pod nazivom ''O kretanju — potrebnom od strane molekularne kinetičke teorije topline — malih čestica suspendiranih u nepokretnom fluidu'' (njem. ''Über die von der molekularkinetischen Theorie der Wärme geforderte Bewegung von in ruhenden Flüssigkeiten suspendierten Teilchen''), pokriva njegovu studiju Brownovog gibanja i osigurava iskustvene dokaze za postojanje [[atom]]a. Prije pojave ovog članka, atom je bio prihvaćen kao korisna ideja, ali fizičari i kemičari su se vatreno raspravljali jesu li atomi stvarni ili nisu. Einsteinovo statističko razmatranje ponašanja atoma dalo je eksperimentatorima način da broje atome gledajući kroz obični [[mikroskop]]. [[Wilhelm Ostwald]], jedan od vođa anti-atomske škole, kasnije se povjerio [[Arnold Sommerfeld|Arnoldu Sommerfeldu]] da se njegova sumnja u atome preobratila u vjerovanje zahvaljujući Einsteinovom potpunom objašnjenju Brownovog gibanja.<ref>Smoluchowski je radio na Brownovom gibanju istovremeno kad i Einstein. On je [[1906.]] objavio istu jednadžbu kao i Einstein (izvedenu na drugi način), jedino što je pogriješio je činitelj. Vidjeti: {{cite web | title =Članak Paula Langevina iz [[1908.]] - „О teoriji Brownovog gibanja“ | url=http://www.physik.uni-augsburg.de/theo1/hanggi/History/Langevin1908.pdf|accessdate= 17. ožujka|accessyear=2006 }} za detalje.</ref> Brownovo gibanje bilo je također objašnjeno i od strane [[Louis Bachelier|Louisa Bacheliera]] [[1900.]]
Einsteinov treći rad iz ove godine, ''O elektrodinamici pokretnih tijela'' (njem. ''Zur Elektrodynamik bewegter Körper''), bio je objavljen u lipnju 1905. Ovaj rad predstavlja uvod u [[posebna teorija relativnosti|posebnu teoriju relativnosti]], kao teoriju [[vrijeme (fizika)|vremena]], [[prostor]]a, [[masa|mase]] i [[energija|energije]], koja je u suglasnosti s [[elektromagnetizam|teorijom elektromagnetizma]], ali ne opisuje pojavu gravitacije. Dok je razvijao ovaj svoj članak, Einstein je o njemu pisao Milevi kao o ''našem radu o relativnom kretanju'', i ovo je navelo neke da pretpostave da je i Mileva imala svoju ulogu u stvaranju ovog čuvenog znanstvenog rada.
Nekolicina povjesničara znanosti vjeruje da su i Einstein i njegova žena oboje bili upoznati s time da je čuveni francuski matematičar i fizičar [[Henri Poincaré]] bio već objavio relativističke jednadžbe, par tjedana prije nego što je Einstein prijavio svoj rad za objavljivanje. Ali, mnogi vjeruju da je njihov rad neovisan i da se razlikuje od Poincaréovog rada u mnogo prelomnih trenutaka, naime, u pogledu [[Eter (fizika)|etera]], Einstein negira postojanje etera, dok ga Poincaré smatra suvišnim. Slično tome, još uvijek je sporno je li je on znao za rad [[Hendrik Antoon Lorentz|Hendrika Antoona Lorentza]] iz [[1904.]], koji sadrži u sebi veći dio jednadžbi ove teorije i na koga se Poincaré poziva u svom radu. Većina povjesničara, međutim, vjeruje da se Einsteinova relativnost razlikuje na mnogo ključnih načina od drugih teorija relativnosti koje su kružile u to vrijeme, i da mnoga pitanja u vezi s prioritetom ovog otkrića izrastaju iz obmanjive slike Einsteina kao genija koji je radio u potpunoj izolaciji.<ref>Vidjeti: Helge Kragh, "Einstein's Relativity, and Others'" u djelu ''Quantum Generations: A History of Physics in the Twentieth Century'' (Princeton, NJ: Princeton University Press, 1999): 87-104. O Einsteinvom nedostatku potpune izoliranosti i o razlikama između njegovih i Poincaréovih teorija relativnosti, vidjeti [[Peter Galison]], ''Einstein's clocks, Poincarés maps: empires of time'' (New York: W.W. Norton, 2003).</ref> Mada je sigurno da je Einstein razgovarao o fizici s Milevom, ne postoje čvrsti dokazi o tome da je ona učinila neki značajan doprinos njegovom radu.
[[datoteka:Fission chain reaction.svg|250px|mini|desno|Jedna od mogućih [[Nuklearna lančana reakcija|nuklearnih fisijskih lančanih reakcija]]: 1. atom [[uranij]]a-235 hvata spori [[neutron]] i raspada se na dva nova atoma (fisioni fragmenti – [[barij]]-141 i [[kripton]]-92), oslobađajući 3 nova neutrona i ogromnu količinu energije vezanja (200 MeV), što prestavlja u ovom slučaju [[defekt mase]]. 2. jedan od tih neutrona bude uhvaćen od atoma uranija-238 i ne nastavlja reakciju. Drugi neutron napušta sustav bez da bude uhvaćen. Ipak, jedan od neutrona se sudara s novim atomom uranija-235, koji se raspada na dva nova atoma (fisioni fragmenti), oslobađajući 3 nova neutrona i ogromnu količinu energije vezanja (200 MeV), što je opet [[defekt mase]]. 3. dva se neutrona sudaraju s dva atoma uranija-235 i svaki se raspada i nastavlja reakciju.]]
U četvrtom radu, ''Ovisi li inercija tijela o njegovom energetskom sadržaju?'' (njem. ''Ist die Trägheit eines Körpers von seinem Energieinhalt abhängig?''), objavljenom krajem [[1905.]], on pokazuje da je iz relativističkih [[aksiom]]a moguće izvesti čuvenu jednakost koja izražava [[ekvivalencija mase i energije|ekvivalenciju između mase i energije]]. Energetski ekvivalent ''E'' nekog iznosa mase ''m'' jednak je masi pomnoženoj s kvadratom brzine svjetlosti ''c'':
:<math> E = m \cdot c^2 \,</math>
Međutim, Poincaré je bio prvi koji je objavio ovu ''energetsku jednakost'' [[1900.]], u neznatno drugačijem obliku, naime kao:
:<math>m = \frac{E}{c^2}\ </math>
===Srednje godine===
Godine [[1906.]], Einstein je promoviran u zvanje tehničkog ispitivača druge klase. Godine [[1908.]], dobio je licencu za rad u [[Bern]]u, [[Švicarska]], kao ''Privatdozent'' (neplaćeni nastavnik na sveučilištu). Tijekom tog vremena, Einstein opisuje zašto je [[nebo]] plavo u svome radu o pojavi kritičnog [[raspršenje|raspršenja]], koji pokazuje zbirne učinke rasipanja [[svjetlost]]i na pojedinačnim [[molekula]]ma u [[atmosfera|atmosferi]].<ref>[http://www.pbs.org/wgbh/nova/einstein/genius/ PBS - NOVA - Einstein's Big Idea - "Genius Among Geniuses", by Thomas Levenson]
</ref>
[[datoteka:Yerkes Observatory Astro4p7.jpg|mini|lijevo|300px|Einstein s timom observatorija Yerkes u [[Wisconsin]]u [[1921.]]]]
