Sveučilište: razlika između inačica

'''Sveučilište''' ('''univerzitet'''; [[latinski jezik|lat.]] universitas ''zajednica''), zajednica [[fakultet|fakulteta]] kao znanstvenih i najviših nastavnih [[ustanova]] za određene struke, odnosno grupe struka. Sveučilište sprema visokokvalificirane stručnjake, daje u okviru različitih fakulteta [[student|studentima]] specijalna teorijska i praktična znanja, uvodi ih u metode znanstvenog rada, organizira, unapređuje i usklađuje [[nastav|nastavu]], te predstavlja važan čimbenik u [[ekonomija|ekonomskom]], [[kultura|kulturnom]] i [[društvo|društvenom]] razvitku.

Već su u [[antika|antičko doba]] postojale [[škola|škole]] koje su se bavile naučnim [[istraživanje|istraživanjem]] i imale dugogodišnju tradiciju u svom obrazovnom radu (npr. [[Platonova akademija]] u [[Atena|Ateni]], različite filozofske i pravne škole u [[Rimsko Carstvo|Rimskom Carstvu]]), ali je tek [[srednjovjekovno sveučilište]] stvorilo neke organizacijske i pravne forme današnjeg sveučilišta. Prva sveučilišta nastaju u [[12. stoljeće|12]].-[[13. stoljeće|13. st.]] u zapadnoj [[Europa|Europi]] kao odgovor na sve veće zahtjeve što ih postavlja razvitak društva onog doba, porast [[grad|gradova]], obrta i trgovine. Sve veća potreba za medicinskim i pravnim znanjem s jedne strane, a s druge težnja klera da se "znanstveno" fundiraju teološka učenja za borbu protiv [[hereza|heretika]], uvjetuju otvaranje visokih škola: medicinskih ([[Salerno]], [[Italija]], 11. st.; [[Montpellier]], [[Francuska]], 12. st.), pravnih ([[Bologna]], [[Italija]], 11. st.) i teoloških ([[Pariz]], 12. st.), koje ubrzo proširuju opseg naučavanja i postaju ''universitas litterarum''. Te škole iz početka nose naziv ''[[studium generale]]'', što znači da su pristupačne svim studentima i nastavnicima bez obzira iz koje zemlje dolaze. Ponekad se nazivu ''studium generale'' dodavao i atribut koji je označavao specifičnost škole (npr. ''studium generale in iure canonico''). Nastavnici i studeni udruživali su se u organizacije po uzoru na cehove – ''universitas'' – relativno nezavisne o vlasti i crkvi, pa su tako nastale ''universitas scholarium'' ([[Bologna]]), ''universitas magistrorum'' ([[Pariz]]), a ponegdje su postojala zajednička društva ''universitas doctorum, magistrorum et scholarium''. S vremenom, vjerojatno potkraj [[14. stoljeće|14. st.]], termin ''universitas'' počeo se samostalno upotrebljavati, a prvotni naziv ''studium generale'' uglavnom je nestao. Sveučilišta se otvaraju ponekad i zbog seobe studenata, odnosno profesora; ovi su često, zbog sukoba s [[Katolička Crkva|crkvom]] ili gradskim vlastima koje su kršile njihova prava, selili u druga mjesta (tako se engleski studenti sele iz Pariza u [[Oxford]] oko sredine [[12. stoljeće|12. st.]]; iz Oxforda u [[Cambridge]], [[1209]]; tako nastaje [[sveučilište u Leipzigu]], [[15. stoljeće|15. st.]]). Dozvolu za otvaranje daju pape ([[papinska bula|bula]]) ili kraljevi i podjeljuju im određene privilegije (bili su nezavisni od svjetovne jurisdikcije, imali svoje posebne sudove, stvorivši tako tradiciju koja u različitim oblicima živi još danas u engleskom sveučilišnom životu). Problem prostorija za predavanje, stanova za studente i knjiga bio je prividno akutan, pa je često pomoć imućnih privatnika omogućila uspješno odvijanje rada. Tako je prvi ''collège'' u Parizu osnovao jedan Englez [[1180]], a zgradu za siromašne studente teologije podignuo [[Robert de Sorbon]] [[1253]] (u 15. st. naziv [[Sorbonne]] proširio se na cijelo pariško sveučilište, koje je i danas dijelom smješteno u Sorbonnei).