Inačica od 23. srpnja 2020. u 07:29 uredi IviBot (razgovor \| doprinosi) Botovi, IP blok iznimke, Ophoditelji 50.494 edits m zamjena ISBN/ISSN/RFC brojeva predloškom Oznaka: AutoWikiBrowser ← Starija izmjena		Inačica od 7. studenoga 2020. u 14:43 uredi ukloni ovu izmjenu Croxyz (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 93.009 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 13: \|}} '''Ivan Dragutin Stjepan Zajc''', znan kao '''Ivan pl.''' ''(plemeniti)'' '''Zajc''' ([[Rijeka]], [[3. kolovoza]] [[1832.]] -– [[Zagreb]], [[16. prosinca]] [[1914.]]), bio je [[Hrvatska\|hrvatski]] [[skladatelj]], [[dirigent]] i [[pedagog]]. Utemeljiteljem je hrvatske [[Opera\|opere]] kao umjetničke ustanove, a opernu umjetnost u Hrvatskoj obogatio je i u stvaralačkom smislu.<ref name="db.nsk.hr">[http://db.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=831 Ivan Zajc (1832. – 1914.)], db.nsk.hr, pristupljeno 18. prosinca 2017.</ref> Najznačajniji je glazbenik djelatan u Hrvatskoj u posljednoj trećini [[19. stoljeće\|19. stoljeća]].<ref name="he">[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=66730 Zajc, Ivan, ml.], enciklopedija.hr, pristupljeno 18. prosinca 2017.</ref> == Životopis == Redak 26: === Mladost u Rijeci === Ivan Zajc odrasta u glazbenoj sredini pa je od malih nogu upućen na [[Glazba\|glazbu]]. Prve poduke dobiva od oca, a zatim od mjesnog učitelja. Prvi nastup u javnosti imao je [[14. rujna]] [[1845.]] godine na jednoj dobrotvornoj priredbi u riječkom kazalištu kada je na [[Violina\|violini]], uz pratnju oca, izveo Maysederov Rondo. Godine [[1844.]] nastaje i prva Zajčeva skladba -– ''Ouvertura''. Dvije godine poslije, [[1846.]] godine, već sklada i operu koja će – zbog nedovršenog [[Libreto\|libreta]] njegovog suučenika Giovanni Vallea – ostati nedovršena. Iako je mladi Zajc pokazivao veliku glazbenu nadarenost, otac nije bio sklon tome da se njegov sin posveti glazbi. Želio je da njegov sin nakon završene srednje škole studira [[pravo]] te da postane [[odvjetnik]]. Konačno se ipak predomišlja i pristaje da Ivan pođe u [[Milano]] na konzervatorij (1850.). Do odlaska u Milano, Zajc je imao već 20 opusa skladbi. === Studij u Milanu === Na konzervatoriju Zajc studira od [[1850.]] do [[1855.]] godine. U Milanu Zajc marljivo sklada, dobiva razna priznanja i nagrade, a vrhunac nastupa na kraju Zajčeva studija kada su učenici kompozicije -– prema Zajcu njih 20 -– dobili zadatak skladati operu na isti libreto. Bila je to opera u tri čina ''[[La Tirolese]]'' (''Tirolkinja''). Zajčeva opera kao najbolja izvedena je [[4. svibnja]] [[1855]]. godine. Zajc je operu uvježbao, dirigirao i svirao prvu violinu, a u izvedbi sudjelovali su učenici konzervatorija. Unatoč uspjehu što ga je opera prigodom izvedbe postigla ona se kasnije nije izvodila. Po [[August Šenoa\|Augustu Šenoi]] vlasnik libreta protivio se daljnim izvedbama opere, a nije pristao ni na otkup libreta. Zajc je bio pri kraju svog školovanja u Milanu kad su u kratkom razmaku od nepunih mjesec dana umrli u Rijeci njegovi