Godine [[1911.]], Einstein postaje najprije vanredni profesor na Sveučilištu u [[Zürich]]u, a ubrzo poslije toga i redovni profesor na njemačkoj govorničkoj sekciji Karlovog sveučilišta u [[Prag]]u. Dok je bio u Pragu, Einstein objavljuje rad u kojem poziva astronome da provjere dva predviđanja njegove [[opća teorija relativnosti|opće teorije relativnosti]] koja je još u razvoju, a radi se o savijanju svjetlosti u [[gravitacijsko polje|gravitacijskom polju]], mjerljivom za vrijeme [[Pomrčina Sunca|pomrčine Sunca]], i o gravitacijskom [[crveni pomak|crvenom pomaku]] Sunčevih [[Spektar (fizika)|spektralnih linija]] u odnosu na odgovarajuće spektralne linije proizvedene na površini [[Zemlja|Zemlje]]. Mladi njemački astronom [[Erwin Freundlich]], započinje suradnju s Einsteinom i obavještava druge astronome širom svijeta u vezi o ovim Einsteinovim astronomskim provjerama.<ref>[Crelinsten, Jeffrey, "Einstein's Jury: The Race to Test Relativity," Princeton University Press, 2006]</ref>
Godine [[1912.]], Einstein se vraća u Zürich u namjeri da postane redovni profesor na [[ETH Zürich]]. U to vrijeme, on tijesno surađuje s matematičarom [[Marcel Grossmann|Marcelom Grossmannom]], koji ga upoznaje s [[Bernhard Riemann|Riemannnovom geometrijom]]. Godine [[1912.]], Einstein počinje vrijeme nazivati četvrtom dimenzijom (ma da je [[H.G. Wells]] uradio to isto ranije, u svome djelu ''Vremenplov'' iz [[1895.]]) Godine [[1914.]], odmah pred početak [[prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], Einstein se nastanjuje u [[Berlin]]u kao profesor na lokalnom sveučilištu i postaje član Pruske akademije znanosti. Tada uzima i prusko (njemačko) državljanstvo. Od [[1914]]. do [[1933.]], obavlja funkciju direktora Instituta za fiziku ''Kaiser Wilhelm'' u Berlinu. Također zadržava mjesto vanrednog profesora na [[Sveučilište u Leidenu|Sveučilištu u Leidenu]] od [[1920.]] do [[1946.]], gdje redovno održava gostujuća predavanja. Godine [[1917.]], Einstein objavljuje rad ''O Kvantnoj mehanici zračenja'' (njem. ''Zur Quantentheorie der Strahlung'', ''Physkalische Zeitschrift'' 18, str. 121. – 128.). Ovim člankom uvodi se koncept stimulirane emisije, fizičkog principa koji omogućava pojačavanje svjetlosti u [[laser]]u. Također, iste godine, objavljuje i rad u kojem koristi opću teoriju relativnosti da bi izgradio model cijelog svemira, pripremajući tako pozornicu za nastupanje moderne fizikalne [[kozmologija|kozmologije]]. U tom radu on uvodi i poznatu [[kozmološka konstanta|kozmološku konstantu]], koju je kasnije, u jednom razgovoru nazvao ''najvećom pogreškom u njegovom životu'' (eng. ''the biggest blunder of his life'').<ref>[http://scienceweek.com/2005/sw051230-2.htm History of Physics: Einstein and the Cosmological Constant]</ref><ref>[http://www.nap.edu/nap-cgi/skimit.cgi?isbn=0309084075&chap=138-159.com.The Nacional Academies Press]</ref>
====Opća relativnost====
{{glavni|Opća teorija relativnosti}}
U studenom [[1915.]], Einstein je održao niz predavanja pred Pruskom akademijom znanosti na kojima je predstavio novu teoriju gravitacije, poznatu kao [[opća teorija relativnosti]]. Posljednje predavanje završava se njegovim uvođenjem jednadžbi koje zamjenjuju [[Newtonov zakon gravitacije]] i nazivaju se ''Einsteinove jednadžbe polja''. [[David Hilbert]] je, zapravo, objavio jednadžbe polja u članku koji je datiran pet dana prije Einsteinovih predavanja. Ali prema Thorneu (117. - 118.), Hilbert je otkrio ispravne jednadžbe tek poslije ''premišljanja nad stvarima koje je naučio'' tijekom nedavnog Einsteinovog posjeta [[Göttingen]]u. Thorn ide i dalje pa kaže:
{{citat|Sasvim prirodno, i u skladu s Hilbertovim viđenjem stvari, rezultujući zakoni zakrivljenosti hitro su nazvani imenom ''Einsteinove jednadžbe polja'', radije nego da budu nazvane po Hilbertu. U stvari, da nije bilo Einsteina, opće relativistički zakoni gravitacije možda bi bili otkriveni tek nekoliko desetljeća kasnije.}}
Ova teorija sve promatrače smatra jednakovrijednim (ekvivalentnim), a ne samo one koji se kreću ravnomjerno, odnosno stalnom brzinom. U općoj relativnosti gravitacija nije više [[sila]] (kao što je to kod [[Isaac Newton|Newtona]]) nego je posljedica zakrivljenosti [[prostorvrijeme|prostor-vremena]].
[[datoteka:1919 eclipse negative.jpg|mini|250px|desno|Otklon zrake [[svjetlost]]i u [[gravitacija|gravitacijskom]] polju Sunca se mjeri pri [[Pomrčina Sunca|pomrčini Sunca]], kad je glavnina snažne [[Sunčeva svjetlost|Sunčeve svjetlosti]] zaklonjena. Prvi puta je to mjerenje izvršeno 29. svibnja 1919., čime je bila potvrđena Einsteineva [[teorija relativnosti]].]]
[[datoteka:Nonsymmetric velocity time dilation.gif|mini|desno|250px|S obzirom na referenti sustav (plavi sat), u [[teorija relativnosti|relativno]] ubrzanom crvenom satu vrijeme će teći sporije.]]
Einsteinovi objavljeni radovi iz opće relativnosti za vrijeme rata nisu bili dostupni nigdje izvan Njemačke. Vijesti o Einsteinovoj novoj teoriji stigle su do astronoma s engleskog govornog područja u Engleskoj i Americi preko nizozemskih fizičara [[Hendrik Antoon Lorentz|Hendrika Antoona Lorentza]] i [[Paul Ehrenfest|Paula Ehrenfesta]] kao i njihovog kolege [[Willem de Sitter|Willema de Sittera]], ravnatelja Leidenskog sveučilišta. Englez [[Arthur Stanley Eddington]], koji je bio tajnik Kraljevskog astronomskog društva, zatražio je od de Sittera da u korist njegovih astronoma napiše seriju članaka na engleskom. On je bio oduševljen novom teorijom i postao je vodeći pobornik i popularizator teorije relativnosti.<ref>Crelinsten, ''Einsteinova porota'', str. 94–98.</ref>
Većini astronoma nije se sviđala Einsteinova geometrizacija gravitacije i smatrali su da njegova predviđanja pojava savijanja svjetlosti i gravitacijskog crvenog pomaka ne mogu biti točna. Godine [[1917.]], astronomi observatorija Mt. Wilson u južnoj [[Kalifornija|Kaliforniji]] objavili su rezultate [[spektroskopija|spektroskopskih analiza]] [[Fraunhoferove linije|Sunčevog spektra]] koje su, činilo se, ukazivale na to da nema nikakvog gravitacijskog crvenog pomaka u [[Sunčeva svjetlost|Sunčevoj svjetlosti]].<ref>Crelinsten, str. 103–108.</ref> Godine [[1918.]], astronomi observatorija Lick u sjevernoj Kaliforniji načinili su fotografije pomrčine Sunca vidljive u [[SAD|Sjedinjenim Državama]]. Nakon završetka rata, oni su proglasili svoje nalaze tvrdeći da su Einsteinova opće-relativistička predviđanja o savijanju svjetlosti pogrešna, ali nisu nikada objavili njihove rezultate, pravdajući to mogućim velikim greškama pri mjerenju.<ref>Crelinsten, str. 114–119, 126–140.</ref>
U svibnju [[1919.]], tijekom britanskih promatranja pomrčina Sunca napravljenih u [[Brazil]]u kao i na otoku [[Príncipe]], na zapadnoj obali Afrike, [[Arthur Stanley Eddington]] je nadgledao mjerenje savijanja svjetlosti [[zvijezda]] prilikom njenog prolaska u blizini Sunca, što rezultira u prividnom pomicanju položaja promatranih zvijezda dalje od Sunca. Ova je pojava nazvana [[Gravitacijske leće|učinak gravitacijske leće]] i u ovom je slučaju opaženo pomicanje položaja zvijezda bilo dvostruko veće nego što je bilo predviđeno [[klasična mehanika|klasičnom mehanikom]].<ref>Ironija je u tome da je kasnije ispitivanje fotografija napravljenih tijekom ove ekspedicije pokazalo da su njihove mjerne greške bile usporedive s efektima koje su oni htjeli izmjeriti. Ipak, skretanje svjetlosti u gravitacijskom polju kasnije je bilo precizno potvrđeno mnogobrojnim novim promatranjima.</ref> Ova opažanja slagala su se s predviđanjima proisteklim iz Einsteinovih jednadžbi polja iz opće teorije relativnosti. Eddington je objavio da rezultati potvrđuju Einsteinovo predviđanje i časopis ''The Times'' izvjestio je o ovoj potvrdi Einsteinove teorije [[7. studenog]] iste godine, pod naslovom ''Revolucija u znanosti – Nova teorija svemira – Njutnovske ideje su odbačene''. Nobelovac [[Max Born]] je izrazio svoje poglede o općoj relativnosti rekavši da je ona ''najveći podvig ljudskog razmišljanja o prirodi''; njegov kolega Nobelovac [[Paul Dirac]] nazvao je to ''vjerojatno najvećim znanstvenim otkrićem ikada učinjenim''.<ref>{{cite web | title= ALBERT EINSTEIN (1879. - 1955.) i ''najveće znanstveno otkriće svih vremena'' [[Jürgen Schmidhuber|autor: J. Schmidhuber]]: | url=http://www.idsia.ch/~juergen/einstein.html | accessdate=4. listopada | accessyear=2006. }}</ref> Ovi komentari i rezultujuća slava učvrstili su Einsteinovu slavu. On je postao svjetski slavan, što je i danas neuobičajeno dostignuće za jednog znanstvenika.
[[datoteka:Albert Einstein (Nobel).png|mini|desno|250px|Službeni portret Alberta Einsteina iz [[1921.]] povodom dodjele Nobelove nagrade.]]
