Inačica od 14. kolovoza 2019. u 18:02 uredi Sashko1999 (razgovor \| doprinosi) 813 edits mNema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 15. studenoga 2020. u 00:11 uredi ukloni ovu izmjenu Sashko1999 (razgovor \| doprinosi) 813 edits mNema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 10: Područje njihove rasprostranjenosti osobito je bilo oko rijeke Bjele, pritoke Kame i obroncima Urala i susjednim ravnicama. Jezik Baškira (Bashqort tele) pripada kipčačko-prabugarskoj grupi turkijskih jezika (uralska porodica), a danas se govori i u [[Uzbekistan]]u, [[Kazahstan]]u i gradu [[Moskva\|Moskvi]]. Baškiri su moguće (prema nekim autoritetima) finskoga porijekla, koji su turcizirani od strane [[Tatari\|Tatara]]. Svakako se spominju pod imenom baškort (kaže Rustem Akmat) od 7. stoljeća. Ime Baškiri spominje Ibn-Foslan koji u ranom 10. stoljeću putuje među [[Povolška Bugarska\|Povolške ~~Prabugare~~Protobugare]]. Opisuje ih kao ratoboran narod sklon idolatriji. Kao susjedi Povolških ~~Prabugara~~Protobugara i [[Pečenezi\|Pečenega]] živjeli su slobodno do provale [[Mongoli\|Mongola]] u 13. stoljeću. Već u 14. stoljeću od Zlatne horde primaju [[islam]], a u 16. stoljeću padaju pod vlast Rusa. Tokom 16. i 17. stoljeća bune se zbog visokih daća, a učestvuju i u Pugačovljevoj buni. Godine [[1786.]] Baškiri su oslobođeni plaćanja daća (plaćala su se u krznima). Osim u Rusiji mnogi Baškiri danas žive i po Kazahstanu, Uzbekistanu, [[Kirgizija\|Kirgiziji]], [[Tadžikistan]]u, [[Turkmenistan\|Turkmeniji]] i [[Ukrajina\|Ukrajini]].

Baškirci: razlika između inačica