roditelji. Naprije otac [[13. ožujka]] [[1854.]] godine, a zatim i majka [[7. travnja]] iste godine. To je bio razlog njegova odbijnja laskave ponude da nakon završetka svog školovanja ostane u Milanu kao drugi dirigent u znamenitom kazalištu [[Teatro alla Scala]]. === Povratak u rodni grad === [[Datoteka:Ivan Plemeniti Zajc Rijeka 0807.jpg\|mini\|lijevo\|Spomenik Ivanu pl. Zajcu u Rijeci]] Stoga se Zajc [[4. listopada]] [[1855.]] godine vratio u Rijeku i preuzeo očeve dužnosti. Godine [[1855.]], molbom od [[20. listopada]] upućenom Gradskom magistratu Zajc se natječe za dirigenta orkestra i nastavnika gudačih glazbala u Gradskom filharmonijskom institutu. Izgleda kako je to bila puka formalnost, ravnateljstvo je izabralo Zajca. Po tadašnjem običaju Zajc je -– osim poduke u glazbenoj školi i dirigiranja u kazalištu -– bio dužan voditi crkveni zbor, instrumentirati potrebne skladbe za orkestar, jer je orkestar svirao između činova i kod dramskih predstava, te za kazalište prepisivati note i brinuti se za rasvjetu. Krajem [[1856.]] godine udala se Zajčeva sestra Albina za Faustina Zanona, sina brodograditelja Andrije, a dana [[5. siječnja]] [[1857.]] godine vjenčao se i Zajc, sa sedam godina mlađom Natalijom Jesenko (rođ. 1839.), kćeri trgovca slovenskog podrijetla. U Rijeci su se rodila i Zajčeva djeca -– kćer Anka (1857.) i sin Karmelo (1860.). Naporan rad nepovoljno se odrazio na Zajčevo zdravlje. Nakon što je prebolio tešku upalu pluća liječnici su mu savjetovali promjenu podneblja. Krajem [[1862.]] godine isticalo mu je ugovoreno vrijeme službovanja te je Zajc uputio magistratu dopis, da je odlučio krenuti drugamo ''"(...) radi mojih posebnih razloga koji se odnose na moju karijeru, nalazim se potaknut da otkažem službu kao nastavnik glazbe (...) da ću, čim ozdravim, preuzeti ponovno svoju službu sve do gore spomenutog datuma od 7. XI. 1862. (...)"''.<ref>Iva Rosanda Žigo, [http://izdavastvo.ffri.hr/wp-content/uploads/2016/11/Rosanda-%C5%BDigo-Iva-Redateljske-poetike-u-rije%C4%8Dkoj-kazali%C5%A1noj-povijesti-1.pdf ''Redateljske poetike u riječkoj kazališnoj povijesti (od početaka do 1980.)''], Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2016., {{ISBN\|978-953-7975-43-2}}, fusnota 87 na str. 66.</ref> Zajc je u listopadu 1862. godine otputovao u [[Beč]]. Za svog boravka u Beču Zajc stanovao je u Komödiengasse 1, 1. stubište, 1. kat, a zatim u Weintraubengasse broj 6. U prvo vrijeme djelovao je kao profesor u Pjevačkom i opernom institutu društva Polyhymnia. Dana [[15. prosinca]] [[1863.]] godine u Beču se izvodi prvo Zajčevo djelo [[opereta]] ''[[Momci na brod]]!'' (''Mannschaft an Bord!''). Ta se opereta održala na rasporedu do uključivo godišta 1867./1868. te je doživjela više od 60 izvedbi. U Beču je tijekom Zajčeva tamošnjeg djelovanja izvedeno 11 njegovih djela s ukupno blizu 140 izvedbi, a nakon Zajčeva odlaska izvedena je [[1874.]] godine još opereta ''Uhvaćeni Amor''. Godine [[1868.]] izvedene su u Beču čak tri nove Zajčeve operete. Dana [[13. siječnja]] [[1867.]] godine