Mnogi znanstvenici još uvijek nisu uvjereni u sve to zbog raznoraznih razloga, počevši od onih znanstvenih (neslaganje s Einsteinovim tumačenjem [[pokus]]a, vjerovanje u [[Eter (fizika)|eter]] ili u to da je apsolutni sustav referencije neophodan) pa sve do psiho-socijalnih ([[konzervativizam]], [[antisemitizam]]). Prema Einsteinovom gledištu, većina primedbi dolazila je od praktičara koji su imali vrlo malo razumijevanja teorije koja je u to uključena.<ref>Vidi: Albert Einstein, ''"My Reply. On the Anti-Relativity Theoretical Co., Ltd.'' [August 27, 1920.," - Klaus Hentschel, ed. ''Physics and National Socialism: An anthology of primary sources'' (Basel: Birkhaeuser, 1996), str.1-5.</ref> Einsteinova popularnost u javnosti, koja je nastupila poslije članka iz [[1919.]], stvorila je ozlojađenost kod tih znanstvenika, a kod nekih se ova ozlojađenost zadržala i tijekom [[1930-ih]] godina.<ref>Postoji zanimljiva rasprava o ozlojađenosti nekih znanstvenika Einsteinovom slavom, posebno onih njemačkih fizičara koji su kasnije započeli anti-ajnštajnovski pokret ''"Njemačka fizika"'', u uvodu Klaus Hentschelove knjige ''Fizika i nacizam'' (''Physics and National Socialism: An anthology of primary sources''; Basel: Birkhaeuser, 1996.), na str.lxxi. U vezi rasprave među astronomima njihovom stavu i debati u vezi relativnosti, vidjeti Crelinstenovu ''Einsteinovu porotu'': ''Trka za testiranje relativnosti'' (''The Race to Test Relativity'') (Princeton University Press, 2006.), stranice 6, 9, 10 andi 11.</ref>
Dana [[30. ožujka]] [[1921]]., Einstein odlazi u [[New York (grad)|New York]] da održi predavanja o svojoj novoj teoriji relativnosti, a iste godine on će biti nagrađen i [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovom nagradom za fiziku]]. Mada je on tada, ali i sada, najslavniji po svome radu na relativnosti, Nobelova nagrada mu je dodeljena za raniji rad kojim je objasnio [[fotoelektrični efekt|fotoelektrični učinak]] (kojeg je već prije uočio [[Heinrich Hertz]]), jer je njegova opća relativnost još uvijek bila predmet rasprave. Nobelov komitet je, dakle, donio odluku da navodeći njegov najmanje osporavani rad prilikom dodijele nagrade, učine to prihvatljivijim za znanstvenu zajednicu.
====Kopenhagensko tumačenje====
[[datoteka:Niels Bohr Albert Einstein by Ehrenfest.jpg|mini|lijevo|200px|Einstein i [[Niels Bohr]]. Fotografirao ih je [[Paul Ehrenfest]] za vrijeme njihove posjete [[Leiden]]u u prosincu [[1925.]] Einstein i Borh su vodili nekoliko [[epistemologija|epistemoloških]] rasprava oko Einsteinovog negiranja Kopenhagenskog tumačenja kvantne mehanike.]]
Godine [[1909.]], Einstein predstavlja svoj rad ''Razvoj naših pogleda na sastav i suštinu zračenja'' (njem. ''Über die Entwicklung unserer Anschauungen über das Wesen und die Konstitution der Strahlung;'' eng. ''The Development of Our Views on the Composition and Essence of Radiation'') u kojem zbraja dotadašnja gledišta fizičara na koncept luminoferusnog (propusnog za svjetlost) [[Eter (fizika)|etera]] i, što je još važnije, u kojem razmatra o pojavi kvantizacije svjetlosti. U ovome, kao i u ranijem članku iz [[1909.]], Einstein pokazuje da kvanti energije, koje je u fiziku uveo [[Max Planck]], također posjeduju i dobro određen impuls i da se u mnogim pogledima ponašaju kao da su neovisne točkaste čestice. Ovaj članak obilježava uvođenje modernog ''fotonskog'' koncepta (mada je pojam kao takav uveden znatno kasnije, u radu [[Gilbert Newton Lewis|Gilberta Newtona Lewisa]] iz [[1926.]]). Možda je još značajnije to što Einstein pokazuje da svjetlost može istovremeno biti i [[val]] i [[čestica]], i točno predviđa da [[fizika]] stoji na ivici revolucije koja će zahtijevati od nje da ujedini ove dva [[Dualizam (fizika)|dualna svojstva svjetlosti]]. Međutim, njegov prijedlog da [[James Clerk Maxwell|Maxwellove]] [[Maxwellove jednadžbe|jednadžbe elektromagnetnog polja]] treba izmijeniti tako da one dozvole u graničnim slučajevima i singularitete polja, nikada nije dalje razvijan, mada je mogao imati utjecaja na [[Louis de Broglie|de Broglieovu]] valno-čestičnu pilot hipotezu [[kvantna mehanika|kvantne mehanike]].
=====Determinizam=====
Početkom [[1920-ih]], kako je originalna [[kvantna teorija]] sve više zamjenjivana s novom teorijom kvantne mehanike, Einstein je glasno počeo kritizirati Kopenhagensko tumačenje novih jednadžbi. Njegov opozicijski stav po ovom pitanju zadržat će cijeli svoj život. Većina razloge ovog njegovog protivljenja vidi u tome što je on bio snažni [[determinizam|determinist]]. Pri tome, oni se pozivaju na pismo upućeno [[Max Born|Maxu Bornu]] [[1926.]] u kojem Einstein navodi primjedbu koju povjesničari najviše pamte:
{{citat|Kvantna mehanika je zaista impozantna. Ali neki unutrašnji glas mi govori da to još nije prava stvar. Ova teorija kaže nam mnogo toga, ali nas zaista ne dovodi nimalo bliže tajni Onog Starog. Ja sam, po svaku cijenu, uvjeren da se On ne igra s kockicama.}}
Na ovo je [[Niels Bohr]], koji se najviše sporio s Einsteinom oko kvantne teorije, odgovorio:
{{citat|Prestani govoriti Bogu što da radi!}}
Bohr-Einsteinova debata o fundamentalnim aspektima kvantne mehanike dogodila se tijekom jedne [[Solvayska konferencija|Solvayjske konferencije]]. Još jedan važan dio Einsteinove točke gledišta na [[probabilizam]] kvantne mehanike predstavlja čuveni EPR članak<ref>A. Einstein, B. Podolsky i N. Rosen, ''Phys. Rev.'' '''47''', str. 777 (1935.)</ref> koji je on napisao zajedno s [[Boris Podolsky|Borisom Podolskym]] i [[Nathan Rosen|Nathanom Rosenom]] (''Einstein-Podolsky-Rosenov paradoks''). Neki fizičari ovaj rad smatraju kao dodatni dokaz tvrđenja da je Einstein bio u determinist.
[[datoteka:Pauli.jpg|mini|desno|250px|[[Wolfgang Pauli].], austrijski fizičar, Einsteinov prijatelj i jedan od vodećih fizičara 20. stoljeća. Godine [[1945.]] dobio je [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]]. Pauli je najznačajniji po svom [[Paulijev princip isključenja|principu isključenja]] u kojem isključuje mogućnost da dva elektrona imaju isto [[kvant|kvantno stanje]] u isto vrijeme.]]
Ima mjesta i za sasvim drugačije gledanje na ove Einsteinove primjedbe upućene ''kvantnim pravovjercima''. Jer Einstein je, osim ove prethodno navedene izjave, davao i neke druge, tako da je Einsteinov suvremenik [[Wolfgang Pauli]], našao za njega po ovome pitanju i riječi razumijevanja. Prethodno citirana izjava ''Bog se ne igra s kockicama'' dana je prilično rano, a Einsteinove kasnije izjave tiču se nekih drugih tema. Paulijev citat po ovom pitanju je sljedeći:<ref>M. Born (urednik), '' Born-Einsteinova pisma'', str. 221 (Macmillan, London (1971.)).</ref>
{{citat|Ja nisam u stanju prepoznati Einsteina kada god vi govorite o njemu, bilo u vašem pismu ili u manuskriptu. Čini mi se kao da ste vi sami za sebe napravili i podigli neku lutku Einsteina, koju zatim oborite na pod s velikom pompom. Posebno zato što Einstein nije smatrao koncept determinizma toliko fundamentalnim kao što je često držano da je (ovo mi je on rekao nedvosmisleno mnogo puta). (…) On odbija da je ikada koristio, kao kriterij prihvatljivosti neke teorije, pitanje "Je li ona rigorozno deterministička?" (…) on nije uopće ljut na vas, nego samo kaže da ste vi osoba koja neće slušati.}}
===== Nepotpunost i realizam=====
[[datoteka:Quadrupol Wave.gif|mini|desno|250px|[[Gravitacijski valovi]] naizmjenično sabijaju i rastežu [[prostor]] kroz koji prolaze.]]
