Razlika između inačica stranice »Zrakoplovna nesreća na Krku 1971.«

Dopuna članka, završni dio, korištene en i ru wiki; -Predložak:Radovi24
(Dopuna članka)
(Dopuna članka, završni dio, korištene en i ru wiki; -Predložak:Radovi24)
 
[[Datoteka:Tupolev Tu-134 of Aviogenex.jpg|mini|250px|Aviogenex Tu-134, sličan onome koji je sudjelovao u nesreći.]]
{{Radovi24}}
23. svibnja 1971. godine '''Aviogenexov let 130''' raspao se pri "tvrdom slijetanju" na [[Zračna luka#Uzletno-sletna staza|pisti zračne luke]] na otoku [[Krk]]u. Bio je to međunarodni [[čarter]] putnički let od zračne luke Gatwick u [[London]]u do [[Zračna luka Rijeka|zračne luke Rijeka]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. [[Tupoljev Tu-134]]A koji je opsluživao let pretrpio je strukturni kvar tijekom slijetanja. Zrakoplov se prevrnuo i zapalio, usmrtivši 78 ljudi. Pad je postao prva nesreća Tupoljeva Tu-134 od ulaska u službu putničkog prometa.<ref name="ruwings">{{Citiranje weba |url=http://www.ruwings.ru/safety/98 |title=Катастрофа Ту-134А YU-AHZ Aviogenex 23.05.1971 |publisher=ruWings |language=ru |access-date=2014-05-26}}</ref> Do tog vremena bila je to najveća zrakoplovna katastrofa u [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslaviji]].
 
 
Prema istražiteljima, najmanje 30% mrtvih pronađeno je s još uvijek vezanim pojasevima.<ref name="aaib"/>
 
== Istraga ==
Na mjestu pada, ubrzo su pronađeni snimači leta MRSP-12, koji su 24. svibnja otvoreni i pronađeni preplavljeni vodom, ali magnetske trake u njima nisu bile oštećene.<ref name="aaib"/>
 
Nesreću je istraživao britanski ''ogranak za istraživanje zračnih nesreća (AAIB)''.<ref name="aaib"/> Izvještaj je objavljen [[1. prosinca]] [[1973.]] godine. Otkrio je, dok je let 130 letio kroz [[Kiša|kišu]], da je [[Refrakcija|lom svjetlosti]] na vjetrobranskom staklu kokpita uzrokovao iluziju zbog koje se pista činila bližom nego što je zapravo bila. To je moglo navesti posadu da pomisli da je pista za 60 metara niža nego što je zapravo bila.<ref name="aaib"/> Iluzija je uzrokovala da posada spusti nos, te smanji snagu kako bi letjeli u praznom hodu kada se zrakoplov nalazio na 800 metara od piste. Spuštanje nosa dovelo je zrakoplov do brzine od 310 km/h. Kako je zrakoplov došao u dodir s tlom brzinom od 260 km/h, raspao se i planuo.
 
AAIB je izdao preporuku da piloti proučavaju iluzije koje bi se mogle susresti tijekom slijetanja po jakoj kiši.<ref name="aaib"/>
 
== Izvori ==