Glazbeni zavod u Zagrebu izabrao je Zajca za počasnog člana. Te godine započeli su pregovori o Zajčevu dolasku u Zagreb. Pregovori su urodili plodom pa je [[18. studenoga]] [[1869.]] godine Zajc imenovan ravnateljem opere koju treba osnovati te redovitim učiteljem i ravnateljem glazbene učionice Narodnog zemaljskog glazbenog zavoda. Sukladno postignutom dogovoru [[31. siječnja]] [[1870.]] godine na večer Zajc s obitelji putuje iz Beča u [[Zagreb]]. Redak 44: Zajc je s obitelji doputovao u [[Zagreb]] [[1. veljače]] [[1870.]] godine, a već [[24. veljače]] nastupio je kao dirigent u kazalištu. [[Kazalište]] se tada zvalo [[Narodno zemaljsko kazalište u Zagrebu]]. Spomenute večeri izvodile su se dvije Zajčeve operete: ''Mjesečnica'' (prvi put u Zagrebu) i već prije izvedena opera ''Momci na brod!''. Nakon dolaska u Zagreb odsjeo je zajedno s obitelji u svratištu K Janjetu (današnja Teslina ulica). Kasnije su se nastanili najprije u Mikšićevoj kući u Jezuitskoj ulici (današnja Habdelićeva br. 2), a zatim je Zajc kupio kuću u Visokoj ulici br. 16 i tamo stanovao do [[smrt]]i. Na toj kući postavila je [[26. listopada]] [[1925.]] godine [[Družba "Braća Hrvatskoga Zmaja"]] spomen-ploču u sklopu proslava 1000.-godišnjice Kraljevstva Hrvatskoga.<ref>[http://dbhz.hr/wordpress/?page_id=1058 Popis postavljenih i otkrivenih spomenika i spomen ploča od 1905.-1946.], dbhz.hr, pristupljeno 18. prosinca 2017.</ref> Dana [[2. listopada]] [[1870.]] godine izvedbom nove Zajčeve opere, a prve njegove opere na hrvatski tekst ''Mislav'' započinje s radom stalna [[opera]] u Zagrebu. U siječnju 1867. godine Zajc je izabran za časnog člana Hrvatskog glazbenog zavoda koji se tada (do 1895.) zvao Narodni zemaljski glazbeni zavod. U jesen [[1869.]] godine ravnatelj glazbenog zavoda Klobučarić piše Zajcu uz koje bi uvjete primio mjesto profesora i ravnatelja škole i orkestra. Budući da je Zajc bio imenovan [[dirigent]]om i ravnateljem opere u zagrebačkom kazalištu mjesto ravnatelja glazbene škole prihvatio je za manju plaću. Ugovorena plaća od 600 forinti godišnje povišena mu je još iste godine na 800 forinti. Osim toga on može svake godine sa "silami ovog zavoda" prirediti jedan koncert u svoju korist. Osim ravnateljskih dužnosti vodi vježbe, koncerte i mise te poučava učenike pjevanja u višim razredima. Zajc je u Operi proveo temeljitu reorganizaciju i znatno pridonio osposobljavanju izvođačkog ansambla koji je pod Zajčevim vodstvom u 19 godina izveo oko 50 opera i desetak opereta.<ref name="db.nsk.hr"/> Dana [[23. veljače]] [[1895.]] godine Zajc je za zasluge na području glazbe imenovan [[vitez]]om. U [[listopad]]u [[1899.]] godine Zajc je zamolio ravnateljstvo da ga zbog starosti oslobodi dužnosti održavanja pokusa i ravnanja koncertima, što je obavljao skoro već 30 godina (''"...tjelesne sile ne dopuštaju više raditi kao prije... poslie pokusah i koncertah sam sasvim uzrujan, izmučen i bolestan... tim više, što sam podveržan upali plućah -– koju sam bolest tečajem svog života pet puta prebolio."'').