Mnogi Einsteinovi komentari ukazuju na njegovo vjerovanje da je [[kvantna mehanika]] ''nepotpuna'' teorija. Ovo tvrđenje je prvi put izneseno u čuvenom Einstein–Podolsky–Rosen članku ([[EPR paradoks]]), iz [[1935.]] <ref>A. Einstein, B. Podolsky, N. Rosen, ''Phys. Rev.'' '''47''' 777 (1935.)</ref>, a ponovo se pojavljuje i [[1949.]] u knjizi ''Albert Einstein, Filozof-znanstvenik''.<ref>P.A. Schilpp, Ed. ''Albert Einstein, Filozof-znanstvenik'', Tudor, N.Y. (1949.).</ref> EPR članak — naslovljen sa ''Može li se kvantno mehanički opis fizikalne stvarnosti smatrati potpunim?'' — završava se zaključkom:
{{citat|Budući da smo tako pokazali da [[val|valna funkcija]] ne osigurava potpuni opis fizikalne stvarnosti, otvara se pitanje je li takav opis uopće i postoji ili ne. Mi vjerujemo, međutim, da je takva jedna teorija ipak moguća.}}
U Schilppovoj knjizi,<ref>Schilpp, str. 671</ref> Einstein postavlja začuđujući eksperimentalni prijedlog u nečemu sličan sa [[Schrödingerova mačka|Schrödingerovom mačkom]]. U uvodu on podsjeća na problem (radioaktivnog raspada) atoma. Ako imamo na početku jedan neraspadnuti atom i ako čekamo određeni period vremena, [[kvantna mehanika]] daje nam vjerojatnost s kojom će ovaj atom u danom vremenu podleći transformaciji putem radioaktivnog raspada. Einstein zatim zamišlja sljedeći sustav kao sredstvo za detekciju raspada:
{{citat|Umjesto da razmatramo sustav koji sadrži samo radioaktivni atom (i njegov proces transformacije), bolje je razmatrati sistem koji uključuje u sebe također i sredstvo za konstataciju radioaktivne transformacije – na primjer [[Geigerov brojač]] s mehanizmom za automatsko registriranje. Neka ovo uključuje i registarsku traku, koju pokreće satni mehanizam, po kojoj će oznake biti ispisivane okidanjem brojača. Istina, s točke gledišta kvantne mehanike, ovaj je sustav u cjelini veoma složen i prostor koji zauzima njegova konfiguracija je veoma velikih dimenzija. Ali u principu nema zamjerki na tretiranje cijelog ovog sustava s točke gledišta kvantne mehanike. Ovdje također, teorija određuje vjerojatnost za svaku konfiguraciju, za sve koordinate i za svaki vremenski trenutak. Ako bi se uzele u obzir sve konfiguracije koordinata, za vrijeme dovoljno veliko u usporedbi s prosječnim vremenom raspada jednog radioaktivnog atoma, trebala bi biti (najviše) jedna takva registarska oznaka na papirnoj traci. Za svaku konfiguraciju koordinata treba odgovarati određena pozicija oznake na papirnoj traci. Ali, ukoliko teorija donosi samo relativnu vjerojatnost zamislivih koordinatnih konfiguracija, to također nudi samo relativne vjerojatnosti za položaje oznaka na papirnoj traci, ali ne i točno određene položaje ovih oznaka.}}
Einstein dalje nastavlja:
{{citat|…Ako se mi pokušamo pozabaviti tumačenjem da kvantni teoretski opis treba biti shvaćen kao potpuni opis nekog pojedinačnog sustava, tada smo prisiljeni na tumačenje da položaj oznake na traci nije nešto što pripada sustavu po sebi, nego da je postojanje tog položaja suštinski ovisno o izvršenju opažanja načinjenog na registracijskoj traci. Ovakvo tumačenje u stvari nije ni na koji način apsurdno s čisto logičke točke gledišta, ali teško da postoji bilo tko, tko bi bio sklon ovo uzeti ozbiljno u razmatranje. Zato što u makroskopskom svijetu jednostavno se podrazumijeva da se moramo držati programa realističkog opisa u prostoru i vremenu, dok u oblasti mikroskopskih pojava, skloni smo odustati od ovog programa, ili da ga, u najmanju ruku, izmjeniti.}}
Einstein nikada u potpunosti nije odbacio probabilističke tehnike i način mišljenja. On se osobno iskazao kao veliki ''statističar''.<ref>[http://www.economist.com/displaystory.cfm?story_id=3518580 ''The Economist'' - 100 godina Einsteina]</ref> koristeći [[Statistika|statističku analizu]] u njegovom radu o [[Brownovo gibanje|Brownovom gibanje]] i foto[[elektricitet]]u, a u radovima objavljenim prije [[1905.]] Einstein je čak otkrio i [[Josiah Willard Gibbs|Gibbsove]] ansamble. Prema mišljenju većine fizičara, međutim, on je vjerovao da se na indeterminizmu mogu zasnivati razlozi za ozbiljne primjedbe na račun fizikalne teorije. Paulijevo svjedočenje, kao što smo vidjeli, u suprotnosti je s ovim, a Einsteinove osobne izjave pokazuju da se on fokusirao na nepotpunost, kao njegovu glavnu brigu.
U nešto kasnijim vremenima došlo je do novog zaokreta u ovom poslu. [[John Stewart Bell]] otkrio je dalje zanimljive rezultate (Bellov teorem i Bellova nejednakost) prilikom njegovog istraživanja Einstein-Podolsky-Rosenovog članka. Postoji razilaženje u mišljenjima u odnosu na zaključke koji su iz ovoga izvodljivi, u vezi s EPR analizom. Prema Bellu, kvantna nelokalnost time je ustanovljena, dok drugi u tome vide smrt determinizma.
=====Pregled=====
Što god da su bila njegova unutrašnja uvjerenja, Einstein se slagao da je [[kvantna teorija]] najbolja koja je trenutno na raspolaganju, ali on je tragao za ''potpunijim'' objašnjenjem, bilo da je ono više [[determinizam|determinističko]] ili da je ono koje može fundamentalnijie objasniti razloge za probabilizme [[kvantna mehanika|kvantne mehanike]] na jedan logičan način. On se nije mogao odreći vjerovanja da fizika opisuje zakone kojima se podčinjavaju ''realne stvari'', niti se mogao odreći vjerovanja da ne postoji takvo objašnjenje koje bi u sebi sadržavalo kontradikcije, što ga je, između ostalog, dovelo do njegovih uspješnih objašnjenja [[foton]]a, relativnosti, [[atom]]a i [[gravitacija|gravitacije]].
====Bose-Einsteinova statistika====
{{glavni|Bose-Einstein statistika}}
[[datoteka:SatyenBose1925.jpg|mini|lijevo|200px|Indijski fizičar [[Satyendra Nath Bose]] koji je pomogao Einsteinu u njegovom radu razvitkom [[Bose-Einsteinova statistika|Bose-Einsteinove statistike]] i [[Bose-Einsteinova kondenzacija|kondenzata]].]]
Godine [[1924.]], Einstein je primio kratko pismo od mladog indijskog fizičara po imenu [[Satyendra Nath Bose]] u kojem on opisuje [[svjetlost]] kao plin [[foton]]a i moli Einsteina za pomoć oko objavljivanja. Einstein shvaća da ista ta [[statistika]] može biti primijenjena i na atome i objavljuje članak na njemačkom jeziku (u to vrijeme ''lingua franca'' fizike) u kojem opisuje Boseov model i objašnjava njegove posljedice. [[Bose-Einsteinova statistika]] sada opisuje skupove takvih, identičnih čestica, cjelobrojnog [[spin]]a, poznatih kao [[bozon]]i.
[[Bose-Einsteinova kondenzacija|Bose-Einsteinov kondenzat]] je pojava otkrivena [[1920.]], od strane Bosea i Einsteina, zasnovan na Boseovom radu o [[statistička mehanika|statističkoj mehanici]] [[foton]]a, koji je potom bio formaliziran i generaliziran od strane Einsteina. Prvi takav [[kondenzacija|kondenzat]] u alkalnim plinovima proizveli su [[Eric Cornell]] i [[Carl Wieman]] [[1995.]] na Sveučilištu [[Colorado]], mada je [[Bose-Einsteinova kondenzacija]] bila opažana u superfluidnom [[helij]]u-4 još od [[1930-ih]]. Einsteinove originalne skice ove teorije bile su ponovo otkrivene u kolovozu [[2005.]] u biblioteci Sveučilišta u [[Leiden]]u.
Einstein je također pripomogao [[Erwin Schrödinger|Erwinu Schrödingeru]] u razvoju kvantne [[Ludwig Boltzmann|Boltzmannove]] [[Boltzmannova statistika|distribucije]], mješavine klasičnog i kvantno-mehaničkog plinskog modela, ali je odbio Schrödingerovu pozivnicu da njegovo ime bude uključeno u ovaj rad jer je shvatio da će to biti manje značajno od Bose-Einsteinovog modela.
====Einsteinov hladnjak====
[[datoteka:Einstein Refrigerator.png|mini|desno|250px|Patentni dijagram za [[Einsteinov hladnjak]] kojeg su zajedno patentirali Einstein i [[Leó Szilárd]].]]
Godine [[1926.]], Einstein i njegov bivši učenik [[Leó Szilárd]] zajednički su patentirali [[Einsteinov hladnjak]]. Američki patentni biro je nagradio Einsteina i Szilárda za ovaj [[hladnjak]] [[11. studenog]] [[1930.]] [[Patent]] pokriva termodinamičke cikluse rashlađivanja, koji omogućavaju hlađenje bez pokretnih dijelova, na konstantnom [[tlak]]u, s toplotom kao jedinim ulazom. Rashladni ciklusi koriste [[amonijak]], [[butan]] i [[voda|vodu]].