<ref name="moljac.hr">{{Citiranje www\|naslov=Ivan Dragutin Stjepan Zajc 1832. -– 1914.\|url=http://www.moljac.hr/biografije/zajc.htm\|autor=\|autorlink=\|prezime=\|ime=\|koautori=\|urednik=\|izdavač=moljac.hr\|format=\|rad=\|stranice=\|dan=\|mjesec=\|godina=\|preuzeto=18. prosinca 2017.\|arhivurl=https://archive.is/OmmOC\|arhivnadnevak=2. srpnja 2013.\|citat=}}</ref> Dana [[21. veljače]] [[1908.]] godine Zajc je na vlastitu molbu umirovljen, a tek [[1912.]] godine [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti\|JAZU]] ga je imenovala počasnim članom. Dva dana prije smrti potužio se svojoj snahi da se ne osjeća dobro. Tužio se na poteškoće pri disanju. Dana 16. prosinca ustao je već oko 5 sati ujutro no ponovno je legao te je oko 9.30 spavajući umro. Sutradan je njegovo tijelo od 9 do 15 sati izloženo u kazališnom predvorju. Poslije blagoslova oprostio se od njega ravnatelj opere [[Srećko Albini]], a s kazališnog balkona otpjevali su tužaljke kazališni zbor i Savez hrvatskih pjevačkih društava. Poslije toga krenula je pogrebna povorka prema [[Mirogoj]]u. Tamo je govorio profesor Miler, a Savez hrvatskih pjevačkih društava otpjevao je [[Gjuro Eisenhuth\|Eisenhuthovu]] tužaljku ''Nad grobom''. Zajc je pokopan u obiteljskoj grobnici Zajc -– Dolovčak, prije trećega paviljona u arkadama, lijevo od glavnoga ulaza u groblje.<ref name="glasilo">Nada Bezić, [http://www.hgz.hr/images/hageze/Glasilo_HaGeZe_13-14_02.pdf Šetnja Mirogojem tragom povijesti HGZ-a], hgz.hr, ''HaGeZe: glasilo hrvatskoga glazbenog zavoda'', godište XVII, br. 2, studeni 2013., {{ISSN\|1332-1129}}, str. 2., pristupljeno 18. prosinca 2017.</ref><ref name="hazu.hr">[http://info.hazu.hr/upload/Image/slike_stranica/odsjek_za_povijest_hrvatske_glazbe/Zajc-poster-5.pdf Putevima Ivana pl. Zajca. O stotoj obljetnici smrti], info.hazu.hr, pristupljeno 18. prosinca 2017.</ref> Uz njegovo je ime dodan plemićki nastavak "Zagicz" te "vitez reda [[Franjo Josip I.\|Franje Josipa I.]]".<ref name="hazu.hr"/> == Karakter == Ivan Zajc živio je vrlo uredno. Ustajao je veoma rano u jutro te je već oko 4 sata sjedio kod svog pisaćeg stola i tiho zviždeći skladao. U 7 sati u jutro pio je mlijeko s pecivom, a zatim se do 8 odnosno 9 sati bavio ružama u vrtu. U glazbenoj školi radio je od 9 do 11 sati i od 15 do 18 sati, a u kazalištu od 11 sati često i do 14 sati, tako da za objed koji put nije imao više od pola sata vremena. Za vrijeme objeda držao je sat na stolu kako ne bi zakasnio na posao. Kod ručka i večere bile su na Zajčevu stolu dvije vrste vina -– stolno koje je pio s mineralnom vodom i desertno vino. Poslije večere skladao je i do 1 sat u noći, tako da je veoma malo spavao. Uživao je u radu do kasno na večer i rano ujutro kad sve spava. Radio je pri petrolejskoj svjetiljci i bez naočala. Skladao je bez klavira, a sam je prepisivao i partiture i dionice. Dok je kazalište bilo u Gornjem gradu, poslije predstave okrijepio bi se čašom piva u kazališnoj restauraciji, obično u društvu s braćom Eisenhuth, J. Freudenreichom i A. Schwarzom. Njegovi prijatelji