====Drugi svjetski rat====
Kada je [[Adolf Hitler]] došao na vlast u siječnju [[1933.]], Einstein je bio gostujući profesor na Sveučilištu u Princetonu, položaj koji je on preuzeo u prosincu [[1932.]], na poziv američkog predavača [[Abraham Flexner|Abrahama Flexnera]]. U [[1933.]], [[nacizam|nacisti]] donose ''Zakon o restauraciji civilne službe'' koji prisiljava sve sveučilišne profesire židovske nacionalnosti da napuste njihov posao i tijekom [[1930-ih]] vodi se kampanja da se Einsteinovo djelo oslika kao ''židovska fizika'', nasuprot ''njemačkoj'' ili '''arijevskoj'' fizici, koju predvode nobelovci [[Philipp Lenard]] i [[Johannes Stark]]. Podržani od strane [[SS]]-a, pobornici ''njemačke fizike'' objavljuju na sve strane objave i knjige u kojima sramote Einsteinove teorije i pokušavaju staviti njemačke fizičare koji poučavaju ove teorije na crnu listu. Einstein se odriče svoga njemačkog državljanstva i ostaje u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje mu je dan stan na stalno korištenje. On prihvaća položaj na novoosnovanom Institutu za napredne studije u [[Princeton]]u, [[New Jersey]], gdje se koncentrira na razvoj ujedinjene teorije polja. Einstein postaje američki državljanin 1940., mada još uvijek zadržava i švicarsko državljanstvo.
[[datoteka:Einstein-Roosevelt-letter.png|mini|lijevo|250px|Einstein-Szilárdovo pismo iz [[1939.]] u vezi nuklearnog programa.]]
Godine [[1939.]], uz Szilárda, Einstein šalje pismo američkom predsjedniku [[Franklin Delano Roosevelt|Franklinu Delanu Rooseveltu]] zauzimajući se za proučavanje [[nuklearna fisija|nuklearne fisije]] u vojne svrhe, zbog straha da bi nacistička vlada Njemačke mogla biti prva koja će proizvesti [[nuklearno oružje]]. Roosevelt počinje s malom istragom u vezi ovog problema koja će s vremenom prerasti u masivni [[projekt Manhattan]]. Einstein osobno nije bio uključen u ovaj projekt stvaranja prve [[atomska bomba|atomske bombe]], ali je ipak, prema tvrdnjama [[Linus Pauling|Linusa Paulinga]], kasnije zažalio što je potpisao ovo pismo.
Međunarodni spasilački komitet bio je osnovan [[1933.]], na zahtjev Alberta Einsteina, s ciljem da se pomognu protivnici Adolfa Hitlera.
====Ujedinjena teorija polja====
Einsteinovi istraživački napori, nakon razvitka [[opća teorija relativnosti|opće relativnosti]] bili su primarno sastavljeni od dugačke serije pokušaja da uopći još više svoju [[teorija gravitacije|teoriju gravitacije]] s namjerom ujedinjenja i pojednostavljenja osnovnih fizikalnih zakona, posebno zakona gravitacije i [[elektromagnetizam|elektromagnetizma]]. Godine [[1950.]], on opisuje taj rad, koji naziva [[ujedinjena teorija polja|ujedinjenom teorijom polja]], u jednom članku objavljenom u znanstvenom časopisu ''Scientific American''. Einstein je vođen svojom vjerom u jedinstveno porijeklo svih fizikalnih zakona.
Einstein je postajao sve više izoliran u ovim svojim istraživanjima opće teorije gravitacije i njegovi napori su u konačnom ostali bezuspješni. Konkretno, njegova potraga za ujedinjenjem fundamentalnih sila ignorirala je rad zajednice fizičara u većini (i obrnuto), gdje je posebno značajno otkriće jakih i slabih nuklearnih sila, koje nisu shvaćane kao nezavisne sve do otprilike [[1970.]], što je petnaest godina poslije Einsteinove smrti. Einsteinova težnja za ujedinjenjem zakona fizike pod jednim jedinim modelom preživjela je do današnjih dana kroz namjeru da bude izgrađena jedna nova velika unifikacijska teorija.
===Pozne godine===
[[datoteka:Albert Einstein in later years.jpg|mini|desno|250px|Einstein u svojim kasnijim godinama. Ovo je jedan od poslijednjih Einsteinovih portreta.]]
Godine [[1948.]] Einstein je jedan od članova osnivačkog komiteta koji će prerasti u Sveučilište Brandeis. Iste godine, [[11. veljače]], [[Yousuf Karsh]] je napravio Einsteinov portret. Godine [[1952.]], izraelska vlada predlaže Einsteinu da preuzme dužnost drugog izraelskog predsjednika. On odbija ovu ponudu uz poruku:
{{citat|Jako sam pogođen ponudom naše Države Izrael, no u isto vrijeme sam žalostan i posramljen što je ne mogu prihvatiti.}}
Zanimljivo je da je to jedini slučaj da je nekom državljaninu Sjedinjenih Država bilo ponuđen položaj predsjednika neke strane države. Ovo Einsteinovo odbijanje možda ima neke veze s njegovim neodobravanjem nekih dijelova izraelske politike tijekom rata za neovisnost. U pismu koji je on potpisao, zajedno s drugim istaknutim [[Židovi]]ma u Sjedinjenim Državama on kritizira Oslobodilačku stranku koju vodi [[Menachem Begin]] zbog ''naci-fašističkih'' metoda i filozofije.<ref>[http://www.thirdworldtraveler.com/Dissent/Einstein_NYTimes_Israel.html Einsteinovo pismo NY Timesu, 4. prosinca 1948.]</ref> Dana [[30. ožujka]] [[1953.]], Einstein objavljuje prerađenu ujedinjenu teoriju polja.
Einstein umire u 1:15 poslije ponoći<ref>[http://faculty.washington.edu/chudler/ein.html neuroznanost za djecu - "Što je bilo s Einsteinovim mozgom?"]</ref> u Princetonskoj bolnici<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.princetonhistory.org/museum_alberteinstein.cfm |accessdate=8. lipnja 2009. |title=Einstein na Princetonu |archiveurl=https://web.archive.org/web/20070208202014/http://www.princetonhistory.org/museum_alberteinstein.cfm |archivedate=8. veljače 2007. }}</ref> u Princetonu, [[New Jersey]], [[18. travnja]] [[1955.]], u svojoj 76. godini života. Uzrok smrti bilo je unutarnje krvarenje, izazvano prskanjem [[aorta|aorte]]. Njegova [[opća teorija gravitacije]] ostaje tako nedovršena. Jedina osoba prisutna u trenutku njegove smrti bila je jedna medicinska sestra, koja je rekla da je on neposredno pred smrt promrmljao nekoliko riječi na njemačkom koje ona nije razumjela. Bio je kremiran bez ceremonije, istoga dana kad je i umro, u [[Trenton]]u, New Jersey, što je bilo u skladu s njegovim željama. Njegov pepeo je potom rasut na otvorenom prostoru.
Doktor [[Thomas Stoltz Harvey]] izvršio je autopsiju nad Einsteinom, pri čemu je odstranio i sačuvao njegov [[mozak]]. Harvey nije našao ništa neuobičajeno na njegovom mozgu, ali [[1999.]], u novoj analizi koju je uradio tim sa Sveučilišta McMaster, otkriveno je da njegov tjemeni operkulum nedostaje i da je, kao kompenzacija tome, njegov donji parijetalni režanj 15% veći nego što je normalno.<ref>{{cite web | title=BBC News : Sci/Tech : Zašto je veličina bila važna za Einsteina | url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/sci/tech/371698.stm|accessdate=21. studenog|accessyear=2005. }}</ref> Donji parijetalni režanj je odgovoran za matematičko mišljenje, vizualnu spoznaju prostora i slikovito prikazivanje pokreta. Einsteinov mozak također je sadržavao 73% više glija stanica od prosječnog mozga.
==Uvjerenja==
===Religijski pogledi===
[[datoteka:Tagore Gandhi.jpg|mini|desno|250px|[[Rabindranath Tagore]], indijski Nobelovac i [[Mahatma Gandhi]] [[1940.]] Tagore i Gandhi su bili veliki pacifisti i jako dobri Einsteinovi prijatelji, a [[14. srpnja]] [[1930.]] Einstein je održao razgovor s Tagoreom koji je i dan danas jako čitan.]]
Einstein je bio počasni član Racionalističkog novinskog udruženja, počevši od [[1934.]] i bio je veliki poklonik Etničke kulture.<ref>{{cite web | title=The Humanist Way: An Introduction to Ethical Humanist Religion | url= http://www.aeu.org/ericson2.html|accessdate=25. veljače|accessyear=2006. }}</ref> Bio je član i savjetodavnog vijeća Prvog udruženja humanista [[New York]]a.<ref>{{cite web | title=Charles Francis Potter | url=http://www.uua.org/uuhs/duub/articles/charlesfrancispotter.html | accessdate=14. svibnja | accessyear=2006. | archiveurl=https://web.archive.org/web/20090218045309/http://www25.uua.org/uuhs/duub/articles/charlesfrancispotter.html | archivedate=18. veljače 2009. }}</ref><ref>{{cite web | title=Genesis of a Humanist Manifesto | url= http://www.infidels.org/library/modern/edwin_wilson/manifesto/ch2.html | accessdate=14. svibnja| accessyear=2006. }}</ref>
====O religiji====
{{citat|Ja sam zapao — mada sam bio dijete potpuno ireligioznih (židovskih) roditelja — u duboku religioznost, koja je, međutim, dostigla iznenadni završetak u uzrastu od dvanaest godina.<ref>{{ cite web | title=EinsteinAndReligion.COM/freethink.html | url= http://www.EinsteinAndReligion.COM/freethink.html }}</ref>}}
{{citat|Ja ne mislim da su neophodni slučajevi u kojima su znanost i religija u prirodnoj suprotnosti. U stvari, ja mislim da ima veoma malo veze između ovo dvoje. Dalje, ja mislim da je znanost bez religije hroma i, u obrnutom smislu, da je religija bez znanosti slijepa. Oboje su značajni i zato trebaju raditi ruku pod ruku.<ref>Peter A. Bucky, et. al., ''The Private Albert Einstein'' (Kansas City, 1992), str. 85.</ref>}}
{{citat|Židov koji odbaci usput svoju vjeru, ili koji čak preuzme neku drugu, još uvijek je Židov.<ref>Peter A. Bucky, et. al., ''The Private Albert Einstein'' (Kansas City, 1992), str. 87.</ref>}}
{{citat|Znanost bez vjere je neuvjerljiva, a vjera bez znanosti slijepa!.}}
Kao odrastao čovjek on je nazivao svoju religiju '''kozmičkim religioznim osjećajem''.<ref>{{ cite web | title= Science and cosmic religion | url=http://www.EndlessSearch.CO.UK/science_cosmicreligion.htm }}</ref>
U ''Svijetu kako ga ja vidim'' on je napisao:
{{citat|Teško ćete naći bar jednog među vrstom dubokih znanstvenih umova bez naročitog religioznog osjećanja koje je njegovo osobno. Ali to je drugačije od religije naivnog čovjeka.}}
{{citat|Najposlije, Bog je biće od koga traže nečiju želju da nagradi i kazni nečiji strah, sublimacija osjećanja bliskim onima koje gaji dijete prema svome ocu, biće u odnosu na koje neko stoji do određene mjere u osobnom odnosu, ma koliko duboko to bilo obojeno sa strahopoštovanjem.}}
{{citat|Ali znanstvenik je opsjednut osjećajem za univerzalnu kauzalnost. Budućnost je, za njega, do svake sitnice jednako neophodna i određena kao i prošlost. Nema ničeg božanskog u moralnosti, to je čisto čovjekova stvar. Njegov religiozni osjećaj uzima formu ushićene zadivljenosti pred harmonijom prirodnih zakona, koji otkrivaju inteligenciju takve nadmoćnosti da, u usporedbi s tim, svako sistematsko razmišljanje i djelovanje ljudskih bića je sasvim beznačajna refleksija.<ref>{{ cite web | title= Einstein and religion | url= http://www.EinsteinAndReligion.COM/sciencereligious.html }}</ref>}}
Odazivajući se na [[brzojav|telegramsko]] pitanje njujorškog [[rabin]]a Herberta S. Goldsteina, [[1929]]: '''Vjerujete li vi u Boga? Stop. Odgovorite mi u 50 riječi.'', Einstein odgovara ''Ja vjerujem u [[Baruch de Spinoza|Spinozinog]] boga, koji otkriva samog sebe u zakonitoj harmoniji svijeta, ali ne u Boga čiji je vlastita briga vjera i činjenje ljudskih bića.'' Einsteinov odgovor sadržavao je samo 25 (njemačkih) riječi.
===Znanstvena filozofija===
U poglavlju ''Kopenhagensko tumačenje'' navedena je primjedba o neslaganju u pogledu Einsteinove trenutne pozicije u odnosu na kvantnu teoriju. Čuvena izjava ''Bog se ne igra s kockicama'' često je korištena da podrži mišljenje većine kako se njemu nije sviđala ova teorija zbog njenog indeterminizma.
Drugi navode slučajeve za jedan drugačiji pogled na ovo pitanje. Oni napominju da se izjava o ''kockicama'' iz 1926. pojavljuje u vrijeme kada je [[kvantna teorija]] tek u prvoj godini svoga otkrića i da u sljedećih 30 godina njegovog života teško bi se mogao naći neki njegov sličan komentar o ovome. Umjesto toga Einstein se koncentrira na konceptualno nezavisan problem ''nepotpunosti'' kvantne mehanike. Njegovo ukazivanje na ''nepotpunost'' iskazano je u njegovom EPR članku iz [[1935.]], kao i u misaonom pokusu ''Registracijska traka Geigerovog brojača'' iz [[1949.]] Dodatna potvrda protiv ''Einstein-determinist'' gledišta je i [[Wolfgang Pauli|Paulijeva]] izjava: ''On odbija da je ikada koristio, kao kriterij prihvatljivosti neke teorije, pitanje "Je li ona rigorozno deterministička?"''.
U korist determinističkog viđenja su sljedeće Einsteinove izjave:
{{citat|Ali znanstvenik je opsjednut osjećajem za univerzalnu kauzalnost. Budućnost je, za njega, do svake sitnice neophodna i određena kao i prošlost.<ref>{{ cite web | title=EinsteinAndReligion.COM/sciencereligious.html | url=http://www.EinsteinAndReligion.COM/sciencereligious.html }}</ref>}}
Kao i:
{{citat|Ljudi poput nas, koji vjeruju u fiziku, znaju da je razlika između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti ništa drugo nego tvrdoglavo postojana iluzija.<ref>{{cite web | title=SpeakingOfFaith.PublicRadio.ORG/programs/einsteinsgod/unheardcuts.shtml | url=http://SpeakingOfFaith.PublicRadio.ORG/programs/einsteinsgod/unheardcuts.shtml | accessdate=20. studenoga 2019. | archiveurl=https://web.archive.org/web/20080105183119/http://speakingoffaith.publicradio.org/programs/einsteinsgod/unheardcuts.shtml | archivedate=5. siječnja 2008. }}</ref>}}
Njegova privrženost [[Arthur Schopenhauer|Schopenhaueru]] trebala bi se također spomenuti:
{{citat|Ja ne vjerujem u slobodu volje. Schopenhauerove riječi: “Čovjek može činiti što hoće, ali ne može željeti ono što želi” pratile su me u svim situacijama u mome životu i pomirile me s djelovanjima drugih ljudi čak i kada su ona bila prilično bolna za mene samog. Ova svijest o nedostatku slobodne volje sačuvala me je od toga da previše ozbiljno shvatim samoga sebe kao i moje prijatelje kada su djelovali i odlučivali individualno, a sačuvala me je i da ne izgubim svoje živce.<ref>{{ cite web | title=EinsteinAndReligion.COM/credo.html | url=http://www.EinsteinAndReligion.COM/credo.html }}</ref>}}
Einstein je vjerovao da svaki istinski teoretičar uvijek zauzima i poziciju [[metafizika|metafizičara]] bez obzira što radio:
{{citat|Ja vjerujem da je svaki istinski teoretičar neka vrsta pripitomljenog metafizičara, bez obzira koliko čistim pozitivistom on samoga sebe smatrao. Metafizičar vjeruje da je ono što je logički jednostavno također i realno. Pripitomljeni metafizičar vjeruje da nije sve ono što je logički jednostavno istovremeno i uključeno u iskustvenu realnost, ali da se zato sveukupnost svih čulnih iskustava može razumjeti na bazi konceptualnog sustava izgrađenog na premisama velike jednostavnosti.<ref>{{cite web|title=leiwen.tripod.com/eingra.htm|url=http://leiwen.tripod.com/eingra.htm|archiveurl=https://web.archive.org/web/20010412042043/http://leiwen.tripod.com/eingra.htm|archivedate=12. travnja 2001.|accessdate=8. lipnja 2009.}}</ref>}}
Sljedeća opća ocjena je dana od strane njegovog kolege Nathana Rosena:
{{citat|Ja mislim da je stvar koja me je kod njega najviše impresionirala bila jednostavnost njegovog mišljenja i njegova vjera u sposobnost ljudskog uma da razume djelovanja prirode. Kroz cijeli svoj život, Einstein je vjerovao da je ljudski razum sposoban da nas dovede do teorije koja će nam omogućiti ispravan opis fizičkih pojava. U izgrađivanju teorija, on je imao pristup sličan pristupu jednog umjetnika; on je žudio za jednostavnošću i ljepotom (a ljepota je za njega bila, na kraju krajeva, opet u suštini jednostavnost). Krucijalno pitanje koje bi on pitao, dok je odvagivao neke od elemenata teorije bilo je: "Da li je ovo razumno?" Bez obzira kako uspješnom bi se neka teorija činila, ukoliko bi mu se učinilo da ona nije i razumna (njemačka riječ koju je on koristio bila je "vernunftig"), on bi bio uvjeren da ta teorija ne može osigurati zaista fundamentalno razumijevanje prirode.<ref>Nathan Rosen str. 649 u djelu ''Einstein: The Life and Times'' Avon Books, New York 1971.</ref>}}
===Politički pogledi===
Einstein je za sebe smatrao da je [[Mirotvorstvo|mirotvorac]] (pacifist) <ref>{{cite web | title=Einstein : American Museum of Natural History | url=http://www.amnh.org/exhibitions/einstein/peace/index.php | accessdate=21. studenog | accessyear=2005. | archiveurl=https://web.archive.org/web/20050204233613/http://www.amnh.org/exhibitions/einstein/peace/index.php | archivedate=4. veljače 2005. }}</ref> i [[humanizam|humanist]], a u kasnijim godinama i socijaldemokrat. On je jednom rekao:
{{citat|Ja mislim da su gledišta [[Mahatma Gandhi|Mahatme Gandhija]] najviše prosvjetiteljska od gledišta svih političkih ličnosti našeg vremena. Mi treba težiti ka tome da činimo stvari koje su u njegovom duhu, ne koristeći nasilje u borbi za našu stvar i ne sudjelujući u bilo čemu za što mislimo da je zlo.}}
Duboko impresioniran Gandhijem, Einstein je jednom o Gandhiju rekao:
{{citat|Generacije koje dolaze teško će moći povjerovati da je takav čovjek od krvi i mesa ikada hodao po ovoj planeti.}}
Einsteinova gledišta ponekad su bila kontroverzna. U članku iz [[1949.]], pod naslovom ''Zašto socijalizam?'',<ref>{{cite news|title=Zašto socijalizam?|first=Albert|last=Einstein|publisher=Monthly Review|date=svibanj 1949.|url=http://www.monthlyreview.org/598einst.htm|accessdate=2006.}}</ref> Albert Einstein opisuje ''grabežljivu fazu razvoja čovječanstva'' na primjeru kaotičnog kapitalističkog društva, kao izvora zla koje će nadvladati. On ne odobrava totalitarne režime u [[SSSR|Sovjetskom Savezu]] ili drugdje i iznosi dokaze u prilog socijaldemokratskom sustavu koji treba kombinirati plansku ekonomiju s dubokim poštovanjem za ljudska prava. Einstein je bio suosnivač Njemačke demokratske stranke i član AFL-CIO udruženog s Američkim savezom nastavnika.
Einstein je u velikoj mjeri bio uključen i u Američki pokret za [[ljudska prava]]. Bio je blizak prijatelj s Paulom Robesonom preko 20 godina. Einstein je bio član nekoliko grupa za ljudska prava (uključujući prinstonski odjeljak NAACP-a) od kojih su mnoge bile pod vodstvom Paula Robesona. On je zajedno s Paulom Robesonom bio dopredsjednik Američkog kršćanskog pohoda za zaustavljanje linčovanja. Kada je DuBois, tijekom [[Joseph McCarthy|McCarthyjeve]] ere, u svojoj 80-toj godini bio optužen da je komunistički špijun, Einstein se dobrovoljno prijavio da na ovome suđenju svjedoči u korist njegovog karaktera. Ovaj proces je ubrzo završen nakon što je objavljeno da će se Einstein na njemu pojaviti u ovom svojstvu. Einsteinove riječi da je ''rasizam najveća bolest Amerike'' često su citirane.
[[FBI]] je u svojim arhivama držao 1 427 datoteka o Einsteinovim aktivnostima i preporučivao je da mu se zabrani useljenje u Sjedinjene Države, po osnovu ''Čina o isključenju stranaca'', navodeći da Einstein ''vjeruje u, savjetuje, brani ili poučava doktrine koje, u zakonskom smislu, kao što je sudski dokazano u drugim slučajevima, mogu izazvati nezaustavljivo srljanje države ka anarhiji, što bi imalo za rezultat postojanje države samo na papiru''. Pored ostalih optužbi Einsteinu se stavlja na teret također i da je ''bio član, pokrovitelj, ili u vezi s trideset četiri komunistička pokreta između [[1937.]] i [[1954.]] i da je također bio počasni predsjednik tri komunističke organizacije''.<ref>{{cite web | title=FBI - Freedom of Information Privacy Act | url=http://foia.fbi.gov/foiaindex/einstein.htm | accessdate=21. studenog | accessyear=2005. | archiveurl=https://web.archive.org/web/20040810044240/http://foia.fbi.gov/foiaindex/einstein.htm | archivedate=10. kolovoza 2004. }}</ref> Mnogi od dokumenata iz ovih datoteki nisu ni bili napisani od strane FBI-a, nego su predstavljali dojave FBI-u koje su bile poslane uglavnom od strane građanskih političkih grupacija.
[[datoteka:Einsteinwiezmann.PNG|mini|250px|desno|Einstein sa svojom drugom suprugom Elsom i cionističkim vođama [[Haim Weizmann|Haimom Weizmannom]], njegovom suprugom Dr. Verom Weizmann, [[Menahem Usiškin|Menahemom Usiškin]] i Ben-Zionom Mosinsonom u [[New York (grad)|New Yorku]] [[1921.]]]]
Einstein je bio protivnik tiranskog oblika vladavine i zbog tog razloga (i židovskog porijekla) usprotivio se i nacističkom režimu i napustio je Njemačku ubrzo nakon što je on došao na vlast. U isto vrijeme, Einsteinov nećak [[Carl Einstein]] koji je bio [[anarhizam|anarhist]], dijelio je s njim mnoga njegova gledišta i borio se protiv [[fašizam|fašizma]] u [[Španjolski građanski rat|Španjolskom građanskom ratu]]. Einstein je u početku bio pristalica stvaranja atomske bombe, ne želeći da se [[Adolf Hitler]] dočepa ovoga oružja prvi. Da bi se u tome osigurao on je zajedno s Leom Szilárd (Szilárd je vjerojatno i napisao ovo pismo) uputio pismo predsjedniku [[Franklin Delano Roosevelt|Franklinu Delanu Rooseveltu]], datirano [[2. kolovoza]] [[1939.]], neposredno prije početka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] u kojem su ga ohrabrivali da započne program stvaranja nuklearnog oružja. Roosevelt je na to odgovorio uspostavljanjem Komiteta za istragu upotrebe [[uranij]]a kao oružja, što je za par godina dovelo do stvaranja [[Projekt Manhattan|projekta Manhattan]].
Po završetku rata, međutim, Einstein se počeo zalagati za nuklearno razoružanje i za svjetsku vladu:
{{citat|Ja ne znam kako će [[Treći svjetski rat]] biti vođen, ali znam da će se u četvrtom svjetskom ratu ljudi tući toljagama i kamenjem.<ref>Calaprice str. 173. Postoje i druge, slične, verzije citata.</ref>}}
[[datoteka:Einstein paper money.jpg|mini|desno|250px|Einstein na novčanici od 5 izraelskih liri.]]
Dok je Einstein podržavao [[cionizam]] u kulturološkom smislu, on je često izražavao rezerve u pogledu njegove primjene u smislu nacionalizma. Tijekom govora održanog u hotelu u [[New York]]u, on je pred okupljenim slušateljima rekao:
{{citat|Moja svijest o suštinskoj prirodi Judaizma odbija ideju židovske države s granicama, vojskom i određenom mjerom zemaljske vlasti ma kako skromna ona bila. Ja se bojim da će se unutrašnje urušavanje Judaizma nastaviti.<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.algemeiner.com/generic.asp?id=454 |accessdate=8. lipnja 2009. |title=Algemeiner.com - "Smrt modernog cionizma?" - Simon Jacobson |archiveurl=https://web.archive.org/web/20080517201256/http://www.algemeiner.com/generic.asp?id=454 |archivedate=17. svibnja 2008. }}</ref>}}
On je također potpisao [http://phys4.harvard.edu/~wilson/NYTimes1948.html otvoreno pismo objavljeno u ''Timesu''] u kojem se strogo kritizira [[Menachem Begin]] i njegova nacionalistička stranka, posebno zbog tretmana domorodačkih Arapa u Deir Jasin masakru od strane strankine prethodnice [[Irgun]]a.
Unatoč ovoj njegovoj rezerviranosti, Einstein je aktivno sudjelovao u uspostavljanju židovskog sveučilišta u [[Jeruzalem]]u. Kasnije, [[1952.]], Einsteinu je ponuđeno da bude drugi predsjednik tek stvorene države [[Izrael]], ali je on to odbio, rekavši da mu za to nedostaju neophodne radne sposobnosti. Ipak, Einstein je bio duboko posvećen blagostanju države Izrael i židovskog naroda sve do kraja svog života.
Albert Einstein je bio u bliskoj vezi s planovima za stvaranje, kako su ga novine nazvale, sveučilišta koje bi financirali [[Židovi]] iz [[19. kolovoza]] [[1946.]], kao i s obavještenjem o osnivanju Fondacije za više studije Albert Einsteinove, Inc. do [[22. lipnja]] [[1947.]], kada on povlači svoju podršku i ne dozvoljava fondaciji korištenje njegovog imena. Već spomenuto sveučilište otvoreno je [[1948.]] kao Sveučilište Brandeis.
Einstein se, zajedno s [[Albert Schweitzer|Albertom Schweitzerom]] i [[Bertrand Russell|Bertrandom Russellom]], borio protiv nuklearnih bombi kao i njihovih testova. Kao njegov posljednji javni čin, i samo dan prije njegove smrti, on je potpisao ''Russell-Einsteinov manifest'', koji je doveo do Pugwashove konferencije o znanosti i svjetskim poslovima.
== Državljanstvo ==
[[datoteka:Albert Einstein citizenship NYWTS.jpg|250px|mini|desno|Sudac Phillip Forman predaje Einsteinu papir kojim potvrđuje da je Einstein američki državljanin; [[1. listopada]] [[1940.]]]]