bili su: [[Josip Juraj Strossmayer]], [[Ivan Dežman]], [[Franjo Marković]], [[August Šenoa]], [[Ivan Zahar]], [[Ladislav Mrazović]], [[Ivan Kostrenčić]] i [[Josip Eugen Tomić]]. U mladosti je pušio cigare, ali je nakon prve [[Pneumonija\|upale pluća]] prestao zbog zabrane liječnika, no tada je samo ''šnofao'' iz srebrne burmutice. Skupljao je olovke. S unucima je rado igrao igru ''Mlin'', ali nije volio gubiti pa su ga puštali da dobiva. Kao učitelj i dirigent uvijek je bio miran i strpljiv, svaku stvar, bila opera ili najmanji zbor, savjesno je proučavao i uvježbavao, a na probe je uvijek dolazio na vrijeme. Ako je morao što pokuditi činio je to mirno i prijateljski. Njegovo dirigiranje bilo je mirno i dostojno bez ikakvih velikih teatralnih kretnji. Vrlo je pazio na svoju vanjštinu, te je uvijek bio dotjeran. Bio je veoma pobožan. Nije bio odviše rječit, više je slušao nego govorio. U društvu je bio dobroćudan, zabavan i ugodan a kao učitelj strog i pedantan. == Stvaralaštvo == Redak 58: == Nagrade i priznanja == * 1880.: PočasnI građanin Grada Zagreba.<ref>[http://www.zagreb.hr/1850-1918-austro-ugarska-monarhija/1388 Počasni građanin Grada Zagreba: 1850. -– 1918. (Austro Ugarska monarhija)], zagreb.hr, pristupljeno 18. prosinca 2017.</ref> * 1895.: PočasnI građanin Grada Karlovca.<ref>[http://www.karlovac.hr/grad/pocasni-gradjani/19 Počasni građani], karlovac.hr, pristupljeno 18. prosinca 2017.</ref> Redak 72: * Hubert Pettan, ''Popis skladbi Ivana Zajca''. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1956. * Zdravko Blažeković, Ivan Zajc u ogledalu svoje korespondencije, ''Arti musices'' X/1 (1979), ~~43-77~~43–77. * Marija Božić, ur., ''Tragovima glazbene baštine: Ivan Zajc, u povodu 150. obljetnice rođenja'', Zagreb: Zagreb: Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb, 1982. * [[Lovro Županović]], ur., ''Zbornik radova sa znanstvnog skupa održanog u povodu 150. obljetnice rođenja Ivana Zajca''. Zagreb, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1982. * Hubert Pettan, ''Hrvatska opera: Ivan Zajc. II''. Zagreb: Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb, 1983. * Stanislav Tuksar, ur., ''Rani Zajc, Rijeka-Milano-Rijeka (1832.- – 1862.)''. Rijeka: Hrvatsko narodno kazalište Ivaa pl. Zajca, 1998. * Zdravko Blažeković, ''Glazba osjenjena politikom: Studije o hrvatskoj glazbi između 17. i 19. stoljeća''. Zagreb: Matica hrvatska, 2002. * Vjera Katalinić/Stanislav Tuksar, ur., ''Mladi Zajc, Beč = Young Zajc, Vienna, 1862.- – 1870.'' Rijeka: Izdavački centar Rijeka, 2003. == Izvori == Redak 84: == Vanjske poveznice == * [https://web.archive.org/web/20111123001813/http://www.hnk-zajc.hr/Default.aspx?sec=314 O Ivanu Zajcu (stranice HNK Ivana pl. Zajca -– Rijeka)] * [http://www.nsk.hr/180-obljetnica-rodjenja-ivana-pl-zajca/ Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu: 180. obljetnica rođenja Ivana pl. Zajca] * [http://www.mgz.hr/hr/postav/ivan_pl_zajca/ Muzej grada Zagreba / Stalni postav: Radna soba Ivana pl. Zajca]

Ivan Zajc: razlika između inačica