Einstein je po rođenju bio njemački državljanin, ali je sa 17 godina, [[28. siječnja]] [[1896.]], na vlastiti zahtjev i uz odobrenje oca, razriješen njemačkog državljanstva. Sljedećih pet godina bio je bez državljanstva do [[21. veljače]] 1901., kada stiče švicarsko državljanstvo, kojega se nikada nije odrekao. Stekao je prusko državljanstvo [[14. travnja]] [[1914.]] kada je stupio u prusku civilnu službu. Zbog političke situacije i progona [[Židovi|Židova]] u [[Treći Reich|nacističkoj Njemačkoj]], u ožujku [[1933.]] napušta civilnu službu, čime je izgubio i prusko državljanstvo. Dana [[1. listopada]] [[1940.]] Einstein je postao državljanin [[SAD|Sjedinjenih Američkih Država]] i do smrti je ostao dvojni državljanin (SAD i Švicarske).<ref>{{cite web | title= Einsteinova državljanstva na einstein-website.de | url=http://www.einstein-website.de/z_information/variousthings.html#national | accessdate=4. listopada| accessyear=2006. }}</ref>
== Popularnost i utjecaj na kulturu ==
Prema ''Top listi najutjecajnijih osoba u povijesti'', on je ''najveći znanstvenik dvadesetog stoljeća i jedan od najsuperiornijih intelektualaca svih vremena''.<ref>npr. ''The 100: A Ranking of the Most Influential Persons in History'' - Michael H. Hart; 1992.; Citadel Press {{ISBN|0-8065-1350-0}}</ref> Einsteinova popularnost je također dovela do široko rasprostranjenog korištenja njegovih slika u svrhu oglašavanja i prodavanja robe, uključujući i registraciju ''Alberta Einsteina'' kao zaštitnog znaka.
===Zanimljivosti===
Albert Einstein je postao tema mnogobrojnih romana, filmova i drama, uključujući Jean-Claude Carrierov francuski roman iz [[2005.]], ''Einstein, molim vas'' (fr. ''Einstein S'il Vous Plait''), [[Nicolas Roeg|Roegov]] film ''Beznačajnost'' (fr. ''Insignificance''), [[Fred Schepisi|Schepisijev]] film ''[[I.Q. (film)|I.Q.]]'' (gdje ga je glumio [[Walter Matthau]]), [[Alan Lightman|Lightmanovu]] zbirku ''Einsteinovi snovi'' i [[Steve Martin|Martinovu]] komediju ''[[Picasso na Lapen Agileu]]'' (eng. ''Picasso at the Lapin Agile''). On je bio i tema [[Philip Glass|Glassove]] opere iz [[1976.]], ''[[Einstein na plaži]]''.
On je također često korišten kao model za oslikavanje likova ludog znanstvenika u raznim djelima i romanima, jer njegov karakter i prepoznatljiva frizura sugeriraju ekscentričnost ili čak i ludilo, zbog čega je naširoko kopiran ili karikiran. Suradnik časopisa ''TIME'', Frederic Golden, rekao je da je Einstein ''ostvarenje snova svih karikaturista''.<ref>[http://www.time.com/time/time100/poc/magazine/albert_einstein5a.html TIME 100: Osoba stoljeća - Albert Einstein]</ref>
Na Einsteinov 72. rođendan, [[1951.]], fotograf UPI-ja ([[United Press International]]) Arthur Sasse pokušavao ga je nagovoriti da se nasmiješi u kameru. Pošto je to već učinio mnogo puta tog dana, Einstein je umjesto osmjeha isplazio svoj jezik.<ref>{{cite web | title=mental_floss library | url=http://www.mentalfloss.com/archives/archive2003-03-14.htm | accessdate=21. studenog | accessyear=2005. | archiveurl=https://web.archive.org/web/20051105050533/http://www.mentalfloss.com/archives/archive2003-03-14.htm | archivedate=5. studenoga 2005. }}</ref> Ova slika postala je jako poznata zbog njenog kontrasta genijalnog znanstvenika koji se prikazuje u trenutku svoje lakomislenosti. [[Yahoo Serious]], australski filmaš, koristio je ovu fotografiju kao inspiraciju za svoj film ''Mladi Einstein''.
===Spekulacije i kontroverze===
Postoji bezbroj spekulacija kojim se sugerira da je Einstein bio slab učenik, spor u učenju ili da je imao neki oblik [[autizam|autizma]] (kao što je visoko-funkcionalni autizam) ili [[Aspergerov sindrom]], [[disleksija|disleksiju]] ili nedostatak pažnje uslijed hiperaktivnog poremećaja. Prema biografiji koju je napisao [[Abraham Pais]] (strana 36, između ostalih), sve ove spekulacije su neosnovane. Neki istraživači periodično su davali drugačije tvrdnje,<ref>See, i.e., ''[http://news.bbc.co.uk/1/hi/health/2988647.stm Einstein i Newton 'su imali autizam']''</ref> ali većina povjesničara i doktora su sumnjičavi po pitanju retrospektivne medicinske dijagnoze, posebno kod kompleksnih oboljenja, a u slučaju ADHD radi se i o kontroverznom stanju zdravlja. Ispitivanja Einsteinovog mozga nakon njegove smrti nisu dala nikakav presudan dokaz za bilo koje od ovih stanja.
[[datoteka:Albert_Einstein's_exam_of_maturity_grades_(color2).jpg|mini|desno|250px|Einsteinova maturalna svjedodžba.]]
Često ponavljana priča da je Einstein tijekom svog školovanja imao slabu ocjenu iz matematike je netočna. Naprotiv, Einstein je uvijek pokazivao veliki talent iz [[matematika|matematike]], a kada je stekao svoju diplomu imao je najveće moguće ocjene (6/6) upravo iz [[algebra|algebre]], [[geometrija|geometrije]] i [[fizika|fizike]].<ref>Reprodukcija Einsteinove mature iz ''Rosenkranza'', str. 29. Jedini predmet koji je pao bio je francuski jezik, gdje je imao ocjenu 3/6.</ref> Sustav ocjenjivanja u [[Švicarska|Švicarskoj]], gdje je 6 najbolja ocjena možda je mogao izazvati konfuziju u usporedbi s njemačkim sustavom gdje je 1 najbolja ocjena. Kada je imao 15 godina, međutim, Albert Einstein je dobio slabe ocjene iz [[povijest]]i, jezika i [[geografija|zemljopisa]].<ref>Encyclopaedia Britannica. 15. izdanje. Knjiga 18. "Albert Einstein". str. 155</ref>
Što se tiče Einsteinovog zakasnjelog razvoja govora (ovo je samo po sebi argument protiv spekulacija da je imao Aspergerov sindrom jer klinički opis ovog sindroma ne uključuje zakasnjeli razvoj govora), pojedini spekuliraju da je on imao vrstu selektivnog mutizma, pa je zbog toga odbijao govoriti dok nije bio u stanju sastavljati kompletne rečenice. Mada se ova verzija uklapa u profil osjetljivog perfekcionista (kada je Einstein progovorio, on bi obično meko ''uvježbavao'' ono što bi htio reći prije nego što bi to jasno i glasno i izgovorio), to se zbog nečega povezuje sa selektivnim mutizmom - kao što je sada poznato - to se više ne smatra stanjem dobrovoljne šutljivosti već se povezuje s pojedincima koji imaju verbalne sposobnosti, ali nisu u stanju govoriti u određenim socijalnim situacijama.<ref>{{cite book | author = Johnson, Maggie | title = "The Selective Mutism Resource Manual" | publisher = Speechmark | year = 2001. | id = {{ISBN|0-86388-280-3}} }}</ref> Ovo se ne može primijeniti na Einsteina koji nije mogao uopće govoriti do vremena kada je to počeo svojevoljno raditi.
===Počasti i priznanja===
[[datoteka:Estatua de Einstein. Parque de Ciencias Granada.jpg|mini|desno|200px|Einsteinov kip u [[Granada|Granadi]].]]
Einstein je posthumno primio veliki broj priznanja. Među njih spadaju:
* godine [[1999.]] proglašen je za osobu stoljeća u anketi magazina ''TIME'',
* [[UNESCO]] je [[2005.]] proglasio ''Svjetskom godinom fizike'' u čast stogodišnjice objavljivanja Einsteinovih radova iz ''Anni Mirabilis'',
* po narudžbi Nacionalne akademije znanosti SAD-a, u njenom kampusu u [[Washington, DC|Washingtonu]] podignuta je monumentalna brončana skulptura Alberta Einsteina.
Među mnogim stvarima koje su nazvane po Einsteinu su:
* [[mjerna jedinica]] koja se koristi u [[fotokemija|fotokemiji]], [[ajnštajn]],
* [[kemijski element]] čiji je redni broj 99 pod nazivom [[einsteinij]],
* [[asteroid]] 2001 Einstein,
* [[Nagrada Albert Einstein]],
* [[Nagrada za mir Albert Einstein]],
* Medicinski fakultet Albert Einstein na Sveučilištu Yeshiva<ref>{{cite web | title= Medicinski fakultet Albert Einstein na Sveučilištu Yeshiva | url=http://www.aecom.yu.edu | accessdate=21. studenog | accessyear=2005. }}</ref> otvoren [[1955.]]
* Medicinski centar Albert Einstein<ref>{{cite web | title=Medicinski centar Albert Einstein | url=http://www.einstein.edu/facilities/aemc/ | accessdate=21. studenog | accessyear=2005. | archiveurl=https://web.archive.org/web/20080125040846/http://www.einstein.edu/facilities/aemc/ | archivedate=25. siječnja 2008. }}</ref> u [[Philadelphia|Philadelphiji]], [[Pennsylvania]].
==Einsteinovi radovi ==